Umorni Bukovsky

Sad ću ja kao ti - monolog...zašto je tako teško staviti na blog svoj osvrt na pročitano, uz link ili kopirani tekst?
Žena o poslovnim ženama u RH, npr... Ili je jednostavnije zavući se u tuđe tekstove i biti pametan na tuđi račun? Nikad to neću skužiti zašto se boje izložiti svojim mišljenjem, bilo da ga potvrde kroz osobni stav ili ga negiraju?

*

Ljudi postaju plastični! oblače se u tuđu "odjeću" . Više cijenim glupe ljude s izvorno, autentičnim glupim stavom nego pametne na tuđi račun!
Što se može loše dogoditi?
Baš me to zanima.
Bit će grozno ako netko nekom veli - glup/a si?
Ili ljudi ni nemaju jasno formirane stavove, pa im je jednostavnije gurnuti tuđe pod svoje ili svoje ugurati u tuđe? Bit će skuplje? Prihvatljivije?

*
Mi, koji smo vukli blog, barem smo znali jasno reći nešto. Drugi šute. Sad šute kad nas nema ili su vidljivi trivijalnim, bezlično nabacanim riječima, fotkama, linkovima. Često se znam zapitati kako šljakaju u realnom vremenu i prostoru kad trebaju podbočiti ruke na kukove, podiči glas i nešto reći, pa i napraviti..za sebe, za ljude koji su im važni..kad na jednom običnom blogu, jednog običnog fuck dejt sajta ne znaju ili ne žele znati što žele.
*
Imamo taj jedan život i gledamo ga proživjeti po šablonu, užasna navika i užasan život ( pitamo li se ikad što je u mom životu zaista moje, osim moje pismenosti i par mačaka koje su ovisnice o meni. Eto tako bih počeo polemiku s tobom na onaj gore tekst!
*
Zašto bi bilo išta moje, osim mene same? Premalo me poznaš da me možeš strpati u ladicu svojatanja ljudi. Previše cijenim svoju slobodu koju mogu imati i koju imam da bih ikome puhala za vratom i zašto su šablone bolja opcija umjesto krivudavog crteža rukom?

*
Ovaj de ja vu,.koji se ovdje provčači mi isto nije jasan. To je kao dnevna svjesna paranoja....Proročanstvo mi govori o mojoj dubokoj starosti i velikoj mudrosti. Po kojoj će cijeni to dobiti, ili kupiti, ili doći?
Da, da, ima mjesta i za strah.
Što se krije u 97 % mog mozga?
Čega se bojim? Grijeha? Smrti?

Jednostavnost je velika sigurnost. Ovo što sada živim nije jednostavno.

*
Zamijena za iskrenost i povjerenje je strašna, Naša glupa stvarnost za koju ne priznamo da je glupa, Naš nabildani mozak i naše ego. Sve naša navike za koje kažemo da se više ne mogu mijenjati. Pitam suprugu zašto se više ne posveti anđelima kad je to radila dok mene nije bilo. Kaže da svako večer to...

A zašto meni šutiš o tome?- prekinuo sam je.

Ne želi pokazati slabost jer bi ta slabost mogla biti iskorištena a ne boji se da je to nedostatak povjerenja a onda i ljubavi.

Hoćeš da se opet zamjeroim nekom na blogu još malo više, jače, duže?

Hoću prozivku. Onaj koga ne pročitaš može jednostavno otići. Slobodan je

Kao mobilizacija!

Ukoliko ne shvatiti ovaj prilog ozbiljnim, bit ćete uhićeni na ulazu u Srbiju ili Republiku Srpsku i bit će vam suđeno kod njih. Jasno? Bez obzira gdje plaćali porez.
Građanin RH nde može izjebati građanku RH bez dozvole srbijanskog ministarstva za unutrašnje emotivne radnje .
( Čakam poziv jer sam brata poslao, u našem dvorištu, u kurac a to je nasilje u obitelji. K tome sam većinu vremena u Sloveniji što je isto prekršaj.

Mene veseli što imam punih 67 godina i što neću dočekati srbijansku pravdu. Ujedinjeni susjedi su slabost. Treba stalno biti na ratnoj nozi radi kondicije. Tako da nam je najveći neprijatelj ustvari najbolji prijatelj. I mi njemu.

Ljubav i mir ne stanuju ovdje.

možda si na krivoj adresi
ili im zvono ne radi
ili nisu doma
ili se prave da nisu doma

ili....

:)

i tak..bio jednom jedan weblog....
i mi tu...

čitamo se na drugoj adresi, ovdje fakat nema nikog doma :P

Čitam Vegu. ( jebeš vegu! ). Ona stavi mene u svoj ignor jer sam dosadan, a ne zna izaći nakraj s najobičnijom šalterskom djelatnicom, koja je, de facto višak, ali ona ne brine zbog toga. Previše smo tolerancije ubacili u javu. Kad sam zadnji put nešto napisao u knjigu žalbe?
Nikad.
Nisam nikad nigdje ništa upisao niti u jednu knjigu žalbe , zbog-radi-glede neprilika koju bi djelatnik, nedajblože, mogao imati a ja možda na sud! Neka ga prijavi netko drugi!

Idem ja napraviti prozivku. Samo da ju sredim...po abecedi.

Meija, pa mogla si ostaviti i koju riječ pohvale za ovaj blog. Zbog moga uništenog ega.

Nije li objava o visini mirovine jednog blogera i njegovo psihičko stanje ( ptsp ) privatni podaci koje je , bez dozvole, kažnjivo javno iznositi. Znam da mi u banci neće reći kolika je mirovina mog bratića ( HVIDR-A )

Postoji jedna izreka da mali ljudi govore o sebi, srednji o dogadanjima,
A veliki idejama...Ja sam neki dan imao trecinu stranice na 2. stranici
Jednog dnevnog lista, pa ne smatram to bitnim. Uglavnom 90 posto
Tekstova na ovom Blogu nema nkakvu literarnu, umjetnicku, znanstvanu
Ili prakticnu vrijednost, osom sto se iza krinke anonimnosti moze pisati
Nesto sto vecina potiskuje u sebi, a to je da se konacno odrede sto stvarno
Zele od zivota i da se malo potrude oko toga. Za kvaliet Bloga najzaslzniji
Je vlasnik ISKRICE, A Blog je samo njegovo ogledalo..:))

medo no sikiriki, niti je visina mirovine točna, a niti sam ikada uopće pokušao tražiti bilo kakav statu na osnovi ptsp-a

tako da nemam nikakav relevantan dokaz da eventualno imam neku vrstu ptsp-a, ali nagađanje i pretpostavke su tako i tako uobičajen način kvalificiranja nekoga ovdje.

Kre, kao čovjek možeš i ne moraš imati moj prolaz, ali kao branitelj ?! Što god da si radio, netko je to morao odraditi. Sigurno nisi pisao antibraniteljske poruga na feral.tribune. I to je meni dovoljno.
Nekoliko si mi puta spočitao da me muči tvoja mirovina. Niti jednom te nisam pita za nju. spominjao jesam, ali općenito a ne informativno. to ne radim niti nekom za OD, ili za godine....I ne volim te zasluge...nije točno!

Ili, Alene; mladi o pičkama, srednji o alkoholu a stariji o stolici! ( meni su sada vrlo interesantni vjetrovi. Ne oblaci, već vjetrovi!

Evo što nam poručuje Matija Babić, vlasnik Indeksa i član Centralnog komiteta ( za razliku od Mate Renić ):

Matija Babić: "Kažu mi gubi se iz Hrvatske. Jao, ne pada mi na pamet. Ja planiram vama zagorčati život u Hrvatskoj. Znam da mislite da je to nemoguće. Vas govana je par milijuna, a ja sam samo jedan. Ali ja sam Matija Babić. Pripremite se na pakao. Ja sam tu da vas uništim.", napisao je.

Pripremite se za pakao!

Meni je to osvježenje. kaoi i svaki nastup Šukera i Mamića ( Sve zlatne olimpijske medelja Šukera i Mamića na jednom mjestu. Ovdje .)

I onaj Babić, trener rukometaša, je divan čovjek. Ima zemlju kakvu je tražio.

A Coca kaže da sam žučljiv. Možda malo i jesam!?

Imamo mi i Vučiće , i Dačiće, I Dodike, i Šešelje. i svoje, i Naše, i Vatikanske....