evo jedne s tavana



Kad je trebalo pisat sastavak na zadanu temu, bilo mi je teško sročiti prvu rečenicu, dok su se ostale gurale, laktarile i klupčale.

Eh, djeca. Ah, umor. Bolje reći, zamor materijala. Čežnja za predvidljivošću i rutinom. Za mirom i s mirom.

Eh, kaj ti je testosteron u ranim dvadesetim ! Zlo i naopako !
Naravno da mi je drago kad nakon dva tjedna dođe doma. Provedemo zajedno ukupno dva sata u dva dana. Jutrom, kad zajedno pijemo kavu.
I to mi je ok. Sasvim dost.

Jasno je meni da ne dolazi on radi majke svoje doma, nego radi cure, ali pun mi je kufer pizdarija, od zaboravljanja točenja auta do omota kondoma po podu nepospremljene sobe koje čupam iz čvalja kuse kojoj isti mirisom i okusom valjda liči na kiki bonkas.

I onda se još napuhava kad mu stavim na nos to kaj je opal na 2 kolokvija i upozorim da bu i dalje padal na klokvijima, ak hormone ne zauzda, pa onda i ispite, ak se ne sabere, a ja bum mu onda uskratila financiranje. I to ga silno ljuti ! Za ne vjerovat !

A meni je već fakat dosta njegovog samotraženja. I čekanja da sam razbije glavu.
Nemajka jedna.

Za vikend prognoziraju snijeg

17.11.2015. u 14:59   |   Dodaj komentar

zutra bum zvlekla neku iz podruma :)

Autor: ANERAK   |   17.11.2015. u 15:07   |   opcije


ah..ANE...ak ti kaj znači, razumijem te i suosjećam! To je najbolje kaj mogu. I sama se nekak nespretno nosim s činjenicom da savjetodavna vlast, koju sam imala...zapravo ima svoj rok trajanja! Ostaje ti razmišljanje kao kapitaliste! Dakle, odlučuješ još samo o tome hoćeš li i dalje ulagati ili ne. Teško je u roditeljstvu dokučiti gdje je granica...ili znak 'stop'. Čini mi se da jedino to...nema roka trajanja :)

Autor: PAMELA_007   |   17.11.2015. u 15:47   |   opcije


Dodaj komentar