-vrbica-

Bogovi se kockaju s nama i ne pitaju želimo li sudjelovati u igri. Ne zanima ih jesi li ti ostavio posao, ženu, djecu, karijeru, san.
Bogovi ne mare za činjenicu da ti imaš jedan život u kojem je svaka stvar na svojem mjestu, svaka želja može biti postignuta radom i upornošću. Bogovi ne uzimaju u obzir naše planove i naše nade. Negdje u svemiru oni se kockaju - a ti si slučajno odabran. Od tog trenutka, dobiti ili izgubiti pitanje je sreće.
Bogovi se kockaju i oslobode lucifera iz njegove krletke. Tu snagu koja može uništavati sve što je lijepo, svaki cvijet, svaki smijeh svaku sreću ili radost, ovisno o smjeru u kojem je puhao vjetar u trenutku kad je izašao na slobodu.
Zasada je puhao u njegovom smjeru. Ali vjetrovi su hiroviti kao i bogovi. A lucifer se zapita:" Je li uistinu to ono što sam htio postići?"
Voljela bih, kad bi vrijeme sporije prolazilo, mogli bismo uživati u tišini, jer bismo pred sobom imali ostatak života za razgovor.
Ne bismo se trebali zabrinjavati ozbiljnim problemima, teškim odlukama, grubim riječima.

Znači ne moramo se brinuti za naše postupke?

...krasna oprava!... :)

Jest, što veliš, nisu nas pitali želimo li se roditi, ali kad smo već tu........ ajmo se igrati ;)