božićni darovi

Link

bacite oko na 1:34

bacio sam oko na podatak da je 30 sekundi reklame četiri milje doloresa

a brko ko brko, nekada ih je bila puna lika

nema međunožja :(

hitilo ga u trans, 2.26

Bas vole tu stvar:)

Htjela sam nedavno na karaoke..pa to..
Al se nije dala ekipa :)

Ne vjeruju u mene :-/

To mi je isto jedan od petogodisnjih ciljeva.
Pjevat americku himnu u javnosti.

Zapravo..tamo bih voljela zivjeti par mjeseci godisnje.

Hm.
Tamo sam trebala kidnut ranije.
U dvadesetima.

Puno ranije bih se prestala osjecati kao čudak.

Možda bih sad bila Lady Baba

Ili nest.

Ah.

Saljite djecu vanka malo kad zeru dozriju.
Ako ikako mozete.

Niš pretjerano pametno se ne vidi ali je dobro.
Nemrem se sad baš sjetit zašto..ali je dobro:)

Svi koji sad poželite hejati ovo, razmislite malo :)

Na koji način hejtanje nečega oplemenjuje naše živote?
Npr.

Jesmo li pametniji?
Ljepši?

Padne nam kamen nekakav?

:)

Aaaand the laaaand oooof theeee braaaavee!!!

Jedva čekam

Svojih pet minuta

Hehehe
Hjoj..
Gibam.
Cmook!!

Ček..još malo cmokcmok sebese..

Cmokcmokcmokcmok!!!

Takoc.
Dan je divan :)
:-*

hejtanje je samo ventil za frustracije.
ko što ovca gore kaže.
ružni su nam ljudi kad smo sami sebi ružni.

ajd, bilo bi fakat prenaporno uvijek sve volit i bit stalno pozitivan.

svijet je u eri hejterstva jer je više frustrirajuć i frustriran nego ikad.

i sreća je precijenjena.
postala je konzumeristički artikl koji moraš imati jer se u reklamama čini da si uspješan jedino ako si sretan.
stalno sretan.

što je gadan zajeb.
zamisli kad si pred sebe postaviš ultimatum da budeš stalno sretan.
strava.

bila neka emisija na discoveryju ili tako nečem di su istraživali koliko je potrebno bit sretan da bi bio sretan.

zaključili su da su nam potrebni mali i kratkotrajni intervali sreće.
nakon takvog jednog intervala, prirodno je da osjećaj sreće opada i vraćamo se ili u neku ravninu, ili dolje (i intervali nesreće su isto tako potrebni, mislim:)

stanje apsolutne sreće bi bilo skrpoz krivo.
onak, evolucijski, kad bismo bili stalno sretni, vjerojatno bi izumrli u blaženstvu, jer nitko više ne bi imao motivacije ni za što.

ovako, kad nas šukne poneki kratki interval sreće, nakon što prođe, motivirani smo za postići ga opet i to nas tjera naprijed.
dok tražimo sreći, djelujemo. kad smo sretni, sve četiri u zrak:)

osjećaj sreće je zapravo droga koju tražimo opet da bismo se osjećali tako. zapravo je stanje traženja sreće najoptimalnije da bismo funkcionirali.

a nikad nije bio veći imperativ malim ljudima da olfo budu sretni nego što je sad.
moramo bit ludi od svih nasmijanih šarenih laža kojima nas bombardiraju da bismo bili non stop drogirani dopaminima.

jer ako nismo non stop napucani dopaminima, onda nismo uspjeli.
(kiki. normalni smo. samo su reklame nekad jače od nas:)

i kako onda ne bismo bili hejteri, kad nam se čini da smo sve radili kako treba, a opet, eno, tamo neka flundra blješti s tv-a, i sretna je, sretnija od nas, čini se, a niš manje to nismo zaslužili.
bili smo pošteni cijeli život i imali potencijala i više nego ona tamo, neka.
refleks:)

a mislim da je trenutačni osjećaj sreće kada si se zajebavao na karaokama isti osjećaju sreće kad si radio nešto puno skuplje ili puno zahtjevnije ili kompleksnije.

na svu sreću:)

samo je razlika u osjećaju koji si imao dok si jahao prema tom osjećaju sreće.
valjda nas zato više ispunjavaju stvari zbog kojih smo se morali namučit.
pošteno:)

što bi zaključno bilo:

treba pažljivo birati za što se želimo potruditi da nas čini sretnim.

da ne bismo postali grozni čangrizavi hejteri.

hm.

:)

bome mi sve čudno koliko vremena sad imam razglabat si o ovom.
nije loše:))

:*

42

43