&&&


Sve su ljubavne priče jednake.
Možda nas ljubav postara prije vremena i pomladi kad je mladost već iza nas. Zato pišem, da bih tugu pretvorila u čežnju, a samoću u uspomene. Da bih nakon što je ispričam sama sebi, mogla zavitlati ovu priču u rijeku. Tada će voda izbrisati, što je vatra ispisala.
Zajedno smo proveli djetinjstvo i ranu mladost.
On je otišao, kao što mnogi mladići odlaze za nepoznatim. Rekao je, da njegovi snovi sežu dalje od pogleda njegovih očiju.
Nekoliko godina, nisam imala vijesti od njega. Tu i tamo bih primila poneko pismo, ali to je bilo sve. Jer on se nikada nije vratio ulicama našeg djetinjstva.
Kasnije sam otkrila, da je bio u pravu, jer ceste i služe zato da se otputuje.
U međuvremenu, njegova su pisma počela stizati češće, i kako su na njima bile marke iz različitih zemalja, osjećala sam zavist. On je bio stariji prijatelj koji je sve znao, proputovao cijeli svijet, puštao da mu rastu krila - dok sam ja pokušavala pustiti korjenje. Kad sam mu jednom napisala pismo, nisam ga poslala. Tko sam ja, da pričam o slobodi i obvezama? On je znao o tim stvarima, a ne ja.
On je proživljavao svaki trenutak, žudno pijući vodu života. Vjerovao u snove. Bio je kadar da se bori za ono što želi.
Takva sam željela biti i ja....ali nisam.
Izvana promatram ženu, koja jesam: slaba, ali puna želje da ostavi dojam jake osobe. osoba koja se boji svega, ali sama sebe uvjerava da to nije strah, već razboritost onoga tko je spoznao realnost života. Što zazidava prozore kroz koje može prodrijeti sunčeva vedrina, kako njen stari namještaj ne bi izblijedio.
Vidim svoje drugo ja, kako u kutu sobe sjedi, krhko, umorno, razočarano. Obuzdavajući ono što bi uvijek trebalo biti na slobodi: svoje osjećaje. Pokušavajući prosuditi buduću ljubav prema iskustvu proživljene patnje.
Ljubav je uvijek nova. Svejedno je volimo li jedan, dva, deset puta u životu. Uvijek smo pred situacijom koju ne poznajemo. Ljubav nas može odvesti u pakao ili raj, ali uvijek nas nekamo odvede. Ako je odbacimo, umrijet ćemo od gladi, bez hrabrosti da ispružimo ruku i uberemo plodove. Ljubav treba slijediti, čak kad to znači sate, dane, tjedne razočarenja i tuge.
Kad iz mene izađe ono drugo ja, moje će srce ponovno početi razgovarati samnom. Reći će mi da vjetrovi pušu u svim smjerovima i da je ono sretno, jer ga ponovno slušam. Tada ću zaspati zadovoljna, s osmjehom na usnama, jer želim voljeti čovjeka koji mene voli.....

01.06.2014. u 11:42   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

lijepo..

Autor: tko_tu_koga   |   01.06.2014. u 12:00   |   opcije


jako lijepo
http://youtu.be/8_VYnus80xs

Autor: janardana   |   01.06.2014. u 12:10   |   opcije


Ljubav je uvijek nova
Istina

Autor: izabell   |   01.06.2014. u 12:12   |   opcije


bogme, ide to tebi vrbi:))

Autor: ladonna2   |   01.06.2014. u 12:31   |   opcije


cure, hvala vam na razumijevanju...:)))
ponekad me ufati...

Autor: vrbica   |   01.06.2014. u 12:34   |   opcije


izabel...da, to sam i htjela reći...:))

Autor: vrbica   |   01.06.2014. u 12:35   |   opcije


cute ti ovi metalci
djeluju nepotrošno
mijau
ah
:) sry

Autor: AnimaCandida46   |   01.06.2014. u 12:35   |   opcije


anima..pa ljubav je nepotrošiva..:))

Autor: vrbica   |   01.06.2014. u 12:36   |   opcije


:))
ma svi smo isti...ko to ovdje ne kuži...

Autor: plavapotocnica   |   01.06.2014. u 13:49   |   opcije


Dodaj komentar