Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Vele stručnjaci iz područja odgoja kako je najveći utjecaj na djecu imamo negdje do 6.godine života.
Nekih 70 % obrazaca ponašanja do tada usvoje, a poslije je sve nadogradnja.
Podsjetilo me to na onu knjigu Sve što trebam znati naučio sam u vrtiću.
I zbilja je tako.
Možemo mi usvajati znanja cijeli život.
Završavati fakultete, obrazovati se, magistrirati, doktorirati, briljirati..
Ali biti čovjek ne možeš naučiti u 42. godini.
To bi trebalo svima odraslima biti jasno.
Zato sam nekad zgrožena nekim postupkom svog djeteta, pa ju posjednem i pokušam objasniti.
Ona veli : ali ja mislim da nisam bila gruba prema sestri...a ja velim kako je bila jako gruba u svojoj sebičnosti, i da riječi zabole, jako.
Pa i ona je ljuta, živčana, pa joj to valjda daje pravo da sije otrov oko sebe.
Pa i ona je njoj nedavno nešto ružno rekla.
Danas razgovaramo o tvojim ružnim riječima, drugi put o njenim.
E, ako mala otrovnica i dalje tako misli i još nastavlja, onda dobije vrijeme i prostor za razmišljanje u tišini i samoći.
I onda se vidi razlika u karatkeru.
Jedna se brzo iskreno ispriča...druga povrijeđeno šuti i duri se, a najstarija se ispriča i izleti van porazgovarati sa frendicom.
Ova durilica pokušava nešto reći, vidim da joj je krivo, ali ne bi priznala.
Pa onda cijedi kroz zube.
A ja mirno velim kako može lijepo reći.
Ali ona ne može.
Zašto...ne znam.
Muči sebe prije svega.
No, sve je to proces...ima 12 godina, pubertet ju šora.
Ima vremena, a ja se naoružala strpljenjem.

Zapravo sam htjela reći, u svoje ime, kako me malo toga smeta na blogu.
Mogu tolerirati, nasmijati se, preskočiti.
Ali jedino mi nisu jasni ljudi koji pokušavaju druge preodgojiti.
I tu se zarolaju sve svađe.
Ne oko nečijeg ljubanika ili kave ili trača, tako počnu.
Nego pokušaji preodgoja su ti koji podgrijavaju atmosferu.
Ova bi trebala ovako.
A ova bi trebala ovako.
Ovome bi bilo bolje da nije...a ovoj bi bilo bolje da je.
I nekako ti preodgajatelji vrte iste priče.
I cijede kroz zube, a manje ili više humora, s manje ili više žara, iste riječi...
Ja tako to vidim.
Ja se samo nekad pitam kako vam se da, pojedinci, kako vam se da.

Jutro :) O odraslima ću. Eto, meni se čini da bi svi ljudi ovog svijeta bili najsretniji kad bi ih se prihvatilo takvima kakvi jesu. Ok, uz neke male promjenice, ali ništa bitnog.

A očito je nekoga prihvatiti takvim kakav jest - gotovo nemoguće.

I sad si ja zamišljam recimo da mi sjedi preko stola netko, i taj netko želi da ga ja prihvatim takvim kakav je, i da mu se još po mogućnosti divim, jel.

A ja sa svoje strane stola želim to isto. Pa koji bi bio recept?

Ja se trudim prihvatiti, jer zbilja ne mogu očekivati da ću nekoga promijeniti.
Ili da ću ga potaknuti na promjenu.
Ako ustrajem u pokušaju, samo ću.kontra efekt postići.

Nema recepta, ako mi toliko smeta, maknut ću se.
Neću se diviti.
A bome neću ni druge vući za rukav pokušavajući da se dive nekome zato što se ja tome divim..

Po meni: izbjegavanje konfliktnih tema dok nisu sigurno da smo tu negdje.

I traženje zajendičkog cilja. Ako postoji. Cilj koji je iznad mojih i njegovih interesa. Može cilj biti - da nam je ugodno recimo.

Sad i ja.malo preodgajam u pokušaju, pa se ispričavam.
Ali ovo nije mjesto za odgoj nego zabavu.
A i to zaboravim.

I pitanje je ustupaka koje smo spremni napraviti. Ako nismo spremni niti na jedan ustupak, vjerojatno ništa od odnosa.

Ovo je mjesto kakvim ga napravimo, zašto ne bi bio i za odgoj :) Ok, ti si rekla zajendički cilj - ajmo se zabaviti.

:)
Koke će nas prvo pokušavati odgojiti a onda će nas poslati tati da popravi kaj se još može.

Kako se zabaviti s nekim skroz razlčitim? Lako, igrati na neutralnom terenu. I na sredini istog. Evo, meni je ova igra vješala simpatična, jer je neutralna :)

Prije toga će nas na ljetovanje odvesti sa svojim novim dečkom.
A mi u šubu puberteta.

Jedinica za tankoćutnost.
Naravno, kad je ona uključena u igru..sve mora biti na sredini terena i bez bodova.

Boža, koji bi mogao biti tvoj i moj zajednički cilj?

Možda smajlići i tužnići.
Da je dinamičnije stajat na sredini.

Naš cilj?
Tvoja sreća i zadovoljstvo koke.

:)

Možemo vježbati retoriku.

jutro, poprilično bolno, al dobro...
meni je uvijek muka nekome nešto objašnjavati i kad je očito da su zeznuli (u svjetlu jučerašnjih događaja) i ako je nekako povezano sa mnom onda to ipak učinim, inače nema šanse nekome soliti pamet, koja je bog zna kakve kvalitete...:)

Muža si ostavila zato što nisi mogla imati djece.
Sina zato što nisi mogla imati dečka.
Koji može biti bilo čiji cilj ako se ne uklapa u tvoj?

Koji je sada tvoj cilj, Boža?

Biti srdačna poput tebe.Ali direktno, ne iza leđa :)

Da znaš indirektno, onda bi i ti. Direktno više nije in.

ovaj blog i Iskra...meni je to samo jedan show za one koji vole biti viđeni...shpitza

Tebi nije in?
Naravno.
Onda nikom nije.
Idemo na sredinu terena pljuvati u dalj?

Točno, Plava :) To je Hyde park, sa speaker cornersima :) Svatko metne svoju kutiju i viče.

Samo zato što je tebi tako zabavno.
Jer..svi mi smo ovdje samo kako bi tebi bilo zabavnije.

Kad nas strgaš idemo tati.

Da, nije in. In je reći ono što misliš, prenijeti poruku ali bez bodljikavih riječi. Tako da onaj komu govorimo shvati, a oni koji nisu direktno uključeni i ne moraju.

Sorry domaćici, moram Božu malo obrazovati.

Ono što si ti o meni napisala je kleveta.
Ja sam samo prenijela stvari koje si ti rekla.

suglasna, nikad iskricu nisam doživljavala kao mjesto za zabavu? ako se želim zabavit odem u kino odgledat kakvu komediju ili si priuštim neku zabavnu igru! ili plešem...meni j iskrica prvenstveno mjesto za druženje...a tu razmjenjujem onda sve što jesam...kao osoba! istina, naiđem onda na osobe koje su se ovdje došle zabavljat (pa se samo klebare i uglavnom ismijavaju od drugih, al ne i od sebe) što nije loše, al nemreš baš uvijek bit 100% za glupost i zezanciju. čovjek je ipak i humano, i misaono i emotivno etc...biće! ja često radim lazanje...mljac...a tako nekako i život slažem...red jednoga, red drugoga...i onda začinim...hm...umom i sexom! no sada ću šetnjom i savom!

I sad idem polako.
Cmook!

Božo, pa ja sam samo ponovila tvoje riječi. I uklopila ih u ono što je moje mišljenje. A ti reče da se ovdje zalažeš za otovreno izricanje mišljenja.

Voli Boža brusitti jezik sa mnom. A gle, nema ti bolje u tome od mene :) A još to radim i džabe. Jedino što mi nije izazov s nekim toliko mlađim. Ali, ajd. Šteta da moje znanje ode sa mnom

ojla ofco :)
bome da... ;)

očito im je dosadno, ofco