Još i danas čuvam neke..:)
Autor: vrbica | 06.09.2016. u 11:50 | opcije
Pozdrav Vrbi... i ja ih imam punu kutiju ha ha nekada smo bili maštoviti a danas samo kratko SMS .
Autor: trnoruzica01 | 06.09.2016. u 11:59 | opcije
Mora da ih je mladi Werther pisao.:)))
Autor: pelpetum-mobile | 06.09.2016. u 12:00 | opcije
još ako su u attachmentsu imale kakvu crno-bijelu fotku ili kakvog zelembača (1 $)
ostale su mi u trajnoj uspomeni, ali ih fizički ne sačuvah :)
pozz vrbi, gibam dalje
Autor: budvar | 06.09.2016. u 12:00 | opcije
trčica, danas mi ih je lijepo pročitati.
SMS poruke su mi hladne i neromantične..:)
Autor: vrbica | 06.09.2016. u 12:04 | opcije
pelpe, ma ne vjerujem, da i ti nisi koju napisao..:)
Sjeti se...možda je bilo davno, al, je bilo...
Autor: vrbica | 06.09.2016. u 12:04 | opcije
bud..pozd...:)
je, sjećam se i ja sam jednom u takvoj pošiljci dobila 1$ (od brata) za sreću..
Autor: vrbica | 06.09.2016. u 12:05 | opcije
Eeee,sjećam seeee...pišem ja a oko glave zuje metci...pucaju naši a pucaju i partizani..eeeee
Autor: pelpetum-mobile | 06.09.2016. u 12:26 | opcije
tja....teški dani, vjerujem.....
No vjerujem da si napisao i koje ljubavno..:))
Ili si navlačio cure za kikice...
Autor: vrbica | 06.09.2016. u 12:29 | opcije
malo me čak i sram priznati, ali u životu nisam napisao ženskoj pismo. Čini mi se da sam samo jednom nešto sklepao na razglednici.
Autor: krelec | 06.09.2016. u 12:46 | opcije
rijetke su ovakve poruke..
Muškarce je bilo teško natjerati na pisanje pisama.
Znam, nije to nekako bilo "muški".
Autor: vrbica | 06.09.2016. u 12:49 | opcije
ajoj....pamtim iz svoje mladosti jednu veliku ljubav (bje to prva i odmah bračna) gdje je svaki dan stizalo pismo...i svaki dan sam ga pisala! i tako pet godina...ha ha...bome sam se napisala...a i muški su mi slali pisma...ljubavna. imam neka i danas...prekrasna su i lijepo ih je sačuvati. a imam i svoja sačuvana....godinama sam ih pisala, neka nisam nikad niti poslala...sve u svemu...prepuna sam ih. sms ne volim...iako i one znaju imat neku svoju draž osobito ako su ljubavne i neočekivane! no nisam njihov fan
Autor: mai_sarai | 06.09.2016. u 12:54 | opcije
btw ne razumijem ljude koji nikad nisu napisali niti jedno pismo? gotovo da mi je to nevjerojatno...no fala bogu držim se podalje od takvih! na koncu i neka najljepša književna djela napisana su kao pisma...to je meni jedan poseban vid komunikacije...i odmah me asocira na patnje mladog wertera...svi smo mi nekad bili (ili jesmo) ti. nažalost, napisala sam i jedno posthumno ljubavno pismo i nadam se da neću više nikad takvo?
Autor: mai_sarai | 06.09.2016. u 12:57 | opcije
Ja piso do izlaska iz vojske...e onda presto...kreno u akciju.;)
Autor: pelpetum-mobile | 06.09.2016. u 12:58 | opcije
čini mi se da su vremena pisanja pisama bila ljepša.
Dobro, znam da nas je vrijeme pregazilo...ali bar su ostale neke uspomene.
Taj stari požutjeli papir i mnogo puta presavijen list.....
Kad neka od njih danas otvaram osjećam nostalgiju i cijeli mi se film, odvrti u glavi...:)
Autor: vrbica | 06.09.2016. u 12:59 | opcije
hehehe pelpe...pa bilo ti je i vrijeme...:)
Da, najviše pisama muškarci su napisavi, dok su bili u JNA...
Najviše tetovaža, napravili su u JNA....
Najviše su ljubilu, dok su bili u JNA...
Najviše su im nedostajale cure, prijatelji, roditelji...
A i ja sam najviše pisama napisala dečkima koji su bili u JNA..
Autor: vrbica | 06.09.2016. u 13:01 | opcije
da vrbi, lijepe su to uspomene...kao i fotografije...upravo sam ovih dana odlučila jednu komodu i zid (dio sobe-hodnik) postaviti kao dio stana u kojem ću imat uspomene...fotografije mojih roditelja, djece, unučadi...moje...moje pese...neke predmete koji sjećaju na.....iako takav zid već dobrim dijelom postoji, takvim ću ga sad napraviti s namjerom...nije možda baš in, al meni je....kako starimo sve više živimo u uspomenama i sve je manje događaja i novih priloga za sjećanja.
Autor: mai_sarai | 06.09.2016. u 13:02 | opcije
najljepše pjesme, napisane su kao ljubavna pisma, istina je mai.
Najveći pjesnici pisali su ljubavna pisma svojim muzama..
Autor: vrbica | 06.09.2016. u 13:03 | opcije
ja sam imala jednu ljubav na daljinu koja je trajala pet let i stoga tolika pisma...istina, postane to i tlaka pisat svaki dan, al tada nije bilo interneta, mobitela čak još nismo imali nit telefon (tek 1976. smo ga uveli u stan) tak da nije bilo druge komunikacije već pismima i javni ptt telefon. a o vojsci neću pričat...jbt zaručnik mi je bil u makedoniji...a telefonski razgovori koštali četvrtinu moje plaće?
Autor: mai_sarai | 06.09.2016. u 13:06 | opcije
Hum neznam te sms poruke ili pisma,jesu li pjesme
takođe sms to jest pisma.Ukoliko jesu napisao sam
ih dosta curama koje sam volio ili mislio da ih volim.
Najviše sam ih napisao svojoj za sad zadnjoj ljubavi.
Pjesmu nikada nisam dobio,pismo jesam.
Autor: tape | 06.09.2016. u 13:06 | opcije
Hmmm. osjećam da mi stara pisma i fotografije, sve više znače.
Lijepo mi je sjesti u fotelju i listati stare albume i pisma.
Nekako se osjećam bliskija mojim dragim osobama.
Ne mogu zamisliti, da moram sjesti za komp. i izlistavati slike stare i do 50 godina.
Ne mogu zamisliti da uzmem mobitel u ruke i čitam prepisku s nekim koji mi je
nekada puno značio.
Ovako mi je ugodnije...:)))
Imam sve pred sobom i listam pisma i albume...
Autor: vrbica | 06.09.2016. u 13:07 | opcije
tape...ako si napisao pjesmu bilo kad u životu, bilo bi lijepo
da si ju poslao napisanu na papiru..:)
Mobitel je hladan, pre hladan za izražavanje dubokih osjećaja..
Autor: vrbica | 06.09.2016. u 13:09 | opcije
upravo tak vrbi...sve se više vraćam tim mojim pisanijama...a bilo ih je. čak sam i ove blogove koje pišem godinama...isprintala...ajme, na tisuće stranica...neka, to je morti jedina ostavština kaj će ostat iza mene. i znaju kćeri za tu moju sklonost...i drago im je to. možda bi bolje bilo da im ostavim neke nekretnine al što je tu je. uvijek sam bila glavom u oblacima, a nosom u papirima i piskarala. ko i stare pjesme koje diraju tako i stara pisma, poruke, bilješke vraćaju u te dane. dobro reče m. proust o bojama, okusima i mirisima koji žive dulje i od samih građevina!
Autor: mai_sarai | 06.09.2016. u 13:12 | opcije
a sad idem maznut tortilje! jel moš vjerovat vrbi da sam za samu sebe radila 2 tortilje...uf...baš se mazim...tako to biva kad si na godišnjem!
Autor: mai_sarai | 06.09.2016. u 13:15 | opcije
ono što je napisano na papir, duže traje. Duže se pamti i uvijek se može spremiti u neku ladicu, škrinjicu, kutija.
Tako ja radim. Tko ih jednom nađe, možda će se obradovati. Čuvati i dalje, kao što i ja čuvam nešto napisano od mojih roditelja i dragih ljudi.
Autor: vrbica | 06.09.2016. u 13:15 | opcije
mai, kad si ih već radila, mogla si napraviti i dvije za mene..hahaha
Šalim se....ugodan ti obrok.
Autor: vrbica | 06.09.2016. u 13:16 | opcije
uf pa da znaš da jesam...jer ovako imam viška...no ako želiš, eto sačuvat ću jednu (meni uvijek jedna dost) za sutra...pa uz kavu...zašto ne? i to se može stavit u ceker pa na bicikl...ha ha...baš sam malo lucnuta i romantična (nemam bicikl, bar ne više)...ova tvoja fotka me čini takvom...odoh sad...
Autor: mai_sarai | 06.09.2016. u 13:21 | opcije
Naravno da su bile na papiru i da sam ih dao curama kojima
su bile namjenjene,samo ih nisam slao u koverti poštom
nego sam ih osobno isporučavao,iz ruke u ruku:))
Autor: tape | 06.09.2016. u 13:27 | opcije
Na mobitelu jedva napišem pet rječi.
Autor: tape | 06.09.2016. u 13:28 | opcije
Tako sam se i vjenčao:)))
Vjenčala nas je jedna curica (mislim da je tada imala
osam godina) ona je bila matičarka,njezin djed i njezina
majka svjedoci.Taj vjenčani list sam izgubio pre nekih
dve godine i zbog toga mi je jako žao.
Autor: tape | 06.09.2016. u 13:37 | opcije
kako vas je curica mogla vjenčati?
Nešto si pobrkao tape?
Autor: vrbica | 06.09.2016. u 13:43 | opcije
nekome je teško koristiti se mobitelom, naročito ovim novim što ih
treba šamarati, lijevo-desno..:)
Kaže jedan takav: dobio sam SMS od žene, ubacim ga u google translate...niti on ne zna što hoće.
Autor: vrbica | 06.09.2016. u 13:56 | opcije
Najljepša ljubavna pisma napisale su zrele žene..:)
Autor: Sky_lab | 06.09.2016. u 14:04 | opcije
Pišem pismo tinta mi se proli
daleko je ona šta me voli ..... za gospu blaženu koliko sam ja pisama napisa ...
.. i to oni srcedrapajući...
Autor: raky03 | 06.09.2016. u 14:10 | opcije
Vrbice,živio sam u vanbračnoj zajednici.
Zvanično nisam bio vjenčan.Jedan od mojih propusta
zbog kojeg sam se kajao.Dok je ona bila živa i dok smo
bili skupa mislio sam vjenčat ćemo se kad i ukoliko
budemo morali otići iz zavoda.Dok smo u zavodu
ionako živimo kao u braku.Čak smo i planirali kad
odemo u mirovinu,otići iz zavoda i vjenčati se,uz pomoć
njezinih i mojih kupiti malu montažnu kućicu,od opštine
tražiti plac.No kako se pokazalo to je bio račun bez krčmara.
I tako,nepunu godinu nakon našeg upoznavanja,kćerka
jedne naše poznanice,koja je jako voljela moju curu
odlučila je da nas vjenča.Na komadiću papira nacrtala
je sebe kao matičarku,djedu i majku kao svjedoke te
nas dvoje kao mladence.Svi smo se potpisali i to je
bio naš vjenčani list koji sam čuvao kao nešto naj
dragocjenie 23 godine i pre dvi godine izgubio.
Autor: tape | 06.09.2016. u 14:50 | opcije