Portret u plavom

Dva velika frenda i tvorca najkrvavijih ideologija Hitler i Staljin su prekinuli suradnju. Suradnja je nastala sporazum Molotov-Ribbentrop, kojim je postignut javni sporazum o nenapadanju i sporazum o podjeli interesnih sfera.

No, Hitler napada SSSR i gle vraga, "puče puška u Brezovici". Istinabog, nije pukla dobrih par mjeseci kad je Hitler napao staru Jugu. Čekalo se da "baćuška" iz Moskve da direktivu i dalo je i kao kod nas počeo antifašistički pokret.

Ne, nije.

Počela je prvenstveno komunistička borba za vlast. Jer, da je bio antifašistički, ne bi se surađivalo šakom i kapom s Hitlerom sve do napada na SSSR.

Svima jasno. Činjenice govore. No, kada bi usijane glave govorile iz činjeničkog, a ne ideološkog ćoška..

I tako od 1946. do danas.



Svako malo se zaboravlja da je jedan od najvećih krvnika na svijetu Tito, kao poslušni učenik Kominterne surađivao s Hitlerom kao i vožd mu Staljin.

Ali, što je još gore, zaboravlja se gdje je zaista u RH nastao antifašistički pokret i tko je u njemu bio najaktivniji.

Prava činjenična istina je sljedeća.

Pravi i nepatvoreni antifašizam je nastao u Istri daleko prije "puče puška u šumi Brezovici" i to od strane katoličkih svećenika tzv "Zbor svećenika sv. Pavla za Istru”, među njima poznati Božo Milanović i još njih 48, što svećenika što prohrvatskih uglednika.

I zato ne dam na Milanovića.

Božu!

I zato, što to danas slavimo?

Činjenicu da su komunisti prestali surađivati s nacistima.

Ništa više ni ništa manje.

Što bi u konačnici bilo dobro da nisu iznjedrili još gori crveni nacizam nakon 1946. kojeg nikad nisu priznali, a kamoli se pokajali, a kamoli kaznili.


A..još jedna laž koja se stalno provlači..

Tko je prodao Istru Talijanima?



Rapall ugovor, 12. studenoga 1920. između kraljevine SHS i kraljevine Italije.

Provjerljivo skros.

Ja bogme slavim svake godine, već 67 godina...hvala ti kaj spominješ taj veliki dan, dan kad me mama odlučila/morala roditi :)))

Sretan ti rojstni dan Sočna Mamo :)

sretan ti rođendan JM i budi i dalje zgodna i lijepa i puna života.
što god rekle ljubomorne babe, ja zborim, ko avion si!

Koliko znam, danas slavimo Đusikin rođendan
a mladi antifašisti nek odjebu
počeli su pucati po dimnjačarima

hehehe

ja odsad slavim milanovića.
božu, naravno.
ne ovog koji sramoti to prezime.
i još je naše gore list.

viš, babs, ja više volim tuđmana milion puta koji je zagorec, nego zoku koji je iz mog kraja.

zapravo, ja jako volim zagorce osim onog koji se prodao i hitleru i staljinu.

Lanena, šta pričaš
evo mi se proli kava i prosuo mi se duvan od šoka

de bolan, Tđman se ne računa, nejga je Kuharić napravio

majkemijanje, volim zagorce!
zagorje rules!

izaberite mene i počinje rat sjever-jug do posljednje kapi one kvasine koju vinom zovu

hahahhahah, blento.

lanena, nooge ću ti potrgati

hihihi.

jebga.

nego, milanoviću odmah najljepši trg!

https://youtu.be/nCvV_CrXnHU

boži, naravno.

heba te, zamisli ovu vlast da prizna da su prvi antifašisti u HR bili katolički svećenici..

doći će i to vrijeme..


morat će.

činjenice su činjenice.

i tom danu se radujem.

ako doživim jer sudeći po brzini suočavanja s prošlošću crvenih fašista..ne znam..

možda unuci?

bolje ikad nego nikad.

Hvala vam svima, trudim se ostati mlada, zalud...

haha.telefun

bozanić u partizanskoj uniformi misu drži

Sretan rođendan sokić mami :):)

a sad malo o povijesti Neki veliju

"Prvi antifašistički ustanak na svijetu
Ovaj ustanak istarskih rudara smatra se prvim svjetskim antifašističkim ustankom uopće. Iako je fašizam na vlast u Italiji stigao tek 1922., u ovim krajevima i nešto ranije su započeli teror, represija i talijanizacija Istre, odmah nakon potpadanja ovih krajeva pod Italiju 1918. godine. Isti ti upravitelji Istre su aktivno sudjelovali u dovođenju fašizma na vlast. Stoga je ispravno tumačenje da je Labinska republika bila prvi ustanak protiv fašizma u svijetu."

Mada je to možda još bolje za slaviti ,u tom periodu godine i onako nema nekih praznika za spajanje ...

Milanović, Božo, svećenik (Kringa, 10. X. 1890 – Pazin, 28. XII. 1980). Odgojen u narodnjačkoj katoličkoj obitelji, obrazovanje je započeo u Kringi, a nastavio u carsko-kraljevskoj hrv. gimnaziji u Pazinu, te se uključio u pokret katoličke mladeži. Iako su ga privlačile prirodne i tehničke znanosti (pa je poslije čak prijavio i patent električnoga komutatora), nakon mature opredijelio se za studij teologije u Gorici, a za svećenika je zaređen u Trstu 7.VII.1914. Kao bogoslov postao je tajnikom i predsjednikom Akademskoga katoličkog društva Dobrila te je za ljetnih praznika pomagao utemeljenje »mladenačkih društava« po selima na Pazinštini. U kolovozu 1914. postavljen je za župnika u Pićnu. U I.svj. ratu austrijske su ga vlasti nakratko zatvorile kao polit. nepoćudnog, ali je ubrzo pušten. God. 1917–18. boravio je u zavodu Augustineumu u Beču radi pripreme doktorata iz teologije, koji je bio odobren 1. VI. 1918., a rigoroz je položio 22. X. 1919. Nakon rata kratko je župnikovao u Kringi, gdje je bio pod policijskom prismotrom, a pretrpio je i nekoliko izravnih fizičkih napada; kako bi ga zaštitio, biskup ga je premjestio 7.II.1922. u Trst na dužnost kapelana u župi sv. Ivana. Tu se posvetio političkoj (predsjednik Istarskog pododbora Političkog društva Edinost) i izdavačkoj djelatnosti radi održavanja nac. svijesti istar. Hrvata i Slovenaca. Nastavio je izdavati časopis Pučki prijatelj (koji je u Pazinu ponovo bio pokrenuo Josip Grašić 1919), kalendar Istranin, od 1925. Istarsku Danicu, ali je priređivao i tiskao i molitvenike, poput Dobrilina Oče budi volja tvoja, katekizme, vjersku i poučnu literaturu, beletristiku i dr. Bio je glavni pokretač Društva sv. Mohora za Istru te je sa suradnicima pridonio očuvanju istar. identiteta između dvaju svj. ratova, u vrijeme kad je faš. vlast nastojala posve izbrisati hrv. i slov. nac. osjećaje. U Trstu je ostao do 1941 (od 1937. u župi sv. Antuna Novog), kad je interniran u Bergamu (do rujna 1943), uspijevajući se potajice sastajati i dogovarati s istar. župnicima i koparskim sjemeništarcima iz Istre te tiskati i širiti knjige i brošure na hrv. i slov. jeziku. Nakon pada faš. vlasti u rujnu 1943. vratio se u studenome u Trst, gdje se opet prihvatio izdavačke djelatnosti (kalendari, katekizmi, molitvenici). Odmah nakon završetka rata s Milanovićem su predstavnici nove vlasti u Istri i Hrvatskoj uspostavili kontakt radi dobivanja potpore Crkve za pregovore o budućim drž. granicama. U zamjenu je od jugosl. vlasti zatražio da se omogući utemeljenje istar. hrvatskog sjemeništa s osam razreda gimnazije, utemeljenje istar. svećeničkog društva, izdavanje jednoga vjerskoga lista, da se dopusti podučavanje vjeronauka u školama i nastavak djelovanja Društva sv. Mohora za Istru. Presudno je bilo njegovo angažiranje s drugim istar. svećenicima u susretima s međusavezničkom komisijom za razgraničenje u ožujku 1946., tijekom kojih je podatcima crkvene statistike dokazivao da Istra i Slovensko primorje moraju pripasti Jugoslaviji. Sudjelovao je u radu Pariške mirovne konferencije. U studenome 1946. preselio se iz Trsta u Pazin i ondje preuzeo dužnost ravnatelja sjemenišne gimnazije, koju je obavljao do 1968. Vodio je i Visoku teološku školu u Pazinu, predavao je i pisao udžbenike. Autor je nekoliko povijesno-publicističkih knjiga o novijoj povijesti Istre: Istra u osvitu narodnog preporoda (1960), Hrvatski narodni preporod u Istri (I., 1967; II., 1973), Moje uspomene (1900–1976) (1976), a postumno je objavljena Istra u dvadesetom stoljeću (I., 1992; II., 1996). Vodio je Istarsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda u Pazinu, koje je nastavilo vjersko-izdavačku i publicističko-prosvjetiteljsku djelatnost Društva sv. Mohora za Istru. Dobio je više državnih odličja, počasni naslov prelata Njegove Svetosti, počasni doktorat zagrebačkoga Teološkoga fakulteta.

sretan praznik svima, i sretan rodjendan, djusi! :)