mozgovne onanije

Daklem, meni su muškarci, ovakvi ili onakvi, svakakvi ili nikakvi, bili i jesu, ne pojava, nego centar oko kojeg se vrti čitav moj život. Kraćom ili dužom putanjom. Već vidim cerekanje, čuđenja, zgražanja i nevjericu, izazvane prethodnom rečenicom.
Ali ako malo dublje, žešće prekopam svoje odnose s njima, svodi se na isto.
Muškarac, otac, je prva osoba koja me je voljela (možda i jedina) dugo godina. Stalno istim intenzitetom. Istim razumijevanjem. Od djetinjstva do moje odrasle dobi. Bio je centar oko kojeg se moj život okretao prilično kratkom putanjom.
Da bih ostvarila težnju replikacije svojih gena (hm..što baš i nije bilo jako pametno), trebao mi je muškarac (čak i za epruvetu :).Zbog toga mi je jedan od muškaraca bio centar oko kojeg su se vrlo kratkom orbitom vrtile moje želje.
Mnogi su mi muškarci pružali podršku u poslovnom smislu. Pomagali mi razviti mnoge vještine i postići vrlo dobre rezultate. I bili su tada moj centar tog segmenta.
Mnogi su mi muškarci pružali ugodu. I radi toga su bili centar jednog važnog segmenta mog intimnog.svijeta.
Donijela sam na svijet dvojicu muškaraca. Obojica su centar gotovo svih mojih svijetova.

U mom životu, žene nikad nisu bile centar. Nekako su sve bile u paralelnim bližim ili daljim orbitama. A često su bile meteori.

heheh tak je i kod mene. kad volem - volem! I bude moj 'kralj' :))

i isto kao i ti..imam dva princa! ...to ti je...SVEMIR :))

:))

a kaj da glumatam :))

vece :)
zanimljivo je ovo :)
jesu li jos uvijek muskarci s kojima djelis nesto intimno centar tvog svijeta ili se tu nesto promjenilo?

Big like, fejsbukovskim riječima :))

pa sad...ja sam znala glumatat sobaricu, med. sestru...ženu-mačku...robinju...i tak...

:)

Amy..ništ se nije promijenilo.

pam..to su dobre role :)))

Muškarci kao pojava su uglavnom
meni nedorasli muškarci a pogotovo
neki ovdje na iskrici.Jer ja sam najzgodniji,
najpametniji i najjači.Dobro,ovo najzgodniji
nemrem biti jer nema žene koja zadovoljava
moje kriterije pa se ne računa.

ti si hrabra žena

:))

dobro pitanje amy! a pitam vas curke, kad vaši muškarci budu imali svoju ženu kojoj će biti centar svijeta, hoće li se srušit vaš "centar sviejta"? jer, teškod a će se vaši dječaci sjetit svoje mame dok budu u zagrljaju svoje fame fatale! obično jako zaborave dečki na svoje mame! dakle, upravo stoga i nadalje smatram da su muškarci pojave koje se dogode u našem životu, eventualno nas promijene do neprepoznatljivosti (to je najviši stadij simbioze) i potom opet smo sami sebi jedina neprolazna pojava! ne porede zabadav često ženu sa zemljom...kiša dođe i ode, snijeg...vjetar...sunce...a zemlja sve to upija i stalno je tu! normalno, ovakvi mali kakvi jesmo (i umom i fizički) na ovoj planeti zemlja nam je smisao i središte života! čak toliko ne držimo niti do sunca iako nam ono određuje život kao...zemlje!

krelec..ma otkud ti sad to ?
:)))

mai..ja bum svojem starijem sinu uvijek centar svijeta ..baš kao i on meni skoro svih mojih svjetova.

i mlađi sin će uvijek biti centar skoro svih mojih svjetova, mada ja njemu već odavno nisam :)

Uglavnom su centar svijeta muškarci poput mene
i takvi se nalaze u zagrljaju žene,već se žene nalaze
u zagrljaju savršenog muškarca kao što sam ja.A
budući da tetka voli pičkaste muškiće nije niti čudo
da bi se mogla naći u zagrljaju pravoga muškarca,
već mora biti u ulozi majčice nekakvog neuhranjenog
jadnička.

muškarci su mai osobe. Neki od njih su i pojave, a neki bormeč i nisu.

Ha,ha,ha,Ostojić ,"muževan,jadna tetka.

ane, jedan od njih, sticajem okolnosti sigurno, but...bit će drugačije, vjeruj mi! a slažem se s tobom da mi žene nisu nikad bile neki faktor u životu! dapače, klonim ih se!

Da se Ostojić pojavi u trikou među ljudima
gdje se ja krećem,mislim da bi izazivao salve
smijeha na račun svoje muževnosti.

Fakat tak izgleda da ga treba grliti.

moja svrha nije da budem centar svijeta svojim sinovima..već oni mojeg. Tako je prirodno i normalno. Dapače...želim da budu odgovorni muškarci i eventualno roditelji svojoj djeci..koja će im biti centar svijeta. I tako dalje...

Sviđa mi se: osobe, ljudi...sve manje od toga bilo bi uvredljivo, i za muškarca, i za ženu.

Svemirske dimenzije ima svaki čovjek.
Nisu kružnice koje se dodiruju u jednoj točci- ne može se svesti na jednu točku. Opet bi bilo uvredljivo.

lijepo napisano...

I ne bi trebala biti znanost, kad puno ljudi ima iskustvo imanja braće, sestara, majki, očeva, sinova, kćeri....svaka od uloga jedna je od dimenzija pojma muškarac ili žena.
Pa, opet svodimo na točku zbog osjećaja nepripadnosti i odvojenosti.

Osim u rijetkim prilikama kad se sve lijepo poklopi, pa neki muškarac ženi ili žena muškarcu, premda nisu krvni rod, djeluju jako domaće i toplo.

hm...to da su muškarci osobe uopće nije dvojbeno! neki su i stvari. e sad, zakaj muškarac kao osoba ne bi mogao biti i pojava, nemam pojma? volim kad ja napišem neku misao i okarakteriziram i nazovem nekog i nešto nekim svojim (samo svojim) pogledom, a onda doživim da neki strani gledatelji vide više i bolje nešto što nemreju vidjet? mogu vidjet svoju i sebe, al ne i mene...tak da mi bedasto da raspravljate o mojoj pojavi od muškarca? čudno mi da obično nekak teško iznjedrite neku svoju "pojavu" pa makar to bila i osoba? i nemam ništa protiv žena kojima je glavni i jedini smisao njihova svijeta...dijete! no, sva sreća da nas ima i drugačijih! osobito kad je pojava "dijete" uglavnom iza nas...kada više postajemo ljudi, prijatelji ili pak ravnodušni? teško se npr može odnos dviju žena ili žene i muškarca (majke i djeteta) od npr 85 i 60 godina okarakterizirat kao odnos majke i djeteta...više kao odnos dvoje odgovornih ljudi (iako činjenica da je jedan roditelja drugi dijete nije zanemariva)! no, neke stvari ljudi razumiju tek kada im se počnu događat...nije dovoljno tuđe iskustvo!

ovo je lijepo georgi :)

mai, ništa što je ovdje rečeno nije upereno protiv tebe.

i da, svatko od nas, sukladno svojem iskustvu, ima viđenje međuljudskih i krvnih veza.

Ja ne proturječim tvojem iskustvu.

ma nije upereno...govorim o nerazumijevanju...ne volim kad ljudi istrgnu neku moju misao i nešto što sam ja napisala o nečem pa se o tome referiraju...a nema veze s tim kaj sam ja napisala! i nema ništa loše u tome...al bih radije da npr sami napišete od sebe nešto takvoga...a ne da razglabate...to me podsjeća na ono kad netko trabunja o nekoj slici (ili knjizi) što je pisac htio reći...ili kako je neki pijanist izveo neku skladbu...ma moš mislit kak moš uć u njegov um i točno znati kaj je kaj! čovjek je autohton i autonoman samo u sebi...sve drugo je saznavanje iz druge ruke! a to je drek...no, obično ljudi vole kad mijese po tome...što više mijese to više imaju dojam da je hrpa veća! sori, ane...nema veze s tobom i ovim...govorim načelno o ljudskoj "originalnosti"! mora biti da je jako teško bilo genijima živjet med nama mediokritetima?

Vrlo dobro!

mai..moj naslov je replika naslova ovcinog zapisa..

replikacija, ne replika

Mai, meni si dala misliti pa se nadovezala na tvoje riječi..
Ima u tome nešto loše?
Nisam imala nikakve loše namjere, samo svoje viđenje, muških, kao takvih :)

Ponavljam, o genijalnosti ili mediokritetima niti riječi :)

Ja mislim da ste svi tu pojave na Blogu i ja skupa s vama i da vas nema, trebalo bi vas izmisliti, svakog posebno.