Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Tako se meni nekako čine ovi naši mali koraci ovdje.
Nespretni.
Ponekad odustanemo i prije prvog.
Ponekad krenemo ko grlom u jagode.
Ponekad isključimo mozak.
Ponekad isključimo srce.
Sve ovisi što nam u tom trenu treba.
Jesu li prazne ruke, srce ili krevet.
Nekad je dovoljan zagrljaj i iskren razgovor, a nekad nam niti sve ne predstavlja zadovoljstvo.
Pohlepno grabimo ili oprezno dajemo.

Veli nedavno prijateljica u razgovoru kako pri vođenju ljubavi s nekim izmjenjujemo njegovu karmu i ona ostaje uz nas sedam dugih godina.
Znam ja da vođenje ljubavi nisu samo dodiri, poljupci, penetracija i vrhunac, obostrani, u idealnom scenariju.
Ovo o karmi i sedam godina, wow...ne znam koliko u tome ima istine, ali djeluje vrlo moguće i vjerojatno
Dalo malo misliti što radimo kada za nekoga odškrinemo vrata svog života.
Krenu riječi, razgovori, vrijeme koje provodimo skupa, misli koje jedno drugome upućujemo, ispitivanje škakljivog terena, ima li tu nečega neopipljivog u značajnim pogledima i osmijesima.
Jel slijede dodiri, zagrljaji, poljupci, zajednička svitanja u dvoje.
A što ćemo s karmom?
Svim onim poljupcima i dodirima koje olako dopuštamo sebi i drugima.
Sa svim onim karmama koje nosimo sa sobom, kao prtljagu.
Neki nas samo okrznu pa nosimo jednu krpicu koju negdje usput izgubimo,a neke vučemo ko one kofere na kotače i priželjkujemo trenutak kad ćemo shvatiti da nam zapravo ne treba na novom putovanju i možemo i bez toga.
Neke velike stvari zaboravljamo u trenu, a neke sitnice nosimo ko najveće dragocijenosti, iako su zapravo izbljedjeli privjesci za ključeve ili pohabana kutijica za nakit.
Neku prtljagu vučemo godinama, i kad tijelo boli, a ne znamo pustiti.
Ili ne možemo.


Trkeljam.
Opet.
Htjedoh reći da ne moram pustiti baš svakoga u život širom otvorenih vrata da bih znala možemo li skupa plesati.
Ne poznajem druge.
Ali poznajem sebe.
Znam što je meni bitno.
Samo par stvari...

jako dobro otrkeljano
samo škola se ponavlja i opet zaboravljeno gradivo u trenutku slabosti i nebitno postaje nam bitno

Ima ti istine, bernarda :)

kao obicno
velika razlika
izmedju teorije
i prakse ...

ne znam jel trkeljanje ili ne
ali ima tu istine , doduše svatko to proživljava na svoj način
svatko ima svoje prioritete , ravnu crtu koja negdje naglo prelazi u krivulju...
trkeljam ...zapravo
nekak sam u sedmom nebu sad , jer jučer sam bio zaljubljen :))

znaš , ono kad si u sedmom nebu , onda nisi za neke dubokoume spike
a tvoj zapis je baš ono ..za razmišljati
znam samo da se ja osobno nekako uvijek sjećam lijepih stvari ,
nekako potisnem ono ružno i grubo , što zna ostaviti duboke prtine
to je valjda snaga samokontrole :))

vuklisica
jel je puno mladja
od tebe ?

ivane, nije

onda ...
sretno !

lijep je taj feeling ...

Vuče, i ja pamtim samo lijepo.
Ovo je valjda ono nešto što nosimo sa sobom podsvjesno.
I nek si ti u sedmom nebu :))))

Ljubav u pokušajima= aperitiv:-)))

Čuj Ivana...jel puno mlađa?
:))))

vuklisica 101 godinu
ona 45 godina ..

ma Ivane, to je samo zbog toga jer Vuk ima vjerojatno osjećaj da vrijeme duplo brže leti:-))

zabrinut sam ...
procitao redosljed
cvrsta cetvorka
a vuk se zagledao
u okice

:)

e sad ..da sam napisao kožne hlače i prčasta guza , šta bi onda rekao ?

lijepo od tebe Ivane, al Vuk i Lija naviknuti su i na šumicu mislim da su sigurni---- sami sa sobom:--)))

Vuće, sory što te kao štitim, znam da nije potrebno , ali mi lijepo:-))

nadam se
da ima vece
dlanove nego ja

cvrsta cetvorka ...
ima da ih sanjam nocas

bis , ti si moj Anđeo čuvar
i zato te volim , ovako javno :))

kozne hlace i prcasta guza
mi volimo iste stvari ...

jbt ...necu moci zaspati

a ljubim te ..tajno :))

ma znam odavno, i neću nikome ni pisnut, samo ću sad kad odem offf vrisnut- od radosti:-)))

nočko

Kaj ste si kupili novi tlakomjer?

bome da. ako prema svima imamo širom otvorena vrata, mogao bi nas uhvatiti i propuh ;)