Zapisi frustrirane udavače

Poseban pozdrav Ani Lučić i Mladenu Schwartzu te njegovoj rodici blogerici
Laku noć
Pusica

Klapa Intrade

Croatio iz duse te ljubim
Ovaj tekst je pregledan 21 863 puta

Svake noci za te Boga molim
pivajuci kamenu i draci
Croatio ka mater te volim
umorna si, samo mi ne placi

Sve cu pisme pokloniti tebi
sve djardine, neka mi te kite
Croatio iz duse te ljubim
ja te volim ka i mati dite

Jos se sicam onih rici
sto mi uvik prica caca
nemoj sine nikud ici
tvoj je kamen, maslina i draca

Nek te rani kora kruva
kapja vina, zrno soli
nek ti kusin bude stina
al' Hrvatsku sine voli

Pisme ce ti pivati slavuji
svirat' ce ti moje mandoline
svaku stopu ove zemlje ljubi
kad odrastes voljeni moj sine

a di tekst bez ć i č

"Još se sićam onih riči
sto mi uvik priča ćaća
nemoj sine nikud ići
tvoj je kamen, maslina i drača"

Ljepota je i u uspomeni što mi je to zaista govorio moj ćaća i što se nisam mrdnuo iz svoje, i sa svoje zemlje. Poslao sam je na jedan blog na istok i objavili su je. Valjda zato što je Dalmacija njihova.

;))

nema ć i ć da se ne zbune blitvari.
smok emi
au medo, mene deportiralo

kad smo kod popisa
POLAZNAO ŽUPIDOGAĐAJIFOTO / VIDEODUHOVI KUTAKLINKOVINAŠ JUBILEJ




Popis ubijenih svećenika BiH u II svjetskom ratu
Priredio: Vlado Jagustin, svećenik u Živinicama

1. Adamčik fra Bruno, profesor, star 37 godina. Rođen je 1908. godine u Konjicu. Nakon završenog školovanja zaređen je 1932. godine za svećenika. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je profesor na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu. Ubijen na Križnom putu u svibnju 1945. godine.

2. Anić vlč. Mladen, svećenik uhvaćen u Pajićima kod Solakove Kule od partizana koji su bili stacionirani u Kutama kraj Prozora. Odveli su ga svezana ispod sela prema Sa stavcima u banjalučici i dolje kod rijeke ubili na lokaciji Prva Gruda nedaleko od izvora. Nitko ga nije smio shraniti. Luka Ivanko iz Pajića svjedoči da ga je on pokopao. Priča: «Bio je sav u krvi, izrešetan metcima. Iskopali smo, u blizini sela Vratne gore, nedaleko od mjesta stradanja, grob i tu smo ga ukopali. Bio je u civilnom odijelu, mršav, srednje visine, s oputnjacima na nogama. Sve se to zbilo u jesen, između 10. i 15. listopada 1945. godine. Najprije je postavljen drveni križ, a poslije smo se zavjetovali ja i Marko Ivanko i naručili klesani križ. Mislim da je svećenik iz Drinovaca, a prema nekima iz Mamića, te da mu je zadnja župa bila negdje u Šibeniku.».

3. Bakula don Ante, svećenik star 58 godina. Rođen je 1884. godine u Posušju. Nakon završenog školovanja u rodnom mjestu, Mostaru, Travniku i Sarajevu zaređen je 29.6.1909. godine za svećenika Mostarske biskupije. Bio je župnik u Bjagaju, Viru kod Posušja i u Gornjem Hrasnu. Partizani su ga krajem travnja 1942. godine danima mučili, kamenovali, vezali u štali za jasle, davali mu za hranu sjeno i drugu travu, na njemu jahali, potkovali kao konja te ubili i bacili u jamu u Vlahovićima kraj Ljubinja. Njegovo tijelo nikada nije pronađeno.

4. Baltić fra Viktor, svećenik star 40 godina, rođen 1903. godine u Livnu. Nakon završenog školovanja zaređen 1928. godine za svećenika provincije Bosne Srebrene. Bio je na službi župnik u Suhom Polju na Kupreškoj visoravni i župnik u Ljubunčiću kraj Livna. 8. veljače 1943. godine partizani su ga zatvorili, mučili i ubili u zatvoru u Livnu.

5. Bandić vlč. Branko, svećenik star 48 godina. Rođen 1897. godine u Banja Luci. Nakon završenog školovanja zaređen je 1921. godine za svećenika Banjalučke biskupije. Bio je upravitelj župe Devetine. Partizani su ga ubili u zatvoru u Banja Luci 1945. godine.

6. Barbarić fra Marko, star 80 godina. Rođen 1865. godine u Šiljevištima kraj Vitine. Nakon završenog školovanja zaređen je 1887. godine za svećenika. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bivši župnik živio je u samostanu na Širokom Brijegu na glasu svetosti, rođeni brat sluge Božjeg Petra Barbarića. Upucan samokrijesom od partizana 7.2.1945. godine, ubačen u ratno sklonište u vrtu samostana na Širokom Brijegu, spaljen i zatrpan. Eshumiran 1971. godine i sahranjen u širokobriješkoj bazilici.

7. Barišić vlč. Jakov, župnik u Gradačcu, rođen 05.09.1890. godine u Dobrinji, župa Modriča. Bio je prvi stradali svećenik Vrhbosanske nadbiskupije. Zaređen je za svećenika 02.09.1913. godine. Iste godine imao je Mladu Misu i pomaže tog ljeta župniku u Modriči. Sljedeće godine 1914. župnik je u Pećinama više Travnika, a 1918. godine opet je župnik u planiskoj župi Rostovu na Sebešiću. Sljedeće godine kratko 1919. godine župnik je u Golom Brdu, danas župa Kandija kod Bugojna. Iste godine odlazi za župnika u Gradačac gdje ga zatiče smrt u petak 15.05.1942. godine. Napisao je svom školskom prijatelju 28. travnja 1942. godine, kanoniku Marku Nediću u pismu, koji se tada nalazio u Sarajevu, ove riječi: «Mi smo u opsadnom stanju, od četnika ugroženi od konca veljače sve do danas dan i noć… Da se Bog smiluje, ako ovo još malo potraje, mi smo za ovu godinu gotovi, jer pomoći nema, a opasnost od hajduka bit će još veća, kad zelena šuma sklopi svuda. I moja je kuća prva na udaru, a blizu su dolazili. Moli se za ovaj narod, koji si uvijek volio, a ne zaboravi ni mene, dok sam živ, a pogotovu, ako čuješ, da sam poginuo. Još bi bila dobra smrt, kako je strašno živ zapasti u ruke krvoloka!». Četnici su provalili ujutro oko 6 sati u Gradačac oko 15. svibnja 1942. godine. Župnik Barišić počeo je zvoniti na uzbunu crkvenim zvonom i tu su ga četnici uhvatili pred crkvom, tukli, ismijavali te na kraju i masakrirali. Koža mu je bila od polovice glave pa preko čela sve do brade, sa skoro čitava lica zguljena, usnice izrezane, pod vratom je bio preklan, a na tijelu znaci pušćanih i revolverskih hitaca. Kada su ogulili kožu s glave mučitelji su po živim ranama posipali sol. Zahvaljujući činjenici da je ubijeno samo sedam osoba te da su preživjeli brojni autentični svjedoci ovoga zločina, brzo je zabilježen I objavljen način pogibije Jakova Barišića. Prema kanoniku Marku Nediću, jednome od dva suvremena svjedočanstva autentičnih svjedoka, cjeli događaj se zbio ovako: “U petak u 6 sati u jutro primjeti momak (tj. Barišićev poslužitelj), da se bježi, i upozori prečasnog da bježi i momak pobjegne. U času već je rulja bila blizu, a siromah prečasni poleti u zvonik i počne zvoniti na uzbunu, i samo je stigao dvaput potegnuti konopcem, i bio je u njiohovim rukama. Da je sve ovako, pričaju njegovi najbliži i jadna stara majka. Gonili su ga do bunara, tu su ga tukli i rekli mu: Reci da si Srbin, a on glasno reče: Nikad, ono što sam to i ostajem Onda ćeš poginuti. Neka, ne žalim za svoju vjeru, domovinu i narod umrijeti. Prekrsti se i glasno počne moliti Očenaš, a krvnici opsuju njegovu molitvu i Pavelića i sruše ga na zemlju. Zapovjednik-komadant Trebavskog čeničkog odreda iz susjednog sela Skugrića bio je pravoslavni pop Savo Božić, a komandir čete Savo Nikić. Partizani su kasnije pjevali pjesmu: «Pope Savo i ta tvoja brada, čupat će je trinaesta brigada», označujući kolioki je bio krvolok i da je dodijao čak i partizanima. Ubijena su još šestorica katolika zajedno sa župnikom. Pokopan je 18. svibnja 1942. godine na mjesnom groblju.

8. Barišić vlč. Krešimir, star 34 godine. Rođen je 27. srpnja 1907. godine u Jajcu. Odrastao je i školovao se u sirotištu trapista kod Banja Luke. Nakon završenog školovanja zaređen je 1933. godine za svećenika Baljalučke biskupije. Bio je kapelan u Banjoj Luci i župnik u Krnjeuši. Partizani zajedno s četnicima živog strahovito mučili, izmasakrirali tako što su mu odrezali neke dijelove tijela te su ga živoga zapalili u župnoj crkvi u Krnjeuši u kolovozu 1941. godine. U crkvi su našli samo bedra koja nisu izgorjela.

9. Barišić vlč. Stipo, rođen 1918. godine na Ceru, kod Dervente. Poslije završene osnovne škole, te završenog školovanja za spremanje svećenika u katoličkim ustanovama u Travniku i Sarajevu, zaređen za svećenika Vrhbosanske Nadbiskupije 1944. godine. Putujući vlakom tri dana prije svoje Mlade mise pri napadu angloameričkih zraklopova na vlak 06. srpnja 1944. godine ranjen je od bambardiranja u vlaku između Želeće i Žepča. Na putu do bolnice prema Doboju izdahnuo je u svojoj 26. godini života.

10 . Barišić fra Stjepan, star 62 godine. Rođen je 23.1.1882. godine u Podhumu kod Konjica u Neretvici. Pučku školu završio je u Kreševu, gimnaziju u Visokom, a bogosloviju u Livnu. zaređen je u Petrićevcu 1905. godine za svećenika provincije Bosne Srebrene. Župnik je u Stratinskoj i Podhumu, vikar u Kreševu i Kraljevoj Sutjesci. Partizani su ga uhvatili, odveli iz župskog ureda strijeljali u šumi u selu Kute 03.02.1944. godine u prozorskoj općini. Nije bio pokopan, psi su razvlačili njegove kosti dvojice ubijenih katolika s njime, a njegove nisu dirnuli. Kasnije su seljani sakupili njihove kosti i sahranili zajedno s fra Stjepanom na mjestu gdje su ubijeni kraj potoka. Danas je to uređen grob.

11. Bebek fra Kazimir, star 44 godine. Rođen je 1901. godine u Vitini. Nakon završenog školovanja zaređen je 1927. godine za svećenika. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hrecegovini. Bio je župnik u Klobuku i u Pločama. Ozna ga je 14.7.1945. godine odvela iz samostana u Mostaru, osudila na smrt, svezala žicom, strijeljala i bacila u Neretvu zajedno s Bencun fra Josipom.

12. Bencun fra Josip, star 76 godina. Rođen je 1869. godine u Međugorju. Nakon završenog školovanja zaređen je 1893. godine za svećenika. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je župnik u Izbičnom 1928. do 1937. godine. U mirovini je bio na Širokom Brijegu i u Mostaru. Prilikom “čišćenja” Mostara od Hrvata, partizani su ga 14.2.1945. godine odveli iz samostana u Mostaru, svezali žicom, strijeljali i zajedno s Bebek fra Kazimirom bacili u Neretvu.

13. Bilogrivić msgr. dr. Nikola, star 54 godine. Rođen je 1893. godine u Tuzli. Nakon završenog školovanja zaređen je 1916. godine za svećenika Banjalučke biskupije. Ozna ga je strijeljala 1947. godine u Banjoj Luci. Bio je banjalučki župnik i povjesničar.

14. Bockmann vlč. Josip, star 35 godina. Rođen je 1910. godine u Novoj Topoli. Nakon završenog školovanja zaređen je 1936. godine za svećenika Banjalučke biskupije. Bio je župnik u Glamoču i Prijedoru. Partizani su ga zajedno s fra miroslavom Buzukom natjerali da iskopaju raku – grob. Nakon mučenja potajice su ih strijeljali 22. 2. 1945. godine pokraj mjesta Šipulje kod Sanskog Mosta.

15. Bošnjak don Nikola, svećenik star 36 godina. Rođen je 1909. godine u Ljutom Dolcu. Nakon završenog školovanja zaređen je 1934. godine za svećenika Mostarske biskupije. Bio je župnik u Trebimlji i Prenju. Poslije toga je vojni dušobrižnik u Sarajevu. Povukao se iz Sarajeva s vojskom i civilima 1945. godine prema Bleiburgu. Englezi su ga izručili Titovim partizanima koji su ga likvidirali u šumi Macelj 1945. godine.

16. Božić fra Dobroslav, svećenik star 42 godine. Rođen 1903. godine u Potočanima kod Odžaka. Nakon završenog školovanja zaređen je 1925. godine za svećenika provincije Bosne Srebrene. Bio je vikar u samostanu Kreševo. Nestao 1945. godine i nema nikakvih podataka o njegovoj smrti.

17. Bralo vlč. Božidar, svećenik star 38 godina, rođen 1907. godine u Brini kod Livna. Nako završene osnovne škole u Livnu, gimnazije u Travniku i teologije u Sarajevu, zaređen je za svećenika Vrhbosanske Nadbiskupije 1932. godine. Bio je župnik na Marindvoru u Sarajevu. Dolaskom partizana na vlast, objesili su ga u Sarajevu 1945. godine.

18. Brekalo vlč. Zvonimir, svećenik star 28 godina. Rođen je 1916. godine u Bosanskoj Gradišci. Nakon završenog školovanja zareden je 1939. godine za svećenika Banjalučke biskupije. Odveden u jasenovački logor. Umro je od tifusa 1944. godine kao zatvorenik u Jasenovcu.

19. Briševac fra Danijel, star 54 godine. Rođen 1890. godine u Volaru kraj Prijedora. Nakon završenog školovanja zaređen je 1915. godine za svećenika provincije Bosne Srebrene. Bio je župnik u Bihaću, Sanskom Mostu, Volaru, Petrićevcu i Stratinskoj. Četnici su ga iz Stratinske odveli i nakon mučenja i zlostavljanja strijeljali 25. kolovoza 1944. godine u Stratinskoj.

20. Brković fra Augustin, star 32 godine. Rođen 1913. godine u Varešu. Nakon završenog školovanja zaređen je 1939. godine za svećenika provincije Bosne Srebrene. Bio je kapelan u Tramošnici. Partizani su ga ubili pri povlačenju prema Bleiburgu 1945. godine.

21. Buconjić don Ante, svećenik star 36 godina. Rođen je 1909. godine u Drinovcima. Nakon završenog školovanja zaređen je 1935. godine za svećenika Mostarske biskupije. Bio je župnik u Vinici i u Prenju. Kasnije je obavljao dužnost vojnog dušobrižnika. Englezi su ga izručili Titovim partizanima koji su ga likvidirali u šumi Macelj 1945. godine.

22. Buzuk fra Miroslav, star 39 godina. Rođen je 1906. godine u Briševu kraj Sanskog Mosta. Svoju Mladu misu imao je 1928. godine. Član je franjevačke provincije Bosne Srebrene. Vršio je službu župnika u Volaru i Doljanima, te gvardijana u samostanu Plehan kod Dervente. Po naređenju partizana, nakon što su on i velečasni Josip Bockmann iskopali raku – grob, partizani su ih nakon mučenja i poniženja potajice strijeljali kraj mjesta Šipulje kod Sanskog Mosta u veljači, 22. 2. 1945. godine.

23. Čolak fra Dane, star 32 godine. Rođen je 1916. godine u Mamićima. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1941. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je kapelan u Drinovcima. Englezi su ga u svibnju 1945. godine na prijevaru izručili Titovim partizanima koji su ga ubili i zatrpali u jednoj od brojnih masovnih grobnica kraj Maribora u Sloveniji.

24. Ćosić fra Efrem, star 26 godina. Rođen 1919. godine u Kulini kod Dervente. Zaređen za svećenika 1943. godine i član je franjevačke provincije Bosne Srebrene. Partizani su ga uhvatili i strašno mučili zajedno s fra Ljudevitom Josićem. Ubili su ga u Tuzli 1945. godine.

25. Ćurić fra Anđeo, star 31 godinu. Rođen je 1914. godine u Srđevićima, župa Bila. Za svećenika je zaređen 1938. godine i član je franjevačke provincije Bosne Srebrene. Bio je vojni svećenik. Partizani su ga uhitili I strijeljali 14.7.1945. godine u Zagrebu.

26. Čalušić fra Marko, star 33 godine. Rođen je 1912. godine u Potočanima kod Odžaka. Zaređen je za svećenika 1937. godine i član je franjevačke provincije Bosne Srebrene. Bio je župnik u Sivši u Usori. Nestao je 1945. godine i nema nikakvih podataka o njegovom nestanku.

27. Čondić fra Alojzije, star 28. godina. Rođen je 1917. godine u Livnu. Zaređen je za svećenika 1941. godine i član je franjevačke provincije Bosne Srebrene. OZNA ga je ubila u lipnju 1945. godine. Nema nikakvih podataka o okolnostima njegove smrti i pokopa.

28. Čondrić vlč. Emil, rođen 1918. godine u Želeći kod Žepča. Nakon završene osnovne škole, gimnazije u Travniku, teologije u Sarajevu, zaređen je za svećenika Vrhbosanske Nadbiskupije 1942. godine. Ozna ga je ubila 8.8.1945. godine na planini Zvijezda kod Vareša u 27. godini života sa još dvije časne sestre i sedmoricom katolika. Kasnije se doznalo da je zakopan u selu Brgule iznad Vareša. Imao je još brata svećenika Ivana blizanca, kojega je JNA osudila na smrt i strijeljala. Treći brat im je dugo godina bio svećenik i poslije rata služio na mnogim mjestima.

29. Čondrić vlč. Ivan, rođen 22.2.1918. godine u Želeći kod Žepča, sin Stjepana i Ane rođene Knežević. Prva dva razreda osnovne škole završava kod časnih sestara Milosrdnica u Žepči, druga dva u Zenici, gimnazije u Travniku, teologije u Sarajevu, zaređen je za svećenika Vrhbosanske Nadbiskupije 9.2.1941. godine. Bio je kapelan u Modriči i Morančanima, te župnik u Rostovu i kateheta u Sarajevu. Imenovan je 14.7.1945. godine župnikom u Žepču, ali nikad nije preuzeo tu službu. Presudom vojnog suda VI armije osudila ga je 28.12.1945. godine na smrt strijeljanjem u Sarajevu u 28. godini života. Prema saznanju obitelji Čondrić presuda je izvršena tek 24.2.1946. godine. Za grob mu se ne zna.

30. Čurčić mrgr. Antun, star 75 godina. Rođen 1869. godine u Grahovniku. Zaređen za svećenika 1899. godine. Bio je generalni vikar Banjalučke biskupije. Partizani su ga teško ranili pri napadu na Banja Luku, te umire od zatrovanja rane 09. siječnja 1944. godine.

31. Dragičević fra dr. Marko, profesor, star 43 godine. Rođen je 1902. godine u Međugorju. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1929. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Profesor je klasika na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu od 1935. do 1945. godine. Partizani su ga iz crke u Izbočnom od oltara odveli i sa katehetom iz Mostara Mandić fra Nevinkom 11.2.1945. godine nakon teškog mučenja obojicu ubili. Do danas za grobove im se ne zna.

32. Dujlović vlč. Anto, star 29 godina. Rođen je 1914. godine u Ružićima. Nakon završenog školovanja zaređen je 1939. godine za svećenika Banjalučke biskupije. Župnik je u Gumjeri. Četnici ga izboli nožem sa 16 uboda, a zatim strijeljali i bacili u jamu kraj Gumjere kod Prnjavora 11. srpnja 1943. godine.

33. Dujmušić vlč. Dragan, rođen 1899. godine u Polju, župa Dolac, kraj Travnika. Nakon završenog školovanja u Dolcu, Travniku i Sarajevu zaređen je za 29.6. 1922. godine za svećenika Vrhbosanske Nadbiskupije. Bio je kateheta u Tuzli, te župnik u Zvorniku i Morančanima kod Tuzle. Partizani su ga odveli iz Morančana osudili na smrt i istog dana 7. listopada 1943. godine strijeljali u 44. godini života, u Par Selu kod Tuzle.

34. Elez vlč. Anto, rođen 1914. godine u Ogorju Donjem kod Šibenika. Nakon završenog školovanja zaređen za svećenika Vrhbosanske Nadbiskupije 1941. godine. Bio je kateheta u školi. Partizani su ga ubili pri povlačenju 1945. godine.

35. Galić fra Križan, star 74 godine. Rođen je 1870. godine u Gorici. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1893. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je župnik u mnogim župama u Hercegovini, a 1944. u mirovini u Međugorju. Narod ga je smatrao fratrom čudotvorcem. Partizani su prilikom napada na Međugorje 30 listopada 1944. godine bacili ručnu bombu u župni stan od koje je poginuo. Ukopan na groblju Kovačica.

36. Gašpar – Gačić fra Filip, star 52 godine. Rođen je 1893. godine u selu Ambar u Roškom Polju. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1917. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je župnik u Šuici, Seonici i Gradnićima. Partizani su ga u veljači odveli iz župnog stana u Gradnićima i ubili 6. veljače 1945. godine. Ukopan na groblju Podadvor u Čitluku.

37. Gelić fra Tomislav, star 31 godinu. Rođen 1913. godine u Vitezu. Nakon završenog školovanja za spremanje svećenika zaređen je za svećenika 1940. godine i član je franjevačke provincije Bosne Srebrene. Bio je župnik u Bugojnu. Partizani su ga uhvatili i strijeljali 09. rujna 1944. godine u Bugojnu zajedno s fra Stankom Karinom koji je tri puta preživio strijeljanje.

38. Glavadanović fra Berislav, star 33 godine. Rođen je 1912. godine u Fojnici. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1938. godine i član je franjevačke provincije Bosne Srebrene. Englezi su ga izručili Titovim partizanima u Bleiburgu u svibnju 1945. godine. Ubijen je od partizana negdje na “križnom” putu 1945. godine.

39. Glavaš fra Radoslav, star 36 godina. Rođen je 1909. godine u Drinovcima. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1933. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je profesor na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu od 1942. do 1945. godine. U isto vrijeme načelnik je u ministarstvu pravosuđa i član Bogoštovlja NDH u Zagrebu. Kada su partizani došli u Zagreb, osuđen je na smrt i obješen 27. svibnja 1945. godine. Do danas mu je grob nepoznat.

40. Gospodnetić vlč. Juraj, star 31 godinu. Rođen 1910. godine u Postirama na Braču. Nakon završenog školovanja zaređen je 1938. godine za svećenika Banjalučke biskupije. Bio je župnik u Bosanskom Grahovu. Uhitili su ga poslije nedjeljne sv. Mise, vodili ga kao medvjeda po Grahovu i četnici su ga nakon okrutnog mučenja izmasakrirali i nabili na ražanj te živog ispekli pred majkom kraj Bosanskog Grahova 27. srpnja 1941. godine, a za njegov grob se ne zna.



41. Grabovičkić fra Karlo, star 33 godine. Rođen je 1912. godine u mjestu Dokanj, župa Drijenča kod Tuzle. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1941. godine i član je franjevačke provincije Bosne Srebrene. Bio je vojni svećenik i povukao se zajedno s vojskom prema Bleiburgu. Ubijen je od partizana u šumi Macelj u svibnju 1945. godine.

42. Grebenarević fra Bono-Bonaventura, star 59 godina. Rođen je1884. godine u Biloj kraj Livna. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1909. godine i član je franjevačke provincije Bosne Srebrene. Župnik je u Podhumu kraj Livna. Partizani su ga odveli 1943. godine u zatvor u Livnu gdje je mučen i ubijen 1.12.1943. godine.

43. Greilach o. Severin, svećenik Trapist, star 76 godina. Rođen je 1871. godine u St. Stefanu u Njemačkoj. Za svećenika je zaređen 1897. godine. Član je Reda reformiranih Cistercita - Trapista u Opatiji Marija Zvijezda kraj Banja Luke. Umro od gladi u sabirnom logoru u Kovinu u Bačkoj 1947. godine.

44. Grubišić fra Zvonko, star 30 godina. Rođen je 1915. godine u Posuškom Gracu. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1940. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je kapelan na Humcu i u Mostarskom Gracu zajedno s još petoricom franjevaca. Partizani su ga ubili 6. veljače 1945. godine u Mostarskom Gracu. Eshumiran i ukopan 1971. godine u širokobriješkoj bazlici.

45. Gujić fra Eugen, star 37 godina. Rođen je 1905. godine u Fojnici. Nakon završenog školovanja za spremanje svećenika zaređen je za svećenika 1927. godine i član je franjevačke provincije Bosne Srebrene. Bio je samostanski vikar u Fojnici. Nakon prijekog suda strijeljali su ga domobrani u Zagrebu 3. rujna 1941. godine nakon srpske podvale i optužbe da je ubio pravoslavnog svećenika 27. travnja u Bilješevu kod Kaknja.. U času kad je bio ubijen, nije bio svećenik ni fratar. Prešao je u svjetovne svećenike I upravljao župom Prilišće kod Karlovca. Zbog neuredna života otpušten je iz svećeništva.

46. Gujić fra Tvrtko, star 38 godina. Rođen je 1907. godine u Fojnici. Nakon završenog školovanja za svećenika zaređen je 1929. godine i član je franjevačke provincije Bosne Srebrene. Bio je gvardijan u Fojnici do 1944. godine. Partizani su ga strijeljali 14.7.1945. godine u Zagrebu.

47. Idžotić fra Ognjen, star 42. godine. Rođen 1903. godine u Jajcu. Nakon završenog školovanja zaređen za svećenika 1928. godine i član je franjevačke provincije Bosne Srebrene. Bio je župnik u Foči kod Doboja. Partizani su ga uhitili i ubili 1945. godine u župi Foča između Doboja i Dervente.

48. Ivandić vlč. Marijan, rođen 1902. godine u Brezicima, župa Radunice. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika Vrhbosanske Nadbiskupije 1926. godine. Bio je župnik u Odžaku. Dok je njegov narod ostao boriti se za vlastita ognjišta, on je s malobrojnima povukao se prema Bleiburgu. Partizani su ga u 43. godini života zajedno s ostalim zarobljenicima ubili u Macelju ( Maceljske šume) 1945. godine.

49.Ivandić vlč. Mato, rođen je 1909. godine u selu Brezice u župi Radunice, kod Maglaja. Nakon završenog školovanja u katoličkim ustanovama zaređen je za svećenika Vrhbosanske Nadbiskupije 1937. godine. Vršio je službu katehete u Derventi. Partizani su ga u njegovoj 36. godini života uhvatili prilikom povlačenja, ubili i bacilli u Jazovku 1945. godine.

50. Ivanković fra Ćiril, star 67 godina. Rođen je 1878. godine u Rakitnu. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1900. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je župnik u brojnim župama i samostanima Hercegovine. Od 1939. godine u mirovini je na Humcu i u Gradnićima. Partizani su ga ubili 6. veljače 1945. godine u Gradnićima. Ukopan u groblju Podadvor u Čitluku.

51. Ivanović fra Ivan, star 28 godina. Rođen 1917. godine u Gornjoj Skakavi, župa Dubrave kod Brčkoga. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1942. godine i član je franjevačke provincije Bosne Srebrene. Bio je kapelan u Busovači. Povukao se zajedno s vojskom i civilima prema Austriji. Partizani su ga ubili u šumi Macelj 1945. godine.

52. Jelavić fra dr. Bono, star 47 godina. Rođen je 1898. godine u Veljacima. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1923. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Najprije je bio vjeroučitelj u Mostari, profesor na Širokom Brijegu, te župnik u Međugorju i Vitini. Partizani su ga ubili 11.5.1945. godine kraj Velike Gorice kod Zagreba.

53. Jelčić fra Andrija, star 41 godinu. Rođen 1904. godine u Stubici. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1930. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bi je župnik u Čapljini, te župnik i gvardijan na Širokom Brijegu. Partizani su ga 8.2.1945. godine odveli sa Širokog Brijega iz fratarske hidrocentrale gdje su se bili fratri s narodom sklonili zbog granatiranja i ubili negdje na putu za Split.

54. Josić fra Ljudevit, star 26 godina. Rođen 1919. godine u Ljubiji. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1943. godine. Član je franjevačke provincije Bosne Srebrene. Partizani su ga strijeljali 1945. godine u Tuzli zajedno s fra Efremom Ćosićem.

55. Jurčić fra Maksimilijan, star 32 godine. Rođen je 1913. godine u Ružićima. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1938. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je kapelan u Blizancima, Gorici. Partizani su ga kao župskog vikara sa Humca i drugog meštra novaka odveli i ubili 28. siječnja 1945. godine negdje u Vrgorcu, ali mu se za grob ne zna.

56.Jurić vlč. Dragutin, rođen 1903. godine u Radešinu kod Konjica. Nakon završenih škola u katoličkim ustanovama za spremanje svećenika zaređen je za svećenika Vrhbosanske Nadbiskupije 1928. godine. Bio je župnik na Uzdolu u ramskoj dolini kod Prozora i kateheta u Doboju. Prilikom povlačenja patrizani su ga uhvatili u Zagrebu i strijeljali u njegovoj 42. godini života 1945. godine.

57. Jurković fra Julijan, star 43 godine, gvardijan i župnik samostana Rama- Šćit, prva žrtva franjevačke provincije Bosna Srebrena. Rođen je 8. listopada 1898.. godine u Johovcu kraj Doboja, župa Foča. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1923. godine. Obnašao je dužnosti kapelana I župnika u više župa: Plehanu, Sutjesci, Varešu, Sasini, Sanskom Mostu, Foči, Nišu, Fojnici te Rama-Šćit.Član je franjevačke provincije Bosne Srebrene. Partizani su u noći između 13. i 14. srpnja 1942. godine provalili u Ramu i zapalili crkvu. Po iskazu domaćih seljana partizani su uhvatili fra Julijana na putu prema selu Kopčići, doveli u jednu kuću na Šćitu, mučili i prerezali pilom za rezanje drva u Rami 14.07.1942. godine. Ni za njegovgrob se ne zna.

58. Köck vlč. Alojzije, njemački vojni svećenik, veliki prijatelj Hrvata, koji je dobro naučio govoriti hrvatski jezik. Djelovao je pri vojsci u Bosni i Hercegovini, na terenu Vrhbosanske nadbiskupije. Partizani su ga uhvatili, mučili u Gostovićkom bazenu i ubili na najokrutniji način 1942. godine.

59. Karlović fra Velimir, star 31 godinu. Rođen 1914. godine u Dubici kod Odžaka. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1938. godine. Član je franjevačke provincije Bosne Srebrene. Nakon izručenja hrvatske vojske i civila od strane Engleza Titovim partizanima u svibnju 1945. godine u Bleiburgu, partizani su ga likvidirali u poznatim “marševima smrti” u svibnju 1945. godine.



60. Katavić fra Anto, star 43 godine. Rođen je 1902. godine u Busovači. Nakon završenog školovanja za spremanje svećenika zaređen je za svećenika 1926. godine. Član je franjevačke provincije Bosne Srebrene. Bio je župnik u Brestovskom. Partizani su ga ubili u šumi Macelj 1945. godine.

61. Kaurinović msgr. Josip, star 67 godina. Rođen 1875. godine u Šehovcima kod Sanskog Mosta. Nakon završenog školovanja zaređen 1901. godine za svećenika Banjalučke biskupije. Bio je župnik i dekan u Prijedoru. Četničko – partizanske snage pri napadu na Prijedor 16. svibnja 1942. godine ubili su ga nakon što je 12 sati hrabro branio župni dvor.

62. Ključević fra Vlado, star 30 godina. Rođen je 1915. godine u Foči. Nakon završenog školovanja u katoličkim ustanovama, zaređen je za svećenika 1941. godine. Član je franjevačke provincije Bosne Srebrene. Bio je kapelan u Sivši u Usori. Partizani su ga ubili u Sivši 1945. godine.

63. Konjevod don Lovro, svećenik star 28 godina. Rođen je 1917. godine u Hutovu. Nakon završenog školovanja zaređen je 1942. godine za svećenika Mostarske biskupije. Bio je župnik u Rotimlji i vojni dušobrižnik u Mostaru. Stradao prilikom partizanskog napada na vlak Mostar – Sarajevo u noći između 13. i 14. 2. 1945. godine.

64. Kožul fra Julijan, star 39 godina. Rođen je 1906. godine u Ljutom Dolcu. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1932. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hecegovini. Bio je župnik u Seonici, Drinovcima i u Veljacima. Partizani su ga ubili 10 veljače 1945. godine u Ljubuškom zajedno s fra Paškom Martincem. Do danas mu se za grob ne zna.

65. Kožul fra dr. Tadija, star 36 godina. Rođen je 1909. godine u Mokrom, župa Široki Brijeg. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1933. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Profesor je kalsika na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu I odgajatelj u konviktu. Partizanii su ga 7.2.1945. godine ispekli živa na vatri. Nađen je s izgorenim brevijarom u ruci. Ubačen u ratno sklonište u vrtu samostana na Širokom Brijegu. Eshumiran 1971. godine I sahranjen u širokobriješkoj bazilici.

66. Kraljević fra Krsto, star 50 godina. Rođen je 1895. godine u Grljevićima. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1921. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je župnik na službi u Humcu, Slanom, Tomislavgradu i profesor na Širokom Brijegu. Upucan samokrijesom 7.2.1945. godine od partizana, ubačen u ratno sklonište u vrtu samostana na Širokom brijegu, tu spaljen i zatrpan. Eshumiran 1971. godine i sahranjen u širokobriješkoj bazilici.

67. Kraljević fra Stanislav, star 74 godine. Rođen 1871. godine u Mokrom, župa Široki Brijeg. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1894. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je župnik I gvardijan u više župa. Od 1928. do 1937. godine župnik je u Rasnom. Od 1937. godine u mirovini je u samostanu na Širokom Brijegu. Upucan samokrijesom 7.2.1945. godine od partizana, ubačen u ratno sklonište u vrtu samostana na Širokom brijegu, spaljen i zatrpan. Eshumiran 1971. godine i sahranjen u širokobriješkoj bazilici.

68. Krešić don Martin, svećenik star 64 godine. Rođen je 1880. godine u Donjem Hrasnu. Nakon završenog školovanja zaređen je 1903. godine za svećenika Mostarske biskupije. Bio je župnik u Trebimlji, Rotimlji i Gabeli. Partizani su ga u veljači 1945. godine odveli iz župne kuće u Gabeli i strijeljali.



69. Križić fra Jakov, star 52 godine. Rođen je 1893. godine u Roškom Polju.Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1917. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hecegovini. Bio je župnik u Jablanici, Čerinu i u Čitluku.Partizani su ga odveli iz Čitlika i ubili 9. veljače 1945. godine.Ukopan u groblju Podadvor u Čitluku.

70. Leventić fra Žarko, star 26 godina. Rođen je 1919. godine u Drinovcima. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1943. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je kapelan na Širokom Brijegu od 1944. do 1945. godine. Upucan samokrijesom 7.2.1945. godine od partizana, ubačen u ratno sklonište u vrtu samostana na Širokom Brijegu, tu je spaljen i zatrpan. Eshumiran je 1971. godine i sahranjen u širokobriješkoj bazilici.

71. Lipovac fra Zvonko, star 31 godinu. Rođen je 1914. godine u Petrićevcu kod Banja Luke. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1938. godine. Član je franjevačke provincije Bosne Srebrene. Bio je student i voji svećenik. Englezi su ga na prevaru izručili Titovim partizanima koji su ga likvidirali na “križnim putu” 1945. godine.

72. Lončar fra Slobodan, star 30 godina. Rođen 1915. godine u Vinjanima, župa Vir. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1940. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je kapelan na Širokom Brijegu. Partizani su ga kao župskog vikara iz Drinovaca odveli i strijeljali 13.2.1945. godine u Ljubuškom.

73. Majić don Andrija, mlađi, svećenik star 35 godina. Rođen je 1910. godine u Drinovcima. Nakon završenog školovanja zaređen je 1935. godine za svećenika Mostarske biskupije. Bio je župnik u Trebimlji i Vinici. Našao se u koloni pri povlačenju vojske i civila prema Bleiburgu. Englezi su ga na prevaru izručili Titovim partizanima koji su ga likvidirali 15.7.1945. godine I bacilli u jamu jazovku kod Žumberka.

74. Majić fra Bonifacije, star 62 godine. Rođen je 1883, godine u Vitini. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1906. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Profesor je na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu, kateheta u Mokrom i u Lištici, graditelj konvikta i gimnazije. Od 1944. godine je u mirovini na Širokom Brijegu. Partizani su ga odveli iz fratarske hidrocentrale gdje se bio sklonio s narodom i fratrima od granatiranja i ubili 1945. godine negdje na putu prema Splitu.

75. Majić vlč. Marijan, rođen 1914. godine u Vinjanima Donjim kod Imotskog u Hrvatskoj. Za svećenika je zaređen 1941. godine. Bio je na službi u Vrhbosanskoj nadbiskupiji na Palama i u istočnoj Bosni kao vojni svećenik. Nakon izručenja hrvatske vojske i civila od strane Engleza Titovim partizanima u Bleiburgu u svibnju 1945. godine, partizani su ga ubili u 31. godini života na “marševima smrti” 1945. godine negdje u Sloveniji.

76. Mandić fra Nevinko, star 37 godina. Rođen je 1908. godine u Lisama, župa Široki Brijeg. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1932. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je kateheta u Mostaru od 1933. do 1945. godine. Partizani su ga 11.2.1945. godine zajedno s profesorom sa Širokog Brijega Dragičević fra dr. Markom u Izbočnom gdje su služili sv. Misu od olatara odveli, mučili i ubili na nepoznatom mjestu. Do danas im se za grobove ne zna.

77. Marijan vlč. Jerko, star 30 godina. Rođen 1915. godine u Briševu kraj Stare Rijeke. Nakon završenog školovanja zaređen je 1940. godine za svećenika Banjalučke biskupije. Englezi su ga na prijevaru izručili Titovim partizanima, koji su ga likvidirali u strašnim “marševima smrti” u svibnju 1945. godine.



78. Markotić fra Svetislav, mladomisnik, star 24 godine. Rođen je 1921. godine u Grabovniku. Nakon završenog školovanja zeređen je za svećenika 1944. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja marijina u Hercegovini. Englezi su ga kao mladomisnika u svibnju 1945. godine na prijevaru izručili Titovim partizanima koji su ga ubili i pokopali u jednoj od brojnih masovnih grobnica kraj Maribora u Sloveniji.

79. Martinac fra Paško, star 63 godine. Rođen je 1882. godine u Dragićini, župa Čerin. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1907. godine. Bio je župnik u mnogim župama, a od 1943. godine u mirovini na Humcu. Partizani su ga zajedno s fra Julijanom Kožulom ubili 10 veljače 1945. godine u Ljubuškom. Do danas mu se za grob ne zna.

80. Marušić vlč. Josip, rođen 1920. godine u Sarajevu. Nakon završenog školovanja u katoličkim ustanovama za školovanje svećenika zaređen je za svećenika 1943. godine u Sarajevu. Poslije Mlade mise bio je kapelan u Modriči. Kao i mnogi pred dolaskom partizanske vlasti povukao se prema Austriji u Bleiburg. Nakon izručenja hrvatske vojske i civila od strane Engleza Titovim partizanima u Bleiburgu u svibnju 1945. godine, partizani su ga ubili u 25. godini njegova života na “marševima smrti” 1945. godine.

81. Matoš fra Miroslav, star 32 godine. Rođen je 1913. godine u Sarajevu. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1938. godine. Član je franjevačke provincije Bosne Srebrene. Bio je župnik u Sivši. Partizani su ga uhvatili i odveli te ga pokraj Sivše ubili 1945. godine.

81. Mihaljević vlč. Alojzije, rođen 1921. godine u Sarajevu. Nakon završene osnovne škole, sjemeništa u Travniku I teologije u Sarajevu zaređen je za svećenika Vrhbosanske Nadbiskupije 1944. godine. Nije primio stalnu službu u pastoralu, nego je ostao u bogosloviji kao ekonom i pomagao u nabavljanju hrane za bogosloviju. Partizani su ga odveli u logor u Sarajevu 1945. godine i ubili u 24. godini njegova života.

82. Mikulić fra Darinko, star 26 godina. Rođen je 1919. godine u Kočerinu. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1943. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Englezi su ga na prevaru izručili Titovim partizanima u svibnju 1945. godine koji su ga likvidirali u šumi Macelj na lokalitetu Lepa Bukva. Eshumiran 1992. godine. Kosti nestručno obrađene bile sve do 2005. godine na Šalati na patologiji pa vraćene i sahranjene 22.listopada 2005. godine u temelje novosagrađene crkve Muke Isusove u zajedničku grobnicu..

83. Miletić vlč. Ivan, rođen 1913. godine u Starom Petrovom Selu. Nakon završenih škola za spremanje svećenika zaređen je za svećenika Vrhbosaanske Nadbiskupije 1939. godine. Duhovni pomoćnik je u Derventi, nakon Mlade mise, vojni svećenik, župnik u Goraždu i Višđegradu. Kapelan je 1943. godine u Bijeljini, gdje su ga partizani uhvatili, mučili i ubili 26. studenoga 1943. godine u njegovoj 30. godini života. Kapelan u Modriči Rikard Weiss u župskom uredu u Modriči partizanskim vlastima je rekao: “Zašto ste ubili moga kolegu kapelana u Bijeljini”, i taj priogovor ga je koštao glave sledeće godine kao i pokojnog Ivana.

84. Miličević fra Lujo,mladomisnik, star 26 godina. Rođen je 1919. godine u Studencima. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1943. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Englezi su ga, kao studenta bogoslovije, u svibnju 1945. godine na preijevaru izručili Titovim partizanima koji su ga ubili i sahranili u jednoj od brojnih masovnih grobnica kraj Maribora u Sloveniji.

85. Mioč fra Borivoj, star 36 godina. Rođen je 1907. godine u Livnu. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1932. godine. Član je franjevačke provincije Bosne Srebrene. Bio je župnik u Žeravcu kod Dervente, u Vidošima i Ljubunčiću kraj Livna. Partizani su ga odveli iz Ljubunčića u noći između 06. i 07. 1944. godine u Glamoč. Prije smrti su ga strašno mučili i na kraju ga potkovali kao konja, te je tako i izdahnuo.

86. Naletilić fra Stjepan, star 38 godina. Rođen je 1.11.1906. godine u Lisama kod Širokog Brijega. Nakon završenog školovanja u Širokom Brijegu i Mostaru i Fribourgu u Švicarskoj zaređen je za svećenika 5.11.1933. godine. Bio je kapelan na Humcu i u Tomislavgradu te župnik u Kongori. Prema nekima odveli su ga “komunistički odredi” 17.05. 1942. godine i ubili. Prema drugim izvorima između 19. i 20. svibnja 1942. godine zarobili su ga u župnoj kući “srbo-četnici iz susjedstva” i odveli prema Riliću na Kupreškoj Visoravni pa su ga oko 24.5.1942. godine ubili u Jezeru gdje su ga razapeli između dvije bukve i pod njim naložili vatru te ga tako živoga pekli, doslovno je izgorio. Prema istraživanju iz 1976. godine, skupina Srba i Muslimana čija su imena zabilježena, pod vodstvom Bože Miškovića iz sela Baljaka nasilno su odvela fra Stjepana iz župske kuće I u šumi Ravašnici iznad Vukovskog kod Kupresa razapinjali su ga na jednoj jeli I potom ga pekli na ražnju. Do danas mu je grob nepoznat.

87. Neumann o. Alojzije, svećenik, star 70 godina. Rođen je 1877. godine Gross Strehlitzu u Njemačkoj. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1902. godine. Član Reda reformiranih Cistercita – Trapista u Opatiji Marija Zvjezda kod Banja Luke.Umro je od gladi 1947. godine u sabirnom logoru u Kovinu u Bačkoj.

88. Nestor vlč. Maksimilijan-Waldemar,star 53 godine. Rođen 12. prosinca 1888. godine u Gross – Strehlitzu u Njemačkoj. Nakon završenog školovanja zaređen je 2. veljače 1917. godine za svećenika kao trapist, da bi 1931. godine prešao u djecezanske svećenike banjalučke biskupije. Bi je na službi u Ljubunčiću kod Livna, zatim župnik u Bosanskom Petrovcu. Četnici i partizani Srbi 27.7.1941. godine napali su šumski vlak s hodočasnicima koji su se vraćali s proslave Sv. Ane u Kninu i ubili župnika. Odsjekli su mu glavu natakli na kolac i nosili u povorci. Zarobili su I sve vjerniuke katolike, svezali ih I odveli u mjesto Trubar blizu Drvara te ih sve zajedno s župnikom Nestorom 27. srpnja pobili kod jame Golubnjača I bacili u nju. Ovaj napad na nenaoružane hodočasnike od 1945. do 1990. godine slavio u Bosni I Hercegovini kao državni praznik i dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine.

89. Nuić fra Anđelko, star 37 godina. Rođen je 1908. godine u Drinovcima. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1932. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je župnik u Goricama i Izbičnu. Iza toga je bio kapelan je u Čitluku i Međugorju od 1941. do 1945. godine.Englezi su ga na prevaru u svibnju 1945. godine izručili Titovim partizanima koji su ga ubili i pokopali u jednoj od brojnih masovnih grobnica kraj Maribora u Sloveniji.

90. Nuić fra Arkanđeo, profesor, star 49 godina. Rođen je 1896. godine u Drinovcima. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1921. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je redoviti profesor klasika na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu od 1927. do 1945. godine. Upucan smokrijesom 7.2.1945. godine od partizana, ubačen u ratno sklonište u vrtu samostana na Širokom brijegu, spaljen I zatrpan. Eshumiran 1971. godine I sahranjen u širokobriješkoj bazilici.

91. Nuić don Jerko, svećenik star 30 godina. Rođen je 1915. godine u Drinovcima. Nakon završenog školovanja zaređen je 1941. godine za svećenika Mostarske biskupije. Bio je župnik u Donjem Hrasnu, a kasnije vojni dušobrižnik. Englezi su ga na prevaru izručili Titovim partizanima koji su ga likvidirali na poznatim “marševima smrti” u svibnju 1945. godine.



92. Pandžić fra Borislav, star 35 godina. Rođen je 1910. godine u Drinovcima. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1934. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je vjeroučitelj u franjevačkoj gimnaziji i magister sjemeništaraca na Širokom Brijegu od 1940. do 1945. godine. Upucan samokrijesom 7.2.1945. godine od partizana, ubačen u ratno sklonište u vrtu samostana na Širokom Brijegu, tu spaljen i zatrpan. Eshumiran 1971. godine I sahranjen u širokobriješkoj bazilici.

93. Pandžić fra dr. Krešimir, profesor i provincijal, star 53 godine. Rođen 1892. godine u Drinovcima. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1915. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je profesor i ravnatelj na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu. Vršio je službu provincijala hercegovačkih franjevaca od 1940. do 1945. godine. Partizani su ga ubili u 6. veljače 1945. godine kraj župnog stana u Mostarskom Gracu. Eshumiran 1971. godine I sahrannjen u širokobrieškoj bazilici.

94. Paponja fra dr. Fabijan, profesor, star 48 godina. Rođen je 1897. godine u Lupnu. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1922. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je profesor povijesti i zemljopisa na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu od 1927. do 1945. godine. Partizani su ga odveli iz fratarske hidrocentrale u kojoj se bio sklonio zbog bombardiranja i ubili u Zagvozdu 1945. godine.

95. Pehar fra Nenad - Venancije,star 35 godina. Rođen je 1910. godine u Stubici. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1936. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je profesor na Širokom Brijegu od 1943. do 1945. godine. Partizani su ga odveli iz samostana u Mostaru, svezali žicom s još šestoricom franjevaca 14.2.1945. godine ubili i strmoglavili u rijeku Neretvu.

96. Perčinlić vlč. Jopsip, rođen 1909. godine u Travniku. Nakon završenih škola za spremanje svećenika zaređen 1936. godine je za svećenika Vrhbosanske Nadbiskupije. Župnik je u Rastičevu na Kupreškoj Visoravni, a poslije u Travniku. “Pričao mi je Marko Jaman iz Rastičeva, crkveni otac, koji je bio na križnom putu i ostao živ, da je susreo vlč. Josipa Perčinlića, bivšeg župnika iz Rastičeva, u koloni kod Maribora. Sjedio je kraj puta umoran i upitao sam ga: “Kako ste velečasni?”. Progovorio sam par riječi s njim i kako je on tu prispio. Ubrzo je kolona ponovno krenula i više ga nisam vidio. (Svjedočanstvo izrečeno u župskom uredu u Rastičevu Vlč. Vladi Jagustinu, župniku u Rastičevu, 1991. godine) Nakon izručenja hrvatske vojske i civila od strane Engleza Titovim partizanima u Bleiburgu u svibnju 1945. godine, partizani su ga ubili u šumi Macelj 1945. godine u 36. godini života.

97. Peroš vlč. Petar, svećenik, star 47 godina. Rođen je 1898. godine. Nakon završenog školovana zaređen je 1922. godine za svećenika Banjalučke biskupije. Bio je vojni duhovnik. Partizani su ga uhitili i ubili 1945. godine u Banja Luci.

98. Petrović fra dr. Leo, profesor, star 62 godine. Rođen je 1883. godine u Klobuku. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1905. godine. Član je franjevačke provincije Uzmesenja Marijina u Hercegovini. Bio je profesor bogoslovije u Mostaru, poznati povjesničar. Obnašao je službu generalnog vikara motarske biskupije od 1934. do 1942. godine. Provincijal je hercegovačkih franjevaca od 1943. do 1945. godine Partizani su ga svezali žicom s još šestoricom franjevaca iz samostana u Mostaru i 14.2. 1945. godine stmoglavili u rijeku Neretvu.

99. Petrović fra Ljudevit, star 27 godina. Rođen je 1918. godine u Varešu. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1944. godine. Član je franjevačke provincije Bosne Srebrene.Zamjenjivao je župnika u Svilaju kod Odžaka. Partizani su ga ubili u Gornjoj Dubici zajedno s fra Vitomirom Zekićem u svibnju 1945. godine.

100. Prusina fra Rafo, star 61 godinu. Rođen je 1884. godine u Hamzićima, župa Čerin. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1906. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Župnik je u brojnim župama po Hercegovini, a od 1944. godine je u mirovini u Čitluku. Partizani su ga odveli iz samostana u Mostaru, svezali žicom, ubili i s još šestoricom franjevaca 14.2.1945. godine strmoglavili u rijeku Neretvu.

101. Puljić fra Metod, star 33 godine. Rođen je 1912. godine u Vašarovićima. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1937. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je župnik u Izbičnom od 1941. do 1945. godine. Englezi su ga na prevaru izručili Titovim partizanima u svibnju 1945. godine koji su ga likvidirali u šumi Macelj na lokalitetu Lepa Bukva. Eshumiran 1992. godine. Kosti nestručno obrađene, bile sve do 2005. godine na Šalatu na patologiji pa vraćene i ukopane 22.listopada 2005. godine u temelje novosagrađene crkve Muke Isusove u zajedničku grobnicu.

102. Putica don Vide, umirovljeni župnik, svećenik u Prenju u općini Stolac, star 83 godine. Rođen je 11.6.1859. godine u Prapratnici blizu Hutova. Nakon završenog školovanja u Rimu gdje je zaređen 8.4.1882. godine za svećenika Mostarske biskupije. Bio je župnik u Ravnom, Hrasnu, Stocu i Prenju. Ubili su ga četnici, svrstani u antikomunističke bataljune, 06.09.1942. godine u njegovoj sobi u Prenju kod Stoca iz koje je jedva mogao izlaziti bez tuđe pomoći, potom su njegovo tijelo izbacili na đubrište te polili benzinom i zapalili. Sprovodne obrede u crkvenom vrtu predvodio talijanski vojno vikar. Bio je najstarija žrtva Crke u Hrvata.

103. Radoš vlč. Mirko, rođen 1910. godine u Rankovićima kod Travnika. Nakon završenog školovanja za katoličkog svećenika zaređen je 1937. godine za svećenika Vrhbosanske Nadbisklupije. Bio je župnik u Pećinama kod Travnika. Našao se u koloni s vojskom i civilima prema Bleiburgu. Nakon izručenja hrvatske vojske i civila od strane Engleza Titovim partizanima u Bleiburgu u svibnju 1945. godine partizani su ga ubili u šumi Macelj 1945. godine u njegovoj 35. godini života.

104. Radoš fra Pavao, star 30 godina. Rođen je 1915. godine u Foči. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1941. godine. Član je franjevačke provincije Bosne Srebrene. Poslan je na studij hrvatskog jezika i književnosti u Zagreb. Ozna ga je namamila na prijelaz preko granice 1945. godine i ubila.

105. Raguž don Ivan, svećenik star 68 godina. Rođen 1877. godine u Stocu. Nakon završenog školovanja zaređen je 1900. godine za svećenika Mostarske biskupije. Bio je župnik u Trebimlji i u Kliševu. Partizani su ga strijeljali u veljači 1945. godine iznad Sjevernog logora u Mostaru.

106. Roje vlč. Ljubomir Ivan, svećenik star 47 godina, župnik je u Pećniku kod Modriče. Rodio se 1898. godine u Splitu. Odrastao je u Sarajevu, gdje je završio niže razrede gimnazije, a više razrede s maturom završio je u travničkom sjemeništu. U Sarajevu je završio bogosloviju 1924. godine, gdje je godinu dana bio kapelan. Poslije toga imenovan je župnikom u Višegradu i Goraždu, gdje ostaje 15. godina. Po naravi je bio živahan. Kao da je bio predodređen za službu u dijaspori na području koje se prostiralo u tri i pol kotara. Godine 1941. premješten je u Pećnik za župnika u župi svetoga Alojzija. Četnici su 15. siječnja 1945. godine u zoru ušli u Pećnik, pljačkali su i ubijali mještane. Župniuka Roju su ubili na vratima župske kuće zadavši mu jedanaest udaraca nožem (kamom) po glavi i u gornjem dijelu tijela. Nešto prije njegove pogibije jedna obitelj mu je savjetovala da se skloni, ali nije osjećao potrebu. Župnik Roje, ubijen u 47. godini života, jedan je od 22 djecezanska svećenika – mučenika vrhbosanske nadbiskupije koji su ubijeni za vrijeme II. Svetskog rata.



107. Rupčić fra dr. Leonard, profesor star 38 godina. Rođen je 1907. godine u Hardomilju, župa Humac. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1931. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je profesor francuskog jezika na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu od 1939. do 1945. godine. Partizani su ga u veljači 1945. godine odveli iz fratarske hidrocentrale u kojoj se bio sklonio zbog bombardiranja i ubili negdje na putu prema Splitu.

108. Seine o. Maurus, svećenik, star 67 godina. Rođen je 1880. godine u Hervestu u Njemačkoj. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1906. godine. Član je Reda reformiranih Cistercita – Trapista u Opatiji Marija Zvijezda kod Banja Luke. Umro je od gladi 1947. godine u sabirnom logoru u Kovinu u Bačkoj.

109. Sesar fra Petar, star 50 godina. Rođen je 1895. godine u Kočerinu. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1921. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je tajnik i ekonom provincije u Mostaru od 1934. do 1943. godine. Župnik je u Čapljini od 1943. do 1945. godine. Partizani su ga odveli iz župnog stana 1. veljače 1945. godine izudarali kundacima i pored rijeke Neretve strijeljali, a za grob mu se ne zna.

110. Sivrić fra Mariofil, star 32 godine. Rođen je 1913. godine u Međugorju. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1936. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je prefekt konvikta od 1940. do 1944. godine. Vikar je samostana na Širokom Brijegu od 1944. do 1945. godine. Partizani su ga odveli 8.2.1945. godine iz fratarske hidrocentrale u kojoj se bio sklonio zbog granatiranja. Izdvojili su ga iz skupine ostalih franjevaca koji su odvedeni prema Splitu. Odveli su ga 10.2.1945. godine i ubili u veljači 1945. godine u okolici Širokog Brijega.

111. Slišković fra Viktor-Ivan, star 46 godina. Rođen je 12. lipnja 1896. godine u selu Polje kraj Travnika. Nakon završenog školovanja u Docu, Visokom, Sarajevu i Zagrebu zaređen je za svećenika 1919. godine. Član je franjevačke provincije Bosne Srebrene. Bio je član franjevačkog samostana u Rami na Šćitu. Partizani su ga najprije istjerali iz samostana, zatim ga uhapsili, svezana odveli u Prozor i ubili 16.9.1942. godine kod jednog kestena gdje je bio pripravljen natpis: „Smrt strijeljanjem kao zločinca“. Pokopan je na nepoznatom mjestu.

112. Slišković fra Ivo, star 68 godina. Rođen je 1877. godine u Mokrom. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1900. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je župnik i gavrdijan u Kočerinu od 1919. do 1942. godine. Od 1942. godine u mirovini je na Širokom Brijegu. Upucan smokrijesom 7.2.1945. godine od partizana, ubačen u ratno sklonište u vrtu samostana na Širokom Brijegu, tu spaljen i zatrpan. Eshumiran 1971. godine i sahranjen u širokobriješkoj bazilici.

113. Smoljan fra Bernardin (Bono), star 61 godinu. Rođen je 1884. godine u Radoču. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1908. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je župnik u Mostaru, Međugorju i Čitliku. Gvardijan je i župnik na Humcu od 1941. do 1943. godine. Partizani su ga 14. veljače 1945. godine odveli iz samostana u Mostaru, svezali žicom s još šestoricom franjevaca, ubili i bacili u rijeku Neretvu.

114. Sopta fra Martin, star 54 godine. Rođen je 1891. godine u Dužicama. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1913. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je profesor filozofije Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu od 1932. do 1943. godine, a zatim profesor na bogosloviji u Mostaru od 1943. do 1945. godine. Partizani su ga odveli prema Ljubuškom i na nepoznatom mjestu ubili 11. ili 12 veljače 1945. godine.

115. Stipić fra Matija - Emil, star 33 godine. Rođen je 1912. godine u Drinovcima. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1937. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je kapelan u Duvnu i Mostaru od 1939. do 1942. godine, a župnik u Goricama do 1945. godine. Englezi su ga u svibnju 1945. godine na prevaru izručili Titovim partizanima koji su ga likvidirali i zakopali u jednoj od brojnih masovnih grobnica kraj Maribora u Sloveniji.

116. Strukar fra Franjo, star 30 godina. Rođen je 1915. godine u Rankovićima kod Travnika. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1939. godine. Član je franjevačke provincije Bosne Srebrene. Bio je župnik u Brajkovićima. Partizani su ga zaklali u veljači 1945. godine u Bugojnu i zabranili njegov pokop.

117. Subašić vlč. Ivan, rođen 1890. godine u Dolcu kraj Travnika. Nakon završenog školovanja u katoličkim ustanovama zaređen je 1914. godine za svećenika Vrhbosanske Nadbiskupije. Bio je župnik na Stupu u Sarajevu, gdje su ga četnici zaklali 1945. godine u njegovoj 55. godini života.

118. Szita fra Jaroslav, star 31 godinu. Rođen je 1914. godine u Čagliću, župa Lipik. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1939. godine. Član je franjevačke provincije Bosne Srebrene. Bio je kapelan u Bihaću. Partizani su ga ubili 1945. godine na Plehanu.

119. Šandrk fra Alojzije, star 32 godine. Rođen je 1913. godine u Ljubunčiću kod Livna. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1938. godine. Član je franjevačke provincije Bosne Srebrene. Bio je župnik u Zoviku. Partizani su ga ubili u šumi Macelj 1945. godine.

120. Šimleša vlč. Božo, star 51 godinu. Rođen 1892. godine u Ćirićima kod Glamoča. Nakon završenog školovanja zaređen je 1915. godine za svećenika Blanjalučke biskupije. Bio je župnik u Lištanima kod Livna. Partizani su ga likvidirali nakon zarobljavanja i Engleske predaje Titovim partizanima na poznatim «marševima smrti» u svibnju 1945. godine.

121. Šimović fra dr. Dobroslav, star 38 godina. Rođen je 1907. godine u Hamzićima. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1931. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je profesor bogoslovije u Mostaru od 1941. do 1945. godine, te profesor i meštar đaka Franjevačke klasične gimnazije na Širokom Brijegu. Upucan samokrijesom 7.2. 1945. godine od partizana, ubačen u ratno sklonište u vrtu samostana na Širokom Brijegu, spaljen i zatrpan. Eshumiran 1971. godine i sahranjen u širokobriješkoj bazilici.

122. Šlafhauser fra Franjo, star 26 godina. Rođen je 1919. godine. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1944. godine. Član je franjevačke provincije Bosne Srebrene. Bio je župnik u Bučićima kraj Travnika. Partizani su ga strijeljali 1946. godine u Sarajevu.

123. Šušak fra Branko, star 33 godine. Rođen je 1912. godine u Mokrom. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1937. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je kapelan u Čitluku i u Mostaru, a župnik u Blizancima od 1944. do 1945. godine. Englezi su ga u svibnju 1945. godine na prijevaru izručili Titovim partizanima koji su ga likvidirali i sahranili u jednoj od brojnih masovnih grobnica kraj Maribora u Sloveniji.

124. Teklić fra Celestin, star 30 godina. Rođen je 1915. godine u Livnu. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1941. godine. Član je franjevačke provincije Bosne Srebrene. Nakon predaje Englezi su ga izručili Titovim partizanima u Bleiburgu 1945. godine. Partizani su ga likvidirali u svibnju 1945. godine negdje u poznatim «marševima smrti».

125. Tepeluk – Klarić fra Anto, star 35 godina. Rođen je 1910. godine u Domaljevcu kod Bosanskog Šamca. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1937. godine. Član je franjevačke provincije Bosne Srebrene. Bio je kapelan u Tramošnici. Englezi su ga na prevaru izručili Titovim partizanima koji su ga likvidirali u svibnju 1945. godine negdje u poznatim «marševima smrti».

126. Tešić fra Luka, star 51 godinu. Rođen je 1893. godine u Ivanjskoj kod Banja Luke. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1916. godine. Član je franjevačke provincije Bosne Srebrene. Bio je župnik u Sasini kraj Sanskog Mosta. Partizani su ga ubili na Badnjak 24.12.1944. godine u Prijedoru.

127. Tomas don Ilija, svećenik star 41 godinu. Rođen je 19. srpnja 1901. godine u Drinovcima. Nakon završenog školovanja u rodnom mjestu, gimnaziju u Travniku, a teologiju u Sarajevu gdje je zaređen 29.6.1925. godine za djecezanskog svećenika Mostarske biskupije. Bio je župni vikar u Ravnom, župnik u Trebinji i Klepcima. Partizani i četnici Srbi uzasno su ga mučili, zadali mu 22 rane nožen na tijelu i mučki ubili 01.05.1942. godine u Klepcima. Na njegovu tijelu, koje su ostavili partizani, pronađena su 22 uboda nožem i sjekorom. Na čelu mu je bio urezan znak križa, oči izbodene, usta s obje strane razrezana, ubod na strani srca, itd., a fotografija njegova mrtva tijela, na kojoj se vide spomenute rane, objavljena je na više strana. Mrtvo tijelo bačeno je u rijeku Bregavu gdje je sutradan pronađeno njegovo tijelo i sahranjen na čapljinskim groblju. Pokop je uz asistenciju 16 svećenika obavio biskup Petar Čule. Poznata su također i imena partizana koji su izravno sudjelovali u ubojstvu (Veljko Bulut, Nikola Marušić, Sara Spajić...).

128. Topić fra Andrija, župski vikar, star 26 godina. Rođen je 1919. godine u Lisama, župa Široki Brijeg. Nakon završenog školovanja zaređene je za svećenika 1943. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Partizanska Ozna je 20.5.1945. godine upala u župni stan u Kočerinu i zaklali fra Andriju zajedno s njegovim ujakom fra Valentinom Zovkom na očigled njegove majke, odnosno fra Valentinove sestre Šime. Ukopan na mjesnom groblju.

129. Vasilj fra Grgo, star 59 godina. Rođen je 1886. godine u Međugorju. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1911. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je župnik u Čerinu od 1937. do 1943, gvardijan u Mostaru od 1934. do 1937. i 1943. do 1945. godine. Partizani su ga zajedno s drugim franjevcima odveli iz samostana u Mostaru, svezali žicom, ubili i bacili u rijeku Neretvu 1945. godine. Za grob mu se do danas ne zna.

130. Vasilj fra Jenko, star 31 godinu. Rođen je 1914. godine u Međugorju. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1937. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je kateheta u Konjicu od 1939. do 1945. godine. Partizani su ga ubili 1945. godine kod Klanjca u Hrvatskom Zagorju na Križnom putu.

131. Weiss vlč. Anto, rođen 1913. godine u Sarajevu. Nakon završenih škola za spremanje svećenika u katoličkim ustanovama zaređen je 1930. godine za svećenika Vrhbosanske Nadbiskupije. Vršio je službu vojnog svećenika na Istočnom bojištu. Zarobljen kod Staljingrada 1943. godine i strijeljan od sovjetske armije u 30. godini života.

132. Weiss vlč. Rikard, Rođen 07.08.1916. godine u Doboju, sin Augusta Weissa, strojovođe i Olge rođene Golik. Nakon završene škole u katoličkim ustanovama za školovanje svećenika zaređen je za svećenika Vrhbosanske Nadbiskupije 1942. godine. Kapelan je u Modriči. Nakon par susreta u rimokatoličkom župskom uredu u Modriči s partizanskim vlastima odveden je i strijeljan. Glavni prigovor njima bila je njegova optužba: «Zašto ste ubili moga kolegu kapelana Ivana Miletića u Bjeljini.» To ga je koštalo glave. Ubijen u Gradačcu od partizana 24.03.1944. godine. Mrtvo tijelo pronađeno u nekoj rupači blizu Gradačca, prenešeno i pokopano u groblje časnih sestara u Čardaku 26.04.1944. godine gdje mu i danas leži ukopano tijelo. Prenešen na groblje istom, kad su partizani otišli, jer ga prije nisu dali prenijeti.

133. Violoni msgr. dr. Ilija, rođen 1879. godine u Albacini u Italiji. Nakon završenog školovanja zaređen je 1902. godine za sećenika Vrhbosanske Nadbiskupije. Bio je dugo godina župnik u Brčkom. Začasni kanonik Vrhbosanske nadbiskupije. Partizani su ga ubili u Brčkom 1945. godine i tijelo mu bacili u rijeku Savu.

134. Vujnović don Marijan, svećenik star 72 godine. Rođen je 1872. godine u Burmazima kraj Stoca. Nakon završenog školovanja zaređen je 1896. godine za svećenika Mostarske biskupije. Bio je župnik i dekan u Trebinju. Partizani su ga strijeljali na Staru godinu, 31. prosinca 1944. godine u Trebinju.

135. Vukšić fra Tomislav - Radoslav,profesor, star 51 godinu. Rođen je 1894. godine u Studencima. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1917. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je profesor fizike i matematike, te ravnatelj Franjevačke klasične gimnazije na Širokom Brijegu od 1926. do 1945. godine. Partizani su ga odveli sa Širokog Brijega iz fratarke hidrocentrale u kojoj se bio sklonio zbog granatiranja u veljači 1945. godine i ubili negdje na putu prema Splitu.

136. Zekić fra Vitomir, star 39 godina. Rođen je 1906. godine u Varešu. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1929. godine. Član je franjevačke provincije Bosne Srebrene. Bio je župnik u Gornjoj Dubici kod Odžaka. Partizani su ga ubili u svibnju 1945. godine zajedno s fra Ljudevitom Petrovićem u Gornjoj Dubici.

137. Zlopaša fra Roland - Mate, star 33 godine. Rođen je 1912. godine u Posušju. Nakon završenog školovanja zaređen je za svećenika 1935. godine. Član je franjevačke provincije Uznesenja Marijina u Hercegovini. Bio je profesor fizike i matematike na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu od 1943. do 1945. godine. P

malo smo mi previše tolerantni
inače nikad ne bi manolići sidili iza 90. tamo di jesu

a vlado divac bii dobio i fizičke značajke svog prezimena kad bi mu palo na pamet vratiti se nakon onog

nego, danas emisijja o pederima na tv-u (usput, prijavit ću svoje za neplaćanje pretplate jer ne mogu ništa gledati. ili su sapunice ili nogomet)

kao prvo, pederi diskriminiraju lezbijke samim nazivom parade.
jer zna se kako muški tepaju svoj jadomiru - ponose moj
ne može se to zvati parada po-nosa i kvit
minjaj ime

pa onda nose dildo-ovo hrvatska može progutati. (dobili bi izgon za to)
pa što oni ne mogu biti pederi, al biti hrvati
ne moraju biti katolici
ako nizozemci mogu biti pederi, odnosno pederi nizozemci

o bbritancima i francuzima da ne pričam.
u čemu je problem
ko da svaki alkar nema momka

poziivaju se na svemir, marsovce, ovo-ono.
čudo da se ne pozovu na prekrasnu vojnu koračnicu - Idu Turci, ispali im kurci

Normalno da su Turci vladali 500 godina po komšiluku.
samo ćunu pokazali i pokorili neprijatelja.
di nećeš ničice prid golovratim čudovištem

nego mi sve kulturno.
zakon o oprostu, ovo ono
pa nam nabili krivnju bezveze

i još pederi kažu - primitivce triba educirati.
ae, guzicom se završava, je li

na sanaderu se odmah vidi da je educiran.
široka obrazovanja.
straga
ko i pusićka

samo ne znam što se slaven letica onako stis'o
valjda da znanje ne iscuri

triba izbaciti izraze doktor, magistar itd.
bezveze, zbunjuje se neuk svijet
nadguz, podguz, doguz je puno bolje.
za ministre razguz npr.

tribali bi uvesti i sat ispričavanja svaki dan radnim danom, a vikendima i praznicima i dvosatno ispričavanje plus klanjanje

aha neuka raja gologuz

Onaj popis od Danice je popis svećenika koje su partizani pobili poslije rata, bez suda, samo onako, partizanski, što bi Dudh rekao, kao brat brata. I ordenje su partizani dodijelili. Sada me proziva da sam ustaša zato što ne želim ustaštvo. Jebga, ne možeš svakom udovoljiti.

prvo snimiti pilot epizodu serije Zaboravljeni slučaj da vidimo ko je Isusića (oprosti mi Bože) ubio jer to je sigurno kakav Hercegovac ako malo bolje razmislimo
Bar kap hercegovačke krvi mora imati
to se danas sve da ispitati

nisu imali kad suditi. pa znaš koliko to traje. šta ćeš bezveze suditi 10 dana tamo nekom popu kad moš za to vrime završiti 2,3 tečaja i zaposliti se u komitetu
ili ko sudac digdi

ima pravo. što ne priznaš. gori si od onih što su U2 slušali

vidiš ti koliko je tih popova od 70 i kusur godina bilo vojno aktivno
70 godinica - to u naponu snage.
patike i trči po šumi za partizanima

Baba, nemoj pretjerivati. Moj prijatelj Mato (VVS ) sasvim ozbiljno priča i dokazuje da je Europa, dakle i Amerika, a onda i ostatak naseljenog svijeta porijeklom iz Srednje Bosne. Kaže da ima darovnice.

reko ja da su to sve Turci jebali
odakle u americi sve one plavuše
a turci su pozelenili od muke.
i onda kad naskoče na crnkinju - ispadne plavuša.
razumiš zeleno+crno=žuto
gledaš ti
Bijeg Halila s Menekše?

Merlin je Merima
ima li darovnicu za koju piramidu

Hercegovci nisu ubili Isuseka, ali je Hercegovac bio onaj razbojnik s lijeve strane kojem je Isus oprostio. Ili je bio s desne strane. Više se ne sjećam. Kako je to davno bilo! To je malo starije od 6 dalmatinske.

s desne. kako mu neće oprostiti kad je nabavio janjetinu
znaš ti taj vic

Reče Isus svojim učenicima:
-Pripremite sve za ludu noć!
Tako i bi: Ivan nabavi travu,Andrija alkohol,
Jakov ženske,a Juda pozove policiju!

šta muško neće napraviti samo da ženidbu izbjegne.
nego, darovnice na sunce
idem nazvati martu da vidimo ima li poreza na to

da li to znači ako sam i ja porijeklom iz rame da mogu tražiti američko državljanstvo ...što kaže Mate VSS ?

RI41, mora pitati Tvrtka. (Onaj Tvrtko kojeg mi znamo je Mališa. Postoji Tvrtko stariji od Ozirisa ). Ali mislim da je Rama kod Babe, u Babinom kraju, i da ti nemaš korijene sa Srednjom Bosnom. Kamo se guraš?