HIPOKRIZIJA

prođe i mjesec dana od našeg susreta! onako, usput sam pristala u uvjerenju kako će to bit još jedan...mimohod. ne ko onaj u povodu domovinske zahvalnosti vrućeg kolovoza, al pomalo sličan? pompozan, nepotreban al...upečatljiv! tebi. ja sam dugo sama pa me susreti u mojoj osamljenosti baš više i ne bacaju...na leđa! gotovo da se ne bih mogla sjetit kad se (ako ikad) takvo što dogodilo? počela sam sve više zaboravljat, iako pamtim ko da je jučer bilo. gledao si uglavnom u drugom smjeru i po tome sam zaključila da si...nezainteresiran? ni meni taj naš prvi susret ne bje od nekog dojma, no ipak intriga bje jača od ravnodušnosti. naša šetnja koja je uslijedila koji tjedan potom u suton grada i u srcu jeseni, odigravala se upravo u jedini dan kada zagreb miruje! kako li smo samo našli (nabasali, prije bih rekla) na taj birc u kojem sviraju...jazz? kat bje samo za nas...žestica nam je pasala. a onda poljubac između dva tramvaja bje znak za rastanak. nakon kojeg su uslijedili naši svakodnevni sastanci. ponekad možeš više reći uz posrednika nego li dok te gledam, dok me gledaš? nadam se da nećemo zašutjeti slijedeći put kad se dodirnemo? iako bih voljela već danas zašutjeti i biti ti blizu. toliko da me dodirneš, dirneš čak ko što si danas! još uvijek se pitam kako i gdje samo nađeš sve te lijepe riječi? samo se sjetih te naše...mjesečnice! i zahvalna sam bidenu što je u zagrebu pa sjedim u uredu i pišem...tebi! moja adresa je još uvijek ista, očekujem i ja tvoje pismo. ljudi si ponekad više kažu u čežnji nego li u zbilji. ono sve što si mi pričao, uradi! znat ću da si to ti!

lijepo, toplo, prigodno da nas malo zagriješ na ovoj zimi :)

neka samo traje

pisati sebe pomaže nam sabrati misli. napisano je podsjetnik na naše osjećaje..inventurica mala. ai pomogne u trenutku stvarnosti koja se događa. biti svjestan svega je već puno..:*

Držim fige :-)).

https://m.youtube.com/watch?v=C6Jnk2H8qOw

hm...tnx na komentarima...zanimljivo mi ponekad čitat komentare na moj blog...oni obično su vaše viđenje, koje nije i moje...no,dobro je pročitat. ipak, danas me nekako omekšao upravo ovaj koji nije tu na blogu, već na pvt:
"Oprosti što se ovako javjam,a ne na blog,.ponovno me tvoje pisanje oduševilo i raznježilo...ja
mogu tako razmišljati,ali neznam tako napisati,.hvala ti na svakom slovu."

tnx wasyx..meni ipak draža ova verzija
https://www.youtube.com/watch?v=QTykwRy24XE
možda stoga što sam tada i ja bila jako, jako mlada!?

Na izmaku godine i snaga...a možda nadomak pomirenju...sa svim svojim postignućima, pregnućima, čežnjama, mogućnostima nemogućeg i nemogućnostima mogućeg...ta vrijeme je, sa više od pola stoljeća ostaviti prvu polovicu iza sebe....odložiti punu šalicu, ne nalijevati više...ta preljeva se već a ja i dalje točim...zar mislim da je sagrađen susav navodnjavanja, kao da ovaj višak ovdje služi nečem tamo drugdje, drugom...zar ne vidim da otječe u...kanalizaciju, a tamo postoje hadovi sazdani od smrada, zagađenosti, fekalija...što smrad veći to opijenost snažnija......jer jebeni život je poput audiometrije....kada te stave u komoru za ispitivanje ravnoteže...mrak svuda oko tebe, jedna svjetla točka u prostoru...ti se krečeš i stalno moraš gledati u tu točku svjetlosti...i vidiš je pred sobom, kao imperativ...uvjeren kako ideš ravno prema njoj...a kad se upali svjetlo, završi pokus zvan životom, shvatiš da si na sasvim drugom mjestu...točka (svjetlo) neumoljivo stoji i svijetli...na istom mjestu...i dalje...jedino što shvatiš da si cijelo vrijeme bio u uvjerenju kako si išao u pravom smjeru a svjetlo ti je bilo orijentir...u silnoj želji da ti svjetlo bude put, završio na stranputici...ti ovdje...ona (svjetlost) tamo...i shvatiš da si ti bio put, a ne svjetlost.... vrati se svojoj šalici, zastani, pogledaj odraz...suzom izazovi krugove...njima kreni u drugu polovicu stoljeća...napusti ove obale i kreni u nova bespuća... kako bi se napunila tobom.... zovu te novi aluviji...

ovo potonje napisano je prije gotovo desetljeća

a i ovo sam nekoć imala rada, jer me jako podsjećalo na jednu...simonovu?
Čekaj me...

Čekaj me..i ja ću sigurno doći..
Samo me čekaj dugo..
Čekaj me i kada žute kiše, noći ispune tugom...
Čekaj i kada vrućine zapeku i kada mećava briše...
Čekaj i kada druge nitko ne bude čekao više...

Čekaj i kada pisma prestanu stizati izdaleka...
Čekaj i kada čekanje dojadi svakome koji čeka...
Čekaj me i ja ću sigurno doći....

Ne slušaj kad ti kažu, kako je vrijeme da zaboraviš...
I da te nade lažu...

Nek' povjeruju i sin i mati, da više ne postoje...
I nek' se tako umore čekati svi drugovi moji...
I gorko vino, za moju dušu, nek' piju kod ognjišta...
Čekaj..i nemoj sjesti s njima...i nemoj piti ništa...
Čekaj me i ja ću sigurno doći...

Čekaj me...i ja ću sigurno doći..
Sve smrti me ubiti neće!
Nek' rekne tko me čekao nije! Taj je imao sreće...
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit'...
Niti će znati drugi, da si me spasila ti jedina
Čekanjem svojim dugim...

Nas dvoje samo, znat će, kako preživjeh vatru kletu..
Naprosto, ti si čekati znala, kao nitko na svijetu....

Naprosto, ti si čekati znala, kao nitko na svijetu...

SIMONOV

jednom, ne tako davno reče mi čovjek:
a praštati, kako je samo praštati znala!

hm...niti prašta više, niti čeka...samo je vrijeme spavanju, a valjalo ga je ispuniti nekim...snovima od sanja...ili pjenama pjanim...whatever!

je li znate da sam sav moj desetogodišnji virtualni život stavila na kingston? već gotovo mjesec dana imam novi lap, ali prazan...sve je na sticku! simbolika? ko život u čekanju? ili samo...nehaj? kažu da je ubojstvo iz nehaja daleko blaža kazna nego li s predumišljajem! ovih dana neke ubojice šeću (horvatinčić)...neki lopovi šeću (sanader)...možda je došlo vrijeme da se utamničim? odbila sam sljeme ovaj vikend, družbenica sam kćeri...unučici! zašto je obično neka (nečija) punina nečija praznina. unučica će uživat a pesa će žalovat? ja, gdje sam ja? danas me nema, al sutra...sutra će me sigurno biti tako što me...neće biti! krevet je i nadalje moje utočište!