jučer


se zbio jedan od onih momenata kad se bašjako i nekontrolirano smijete. čak i s vremenskim odmakom od 20ak minuta. ono, čim pogledate tu osobu, susmijačicu u oči, ponovno, počnete se cerit nekontrolirano. i doma me isto ulovilo, makar sam solo, u nekoliko navrata, nezaustavljivi cerek vezan za temu u spomenutom momentu.

i prije mi se to događalo, da se smijem nečem u glavi i širem (i užem) krugu ljudi sasvim nesmiješnim stvarima. al kod ovog jučer, konkretno, mislim da je bilo do živaca. iznjela sam svoje sumnje susmijačici i ona je to potvrdila

je, ja isto mislim da nam je to, kolajah, od živaca. ovo je naš brejkdaun, lajt verzija.

zijev.

šta vi radite?

15.10.2009. u 16:39   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

a niš.ja sam specijalizirala smijeh kroz plakanje.jučer sam uspjela dva puta čak.sad idem ubijat paukove..a mogla bih neš skuhat.recimo.ako.možda.

Autor: malo-sam-balahala   |   15.10.2009. u 16:45   |   opcije


je da zivci te jebeju curica
nadji si kakvog dececa ak nist da ti malo poblajha zimsku depru

Autor: vidoban   |   15.10.2009. u 17:02   |   opcije


Dodaj komentar