Ako nismo banirali NAS, ne znači da ćemo propustiti banirati VAS

(jbt sve i poslovna komunikacija na frk alan forda...zašto se mene opterećuje Meijinim zivkanjem, a na drugu stranu prolaze slonovi i to DEBELI).

Uredi zapis

15.10.2015. u 14:48   |   Editirano: 15.10.2015. u 14:56   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Nakon drugog upozorenja, pošteni ignore


I sad se malo razmišlja, ili ne razmišlja, nije bitno, ali bitno je da ja to ne moram čitati na svom pvt-u.
I to je više nego korektno.

Uredi zapis

14.10.2015. u 15:02   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

Da sam ja neka druga osoba

onda bi sve bilo drugačije :)
Link

Uredi zapis

14.10.2015. u 14:35   |   Editirano: 14.10.2015. u 14:37   |   Komentari: 16   |   Dodaj komentar

Meni od informatičke opreme

nedostaju još samo antifoni. Smeta me kad klikaju tipke na tastaturi.
Znam da se može zamijeniti tipkovnica za "bešumnu", ali istovremeno me smeta i kad netko nešto radi, pa sriče i priča sam sa sobom (ja to ne radim, to rade drugi) , pa sam se ipak odlučila za antifone da to sve riješim u mahu.

Aneks za Debelu:
Hehehehe, i kad pušim smeta me kad viče "Gospe moja, Gospe moja...", to mi je ono (za kolutanje očima).
Jedne antifone i za kad idem u kurvanje, isto.

Uredi zapis

14.10.2015. u 11:33   |   Editirano: 14.10.2015. u 11:46   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

Sloboda od

(Prije svega, izuzetno mi je drago što se Hrvatska direktno plasirala na EP u nogometu. Sve se poklopilo, prošli su kroz ušicu igle- kakvo veselje zbog jednog gola Malti, a i s Italijom smo imali puno sreće. Dobro. Ja volim takve situacije. Vesele me. Vjerojatno zbog naučenog osjećaja pripadnosti u kojem ne vidim ništa loše.).

Ne znam da li postoji negdje u literaturi, vjerojatno postoji, pojam "sloboda od". Vozim se ja jutros na posao, dovršiti nešto što mi je trun ostalo od jučer, da uđem u radni dan čista i bez repova, jer danas je u planu nešto drugo, a ne jučerašnje, pa mi padne na pamet o slobodi, a osobito o "slobodi od".

Naime, jučer mi nakon onog mog jučerašnjeg kišnog bloga, sjedne na pvt Alan i počne drobiti o drugim ljudima i koliko su se puta ti drugi ljudi (žene i navede nikove) pokušali ubiti. Rekoh: Alane, nemoj me opterećivati s tim, stavit ću te na ignore.

Ne prođe tome dugo, eto njega opet, s preformuliranom rečenicom, vrlo sličnog sadržaja, ali s emotivnim aneksom i prozivanjem mene za rigidnost, jer neću s njim tračati i tu ga ja naravno stavim na ignore kako sam mu i najavila, ali uz napomenu da se ja na njega ne ljutim, ali da se ne dam opterećivati s onim što me ne zanima i kažem mu još "Milo". To je primjer moje metode kako ja ostvarujem svoju "slobodu od" npr. na blogu ili na pvt.

Naravno da su to sitnice, ali sasvim je svejedno da li je malena stvar u pitanju ili nešto puno ozbiljnije, osjećaj je isti, a taj je da se mene gnjavi s nečim što mene ne zanima, pa ide upozorenje što će se dogoditi ako se to nastavi, a zatim i djelovanje sukladno tome- znači uvijek primjenjujem isti princip.

Netko nervozniji bi rekao "nemoj me je*at svojim mentalnim sadržajem, mućenjem vode, kurenjem, ne zanima me, dosadno mi to, kvalitetom mi ne odgovara i tome slično", ali ja računam s tim da je Alan inteligentna osoba, pa će on sve to nekako pohvatati kako vrijeme bude prolazilo, ako ne i odmah. Nebitno, nije to do čovjeka, nego se ja ne bih zamarala brojanjem tuđih pokušaja samousmrćivanja.

Dalje, čak i kada osoba i je u takvoj situaciji kada promišlja, pokušava ili čini samousmrćivanje, ja to mogu razumjeti uz pomoć termina "slobode od". Naime, ako mi znamo da je osnovni problem na Zemlji patnja, da sad ne nabrajam što sve može biti uzrok patnje (glad, bolest, smrti, gubitci, rat, izloženost nasilju, subjektivni osjećaj nepodnošljive nesretnosti uzrokovan kemijskim disbalansom u tijelu, objektivni osjećaj boli uzrokovan teškim životnim prilikama), pored toga postoji i osjećaj odgovornosti ili obaveze koji također mogu prouzročiti odluku o samousmrćivanju kojim će poštedjeti svoje voljene patnje, ili kojim se upozorava na neku širu nepravdu i nelogičnost u društvu, pa tada govorimo o altruističkom samousmrćivanju.

Bez obzira na uzroke i razloge, pojavnost samousmrćivanja u ljudskom društvu samo je još jedan od pokazatelja koliko su nam civilizacija i njen tzv. "razvoj" otišli u krivom smjeru-svepristuna otuđenost ljudi od ljudi, usmjerenost na materijalno, podređivanje državnih ekonomija BDPu, ljudi kao glasači/potrošači/trošak/balast, sve to generira opću atmosferu u kojoj povremeno, poneki ljudi požele dohvatiti i omogućiti si "slobodu od" bilo kojeg oblika patnje koji ih je snašao.

Katolici i vjernici općenito su manje izloženi napasti, zato što se to smatra grijehom prema sebi, a ateisti i agnostici su u tome slobodniji, jer to nije pitanje grijeha nego osobne odluke.

Bilo kako bilo, s ljudskog aspekta, kao razumno i empatično biće, ja sam si taj fenomen samousmrćivanja objasnila kroz potrebu čovjeka za ostvarivanjem "slobode od", bez obzira da li se "sloboda od" odnosi direktno na njih i/ili ono što ih opterećuje, ili se ta "sloboda od" odnosi možda na one koji ostaju na životu, ali po mišljenju počinitelja s manje opterećenja, ili što činom "vrišti (samospaljivanje)" i skreće pažnju na neki širi problem i potrebu za "slobodom od " tog problema.

Recimo, npr. Keith Richards se prehladi, otkaže se koncert, čovjek (organizator) neosigura koncert zbog skučenosti budžeta, legnu računi, potegne se sud, sud presudi i on je dužan ogromne novce zato što se Keith prehladio i bio komotan, ali i što se dogodilo niz okolnosti, a ponajprije to što se kao investitor nije osigurao od takvog rizika- čovjek stavi sve na papir, vidi možda da će mu djeca ostati bez uvjeta za život, nema prijatelja koji mu mogu pomoći, sustav je takav kakav je, morat će sva imovina na bubanj, ljudi koje voli će se odricati svega da ga izvuku, a onda će svi skupa biti sirotinja, pa on shvati da će sva ta mora nestati, ako njega nestane, a ostalo će se već nekako posložiti. I čovjek odluči ukinuti dugovanje samousmrćivanjem. Eto, takvo nam je društvo, civilizacija, kultura, napredak, evolutivni nivo, da smo sposobni odigrati mentalni šah sami sa sobom u nekoj bezizlaznoj situaciji i odlučiti što je najbolje za one koje volimo, ili za sebe same, i onda dohvatimo tu "slobodu od" za sebe ili za druge koje volimo.

A koliko se puta tko pokušao od bloških kolegica ubiti, niti me zanima, niti imam mišljenje o tome, niti to mijenja moje mišljenje o osobama, ali mijenja mišljenje o onome tko mi takvu informaciju prenosi s lakoćom kao da govori o tome što je doručkovao. Tada ja tu potegnem crtu, dam upozorenje, stavim ignore u čast svojoj "slobodi od".

I to je to.
Fala na pažnji, danas mi je gužva.
Hrvatska, Hrvatska!

Dodatak van teme:
Sjedim u jednom društvu i razgovaramo. Muškarac putuje i nabraja gdje je sve bio, a između ostalog navede i Indiju. I ja ga pitam da li mu je posjet Indiji promijenio odnos prema hrani i standardu koji uživamo. Veli da je. U vlaku kojim je putovao u razgledavanje bio je dječak koji je na sebi imao samo neku prljavu košuljicu i krpicu oko pasa, ni cipela, ni ničega drugoga. Dijete je skinulo sa sebe košuljicu i prebrisalo njome pod vlaka u tom vagonu, a zatim ju ocijedilo i navuklo na sebe i pošlo među putnike tražiti neka mu plate hranom ili čime drugim što imaju. Htjelo je zaraditi, htjelo je preživjeti i preživljava. Tako sam i ja vidjela u najljepšem gradu na svijetu, pored najstarije crkve u gradu, u samom centru, čovjeka bosog, u nekim krpama, kako sjedi u blatu i jede kuhanu rižu iz pvc vrećice rukama....

Svakog "drži" nešto drugo, a ovaj svijet nismo lijepo uredili i u njemu ima previše patnje. I to je naša zajednička sramota-novac je vrijedniji od čovjeka, pa je tako neko nama vrijedno i drago ljudsko biće drugima roba i objekt manipulacije i najjeftinija roba (civlizacijska i evolutivna sramota).

Nekulturni smo i to bi sve trebalo biti puno bolje, jer svijet je zajednica, a mi smo svi ista vrsta, al džaba...ne može se to divljacima objasniti, od kojih su neki i vrlo visoko rangirani i prave zalihe na tuđu štetu, na tuđoj krvi, na životima tuđe djece, raseljavanjima i ratovima, zakuhaju pa ispucavaju vojne zalike, da bi posatao BDP produkcijom vojne industrije, da bi se razgrabila sredstva za proračun, a dalje da i ne govorim, užas, za nema se kuda pobjeći, nego u nebesa, pa ako tko tako i odluči, ja nemam na to prigovora na razini pojedinca, nego na razini našeg "ljudskog" društva tj. civilizacije, evolucije, kulture i prioriteta.

I sve dok je tako, ljudi će posezati za sredstvima koja im omogućuju "slobodu od (patnje bilo koje vrste)", od ignora do samousmrćivanja, s tim da je ignore najmanja mjera, a informacije o drugima koje uključuju komentiranje njihovih privatnih problema i njihovog posezanja za radiklanim sredstvima oslobađanja od patnje, za mene nisu, a smatram da ni inače ne bi trebala biti predmetom tračanja, barem ne na mom pvtu, a tko se ljuti nek se ljuti, ja u tome učestvovati neću, iz poštovanja prema patnji samoj i čovjeku koji boravi unutar nje.

Alene, je*i se, a ne serendaj po pvtu.
Bome, mi malo i Balaš ide na živce.

Uredi zapis

14.10.2015. u 7:41   |   Editirano: 14.10.2015. u 10:55   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

curice su naprednije od deckica

ali ovo nije deckic, nego dragulj.
Nasao me preko intraneta- poduzetna bestijica.
-Kad ces doci?
-2020.g. :))
Link

(Isti ja prije par godina, je*o sliku svoju :D)

Uredi zapis

13.10.2015. u 16:29   |   Editirano: 13.10.2015. u 16:31   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

Od zauvijek do nikad u jednom skoku

Spoznaja da je suprotnost ljubavi ravnodušnost.
I onda stojiš unutra, kao u kružiću, pa se pomakneš korak van i pogledaš to kao da je iz nekog drugog života, ne zadnjeg, ne predzadnjeg, nego najudaljenijeg.

Istovremeno, gledaš u krasno biće sa sjetom starca koji gleda djecu kako se igraju dok guli krumpire, kao da je prošlost, a tu je, ali nije bitno, kao album sa slikama- čovjek sjedi pored tebe i ti ga gledaš kao u program na televizoru i nije loše, ali to uopće više nije bitno.

Stajanje van ili unutar života je kao toplina koja se razlijeva po kući kad puste grijanje, ne primjećuje se, a može se i bez samo se čovjek malo toplije obuče. Jednostavno ti više nije stalo, kao kad gledaš torbe u dućanu, odmah na oko razlikuješ kvalitetu od dreša, a zapravo ti uopće ni ne treba torba, već sve što ti treba stane u jedan mali džepić, a i da iscuri i to, opet bi ti bilo svejedno.

Milo ti što su djeca zadovoljna, život teče, a krumpiri se gomilaju, a ni ne zamirišu više- uostalom, niti ih ne pripremaš sebi, jer tebe generalno boli pipi i za krumpire i za svijet, samo odrađuješ s nekog dalekog mjesta i misliš si: A to je biti zreo?
Dakle, kao u grobu.

Srećom, kasno sazrijevam, pa sam se nabrala slika za tisuću albuma.
Ne spuštam se stubištem za nikoga tko zvoni. To bi morao biti stvarno netko osobit.
A i da je, vjerojatno bih ga s prozora gađala krumpirima, i onako uvijek nešto traže i trebaju, dolaze uzeti, a ne dati.
Ko ih je*e i nek im je sa srećom.
Link

Uredi zapis

13.10.2015. u 10:10   |   Editirano: 13.10.2015. u 10:15   |   Komentari: 65   |   Dodaj komentar

Nama je jos i dobro

Ima ljudi za kojima hodaju duhovi po kuci.
Kupe kucu i onda imaju problema s duhovima.
Razbacaju im postu, stoje iza zavjese od tusa, ne daju im spavati i jos svasta.
Eto. Nama je super.

Uredi zapis

12.10.2015. u 22:28   |   Editirano: 12.10.2015. u 22:31   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

Perverzija nema opravdanja- ona je jednostrani užitak, a drugoga koristi kao objekt (zanemaruju se osjećaji drugoga)

Ja nisam na svijetu da bih osudjivala, omalovazavala, povrijedjivala ili negirala bilo koje ljudsko bice.
Prihvacam ljude i nemam ih potrebu popravljati, jer znam da su najbolji što mogu trenutno biti.
Ljubav je postovanje kojim si obilato iskazujemo dobronamjernost.
Postovanje nije zajednicko trazenje izgovora za zle namjere.
Ne zamjeram. Sve je oprošteno unaprijed.
Tako i s Babom. Moje je prijateljstvo s njom čisto kao suza:
Unaprijed sam joj sve "oprostila" i to sam joj i rekla. Ona zna da ju prihvaćam takvu kakva je.

Ne prihvaćam ponašanje koja uključuju podcjenjivanje, omalovažavanje, povrijeđivanje ili negiranje drugih ljudi, jer onaj kome takvo postupanje treba ima puno svojih problema i ja znam da zbog njih nije sposoban biti kvalitetniji.

Ne zamjeram, jer ukoliko se išta promijeni ja rado prihvaćam tu pozitivnu promjenu i nema repova, nema dugova.
Međutim, ne mogu si kao čovjek dozvoliti neke stvari, a to je tražiti s nekim tko je prema drugim ljudima nepotrebno grub opravdana za takva postupanja, ali mogu konstatirati stanje:
Da li jesi tako se i tako ponašao/ponašala?
Da li je to dobro ili nije?
Ako nije dobro, onda nemoj više.

I tu je priči kraj.
Jako jednostavno.
I pošteno iznad svega.
A to je najbitnije u odnosima među ljudima- poštovanje.
Poštovanje je ultimativna ljubav.
Nema veće od toga.

Laganje ne podržavam, jer uključuje odsutstvo pune odgovornosti za svoje ponašenje, za koje se posljedica nastoji izbjeći laganjem. Djeca smiju, odrasli ne smiju lagati. Kad lažu znači da su neodgovorni, ili kradu nepoštenim stjecanjem prednosti, što je isto neodgovorno, jer kradu najdragocjeniiji resurs drugome, a to je životno vrijeme.

Uredi zapis

12.10.2015. u 7:57   |   Editirano: 12.10.2015. u 8:14   |   Komentari: 26   |   Dodaj komentar

Sretan ti rodjendan, Alane!!

Uredi zapis

11.10.2015. u 20:59   |   Editirano: 11.10.2015. u 21:33   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

Erektilne bradavice

su dopadljiv detalj na vec privlacnom muskarcu.
Plusic komada dva.
Ovdje vrvi komadima. Podneblje bit ce.
A i fenotipski i genotipski smo slicni.
Nije ni cudo kad su moji s istog terena, samo s druge strane Biokova. Iz zaledja.
Visoki, mediteranski egzoticni, divno psuju, a ne znas sto je ljepse- tijelo, duh, temperament, komunikativnost, moti, fletnost.
Najveci grijeh je bit ovdje picka od covjeka, a suzdrzanost tzv pristojnost nikad od picke nije ucinila covjeka.
Osjecam se kao kuci. Vrijede svi zakoni morala i cojstva koje i ja cijenim.
Samo sto malo kisica paducka, a svako dvije minute prodje tip kao san. Mati mila kakvo podneblje, kakvi krasni ljudi.
Nitko ne broji picke materine. Vruci bas kako ja volim.
Eh...i erektilne pride. To ;)

Uredi zapis

10.10.2015. u 14:48   |   Editirano: 10.10.2015. u 14:50   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

srebrnu, srebrnu...

Uredi zapis

09.10.2015. u 17:19   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Nesrice i zla sami cemo se cuvat,

a dusmani moredu nam puvat.

Nestat ce i tebe i mene,
a ostat ce ljepota.
Gdje je tvoja? U cemu je vidis?
Link

Uredi zapis

09.10.2015. u 12:51   |   Editirano: 09.10.2015. u 13:21   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

zemaljski dani teku...

Uredi zapis

08.10.2015. u 21:39   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

Mocno se dig'o :)

Uredi zapis

08.10.2015. u 17:00   |   Komentari: 15   |   Dodaj komentar