Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Zalutala danas na Gornji grad...
Zaboravila koliko volim te uličice, skrivene kutke, zaboravljena dvorišta.
Mačka me gleda s prozor..lijeno se proteže na podnevnom suncu i uživa...u tome što je mačka, što je krasan kasnoljetni dan i ne mora baš ništa drugo raditi.
Zašto ne bih i ja?
Klupa, sunce i ja...
Zazvorila oči, udahnula i pustila sunce da me miluje.
Pauza...
Reset...
Odmor...
Pražnjenje...
Punjenje...
Pustila misli da bježe, lutaju,vraćaju se...i tako u krug...
Kod mene vrijedi ona: što na umu to na drumu.
Ali uvijek preko srca, nikad ne zaboravljam srce...svoje i srca drugih ljudi.
To me čini nekad budalastom, naivnom, ranjivom...
Srećom, Netko Od Gore je to tako uredio da se možemo resetirati, vratiti, okrenuti i natrag i naprijed...u mislima.
I zbrajam ja svoje punte...prebirem po sebi na tom podnevnom suncu...pa si velim baš dobro da možeš stati u tom ludom tempu, popričati sa onom gimnazijalkom sa milijun ideala...radoznalom studenticom...zabrinutom mladom majkom...umornom kuharicom...sestrom...prijateljicom...ljubavnicom...zaposlenom ženom..
Sve to zbrkano našla na podnevnom suncu ...
I mislim se...još ti dobro i ide...
A ja takva zbrkana...kako je drugima.sa mnom
:)))

Razbistrit će se sve, i polako posložiti. No, za sve treba vremena. :) A odgovore dobijemo kad se najmanje nadamo . :)

Vjerujem da im je dobro s tobom.

svidja mi se kako si to opisala, vidjela sam se u tome ..i ja sam danas na "svojoj" klupi pod istim suncem okrenula svijet vise puta ..prelijepo je moci tako u mislima istresti sve ispred i slagati dok ne dodjemo do slike koju zelimo :)

Ne tražim ja nikakve konkretne odgovore...kod mene se tako zatalasa...nesto u meni...neki nemir...

Proljeće je,a u meni nemir :)

Dojdi draga,
poklonim ti svemir!

Jesenski nemir, rekla bih :)

E Rekše...ne treba mi cijeli svemir, nego njegov mali dio, samo moj :)

Dobro,bar ne tražiš velikoga :)

He,he,he,jasno je to,
ja to samo radi rime.
Nije doslovno.

E Zvonac...kod mene mora biti velik Čovjek a za sve drugo ćemo se lako dogovoriti :)

E...što mi je s ovim e?
Pojmaaa nemam :)

Svi veliki ljudi,
kao i sve velike rijeke,
potječu iz provincije...
(Živi bili pa vidjeli)

Ne znam za rijeke...
A ne znam ni za ljude uvijek, u tome je ljepota života
Ne znamo puno, pa tražimo, kopamo, učimo...
Udarilo sunce, bit će, trkeljam :(

I sutra bu dan,ne se sekirat

Kaj se ovdje delja?

Da li je to sunce Zagreba
koje sjajom izlazi
ilí je to vjetar
topli što puše,
što moje oči blješti
dok stojim usamljen
pred starim zidom
i divim se
umjetniku drevnom

Meni je jesen najdraže godišnje doba, još kad ju možeš osjetiti...u mirisima, plodovima, bojama...osjećam da je i ti voliš

Lijepa priča. Da li se bolje osjećaš nakon klupice?

Dis, lijep dan iza mene ...i klupica dio njega :)

Juicy, uvijek sam tvrdila kako najviše volim proljeće ( to je zato što jedva čekam da završi zima) ali što sam starija jesrn mi nekako sve draža.
Slijeganje dojmova nakon ljeta :)

Drugima je lijepo s tobom... jer imaš unutarnju punoću
To se osjeti u pismu.
Jesen je... u svemu, pa nije loše prebirati po prošlim "godišnjim dobima" :)
Glavno da nije zima!