srp mog djeda antuna

i unatoč svim mojim verbalnim bravurama ( i eskapadama, okej) kojih se školovani kroatisti groze, a opušten narod raduje, u trodimenzionalnom životu, nakon umora skupljanog više tjedana i izrazito ojačanih bicepsa i tricepsa, ulovila sam sebe kako je častim uspavankom sljedećeg sadržaja:

.i dvadesetšest
..i dvadesetsedam
..i dvadesetosam
..i dvadesetdevet
..i trideset
..i tridesetjedan
..i tridesedva
..i tridesettri
..i tridesetčetiri
..i tridesetpet
..i tridesetšest
..i tridesetsedam
..

i unatoč grozi od neinventitvonsti koja me u prvi mah napala, učas me stigla spoznaja da je eter opustio od vike. prodala sam se za malo tišine i nije me sram.

od tad ustrajno brojim. i glavne i redne :)

i nikad do sto nisam stigla.

i toplo se nadam da neću:)))

da bi mantra uspjela treba doć do 108:)))

zašto 108'? ja sam mislio da je magični broj 19

nisam ti imala prilike prije čestitati pa ću sad: ČESTITAM!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! (cura ili dečko?)

whatever works, pa da je i Das Kapital :))))

ček ček...ona super uber pametna cura je majka?...ma da?...ooooo..bravo bravisimo!!:DDD

Hihihihihi kolaja, a ja nikad nisam čuo ljepše uspavanke do li tvoje.

moji su reagirali na...ku ku ru ku kuuuuuu paaaloooomaaaaa..aja ja ja jaaaa no joooreeeeDDDDD

ja sam nećacima mumljala Na lijepom plavom Dunavu :D
sad smo na Vienna Calling od Falka :D

obzirom na vrijeme vanka, preporučam 'kad se male ruke slože..' :))

kol, kad kreneš sa Zekom, ne zaboravi zadnju strofu:
evo, da imaš:

"A onda dodje ljeto
i snijeg se otopi
vratio se potočić
i zeko sretan bi."

da ne bi poslije bilo trauma ko u našoj generaciji :D

hihi.
tak ti i treba.
a mogla si npr. ić u osnovnu školu do penzije:)