Portret u plavom

Dugujem Zagrebu nekoliko riječi. Dugujem i Zagrepčanima. Ne apstraktnim, već od krvi i mesa, onima koji su mi utjecali na život, bili uz mene i ja uz njih. Zagreb, nekritički sam ga voljela, volim i uvijek ću ga voljeti. I Baba je u pravu kad kaže da ne možeš voljeti Zagreb, a da ne voliš Hrvatsku. A ja ju volim, nekritički i iracionalno.

Volim Međimurje i pokojnu baku Veru koja mi je čuvala sina kad je imao 4 godine. Njen teško razumljivi dijalekt čije riječi sam zapisivala, volim Liku i Zoricu, moju kolegicu koja mi je dala rukopise starih ličkih izraza, arhaizama tako sličnim onim mojim s tromeđe. Volim Dalmaciju, Istru, Gorski kotar, otoke, posebno Vis čijim dijalektom je pričala teta Ana, majka moje strine i čije izraze i dan danas imam u svojoj bilježnici. Volim Slavoniju, volim Baranju i svoju kolegicu Vesnu koja je prognana iz Belog Manastira. Volim Vukovar i svoju kolegicu Ružicu koja je bila u srpskom zatočeništvu. Volim njihovi ekavicu i njihove srbizme jer su dio njihovog integralno zavičajnog govora.

Da, volim Zagorje, svoju Romanu iz Krapine i njen brzogovor, kajkavštinu koja pršti od energije. Volim Podravinu, Moslavinu, Turopolje. Volim kajkavštinu Ivanićgradsku jer od tamo je otac mog djeteta. Volim njihovu sklonidbu glagola ići: pem, peš, pe, pemo, pete, peju… Volim onu dolje sirotu i poviješću šamaranu Zagoru, onu dvomeđu Dalmacije i Hercegovine jer tamo nikoše najveći hrvatski pjesnici, domoljubi i stradalnici.

Volim Srednjebosansko podneblje Hrvata, ono ilirsko, botonsko i bogumilsko. Volim vojvođanske Hrvate i svoju kolegicu Branu koju otjeraše braća iz Slankamena. Volim Hrvatsku u dijaspori: od Australije, Argentine, Čilea do svih evropskih zemalja.

A najviše volim Zagreb jer je simbol svima nama koji smo izdaleka gledali, slušali, nadali se da će biti glavni grad neovisne nam Hrvatske. Zagreb u kojem više ne živim niti ću živjeti. No, za vrijeme 12 godina života u njemu, upoznala sam prave Zagrepčane koje sam voljela. Nekih više nema, ali ostale su zapisane moje priče o njima. O roditeljima moje Đurđice koji su kao 15 godišnjaci preživjeli križni put. Roditelji su im smaknuti. Zagrepčani od pamtivijeka. O teti Dragici, baki mog šogora, prabaki mojih nećaka, Židovki koju je spasila od progona Pavelićeva susjeda, Hrvatica. O oduzetim im trgovinama nakon 45. i tri stana koja nikad nisu vraćena nakon nacionalizacije. O teti Dubravki, baki moje prijateljice, koja je optužena za vrijeme MASP-oka i odležala u zatvoru. Poznata zagrebačka pravničko-odvjetnička obitelj. O djedu moje prijateljice s faksa koji je kao sveučilišni profesor na MF imao ogroman stan na Zvijezdi, ali nije bio podoban pa se uselio jedan komesar iz Korduna, a obitelj moje prijateljice je stanovala godinama po podstanarskim sobama.

Svi ti Zagrepčani su govorili prekrasnom zagrebačkom kajkavštinom i svi su voljeli Hrvatsku, voljeli su Hrvate gdje god da su živjeli. Sanjali su/ smo o neovisnoj Hrvatskoj. Nisu to bili novokomponovani „purgeri“ doseljeni nakon 45. u nacionalizirane vile i stanove po podobnoj partijskoj liniji. Oni koji, kako Baba veli, više vole Beograd, nego taj isti Zagreb. Nisu to novopečeni maloburgeri koji će jedan natječaj ( koji je organiziran u spomen M.J. Zagorki )nazvati „zlim“ samo zato jer njihov uradak nije prošao. Nisu to Zagrepčani koji niječu svoje korijene ( hercegovačke, ličke, dalmatinske), stide ih se i na silu se guraju u burgeraj. I nisu to maloburgeri koji će u svojoj otužnoj bahatosti čak neke Hercegovce proglasiti dobrima dajući im time egzotičnu ekskluzivu cirkuskog medvjeda na vrućem limu, u stilu „ nisu oni svi takvi“. I nisu to burgeri koji će popljuvati susjede, prijatelje, djecu od kojih žive, a istovremeno se dičiti britanštinom koja se primila samo u bahatoj hegemonštini, ali na sreću samo u carstvu susjedstva. ( zamislite takvoj burgerici vlast nad kolonijama, jadna ti majka).

I na kraju, sretna sam što sam upoznala ljude iz hrvatskog Zagreba, Zagrepčane koji vole

Hrvatsku, koji vole svaki pedalj hrvatske zemlje i cijeli hrvatski narod.

Pa čak i Hercegovce ( bez ekskluzive o korisnosti za vlastitu gujicu)

Nekritički ponekad, baš kakva prava ljubav i jest.

moj rešpekt lanena..:)

odlično napisano
ali različiti smo
i Boga mi, ja ću započeti rat.
ne protiv Zagreba ili Zagorja, već protiv nekih koji me vole protiv moje volje (e ovo sad zadnje nema veze s blogom)
i blog ti je odličan. ili kako bi se reklo respekt
osim što mi kaj nije baš predivno (to je koka kriva, ne ja), ali mi je opet draži od bre

lepo od tebe:)))*

...volim ja hrvatice.

ima li Hrvata bilo gdje u svijetu, a kojemu nije drag i mio grad Zagreb. Grad koji je duša i srce svih nas Hrvata., grad koji je naša domaja, koji je ognjište naše hrvatske kulture i narodne svijesti.. Ne smijemo razdvajati prošlost Zagreba od prošlosti Hrvatske i hrvatskog naroda i njegove kulture, jer to je usko povezano, a ja bih rekla, kako je to samo jedna cjelina.
Mnogi su pisali o Zagrebu i domaći i strani pisci, pjesnici i putopisci. Zagreb je bio nadahnuće....

hm...eto kak se dijele ljudi...ne po "burgeštini" već po...babi i stričevima! pa se baš pitam jel pitaš ti lanena, kak tvoj sinak...npr dijeli ljude? moje curke samo na ljude i...one druge! neš vjerovat i med tim tvojim "neljudima" (to su svi oni koji ne daj bože u nekom koljenu, moš i u malom prstu...imaju nekog partizana, antifašistu i ostale sumnjive komunjare)...jer kolko vidim po tebi sve moš bit al ne daj ti bože da si kojim slučajem....ljevičar, liberal ili komunist (kolko se sjećam gdje su i kada ljude dijelili po političkom, bje obično i po vjerskom uvjerenju, a upravo neki dan obilježena gidišnjica takve neke zbilje)

btw, na koji planet da odemo mi kojima je planet njihov...sokak!

Za Babu i veselo društvo
http://www.youtube.com/watch?v=rQ-Xyro06WU

:)

http://www.youtube.com/watch?v=QAUbBRNjnM4

Vrbi, Vice mi je bil sused..

Ja bi sam pitala - a smijem ja napisati da volim Zagreb, i da sam ponosna što sam zagrepčanka, a bez da mi netko pokuša oči iskopati?

btw curke (mislim sad i na vas koko i vrbi)...jel može čovjek ne bit lokal patriota...onak jebe ti se za korenje...naprosto voliš negdje bit i...šlus! eto, mene su zasadili prije 40 let u zagreb i pustila sam korenje. jel sad hereza ak ja oću opet nekamo drugdje...npr u pušću i tamo pustit korenje? jebal vas lokal patriot izam i selo moje malo pa makar to bil i...zagreb, split, pušća, sitno, krupno i ostali velegradovi! ima ljudi kojima je planeta mala i ništ ne drže do porijekla...osim da iz neke riti moraju izać. ja ću jedanako miješat i kaj i ča i ća i što!

mai, miša mu maloga, pa vidiš koliko te nekritički volim. uvrijedila si me masu puta pa ništa.

btw. ona gore spomenuta ličanka je spkinja i četnici su joj pobili obitelj jer su bili u partizanaima. ona voli hrvatsku državu i 90. mi je bila prijatelj kad je bilo opasno to biti, a bogme i ja njoj.

Ja jednako volim lokal patriote i one koji to nisu. Pa to je njihova stvar. Moj najbolji prijatelj živi u Jadranovu i voli ga više od svega, i ja uživam u tomu..

cmok vam.

Ako je netko recimo iz Londona i smatra da sam ja zatucana jer sam iz neke Hrvatske, i to mi je ok, Mogu li to promijeniti? Mogu ako mu pokažem kako nisam zatucana.. Ali ne mogu mu reći da je idiot što tako misli jer ću time samo ppotvrditi njegovo mišljenje..

Kako zapad misli da smo mi zaostali, tako i mi mislimo za neke krajeve na Zemlji da su zaostali, i to je prirodno. Ali ako se i ponašamo kao zatucani, nemamo šanse promijeniti sliku o sebi. Osim ako ne želimo.

sve vas nekritički volim.
i pedere ako su domoljubi. nemam ništa protiv pedaera koji shvaćaju patnje jednog vukovara i škabrnje, a ne da nose transparent " vukovar"napisan ćirilicom i to u borbi za gej brakove.
i srbe koji vole hrvatsku državu.
i sve koji se ne igraju hegemona i traže reciprocitet kakav su spreman dati manjinama u svojim matičnim državama.

a, mai volim najviše. :).

Šef mi je Englez. I to je zanimljivo, briga njega tko je otkud, koji lobi prevladava, tko je čiji rođak, koja je stranka na vlasti.. Zanima ga znaš li ili ne znaš raditi svoj posao.

Tak bi trebalo i biti na poslu..

Mene tu na blogu zanima može li netko sa mnom ravnopravno razgovarati, bez vrijeđanja, da me prihvati takvu kakva jesam. Da me ne eliminira zato kaj čitam knjige, ili sam recimo purgerica. I drugo me ne zanima.

lanena,tvoju ljubav iščitavam u tvojoj toleranci prema meni i mojoj prema tebi(stoga mi nije jasno kako sam te ikad osobno uvrijedila')! sinoć je kafedolče čini mi se rekla jednu notornu istinu (ovo kaj i ti veliš koko za londončana)...ako netko ima posve dijametralno mišljenje o nečem...o nama, glupo je trošit energiju i ubvjeracđvat ga sda smo mi u pravu...treba se posvetit onima koji razumioju tko ste i kakvi su...koje ne tzrebate uvjeravat i trošit energiju...no mi vodenjac i smo blesavi i mislimo kak smo savjest čovječanstva. zato i kažu za nas da živimo u kući od sutra...al glede bloga meni dojadilo bit u toj...potleušici!

knjige nisu život
i ti si ta, Koko, koja prva vrijeđa
mai je ovakva i oakva i zla isto koliko i ti
ali mai je čovjek
a ti si jebena sredovječna udavača koja se ne pomiče iz svojih ladica
da imaš mrvu pameti, ne bi rekla da purger dolazi iz riječi purgativ
ti purgerica nisi
ti si seljančura
za tebe je Mai doktorica

Ok, ATS, to je tvoje mišljenje, na temelju poznavanja mene, i/ili na temelju tračeva o meni.

I krivo si pročitala moju definiciju. Purgativ dolazi od riječi purger.

Slažem se da je Mai čovjek, i nek bude bolja od mene, volim se družiti s boljima od sebe, dapače :)

I još jedan ispravak. Nisam jebena.