Umorni Bukovsky

Kako to da ti nikad ne poželiš podijeliti nešto sa mnom, sa bivšim prijteljem, sustanarom, sugrađanom, suvozačem?!
Ako tvoj život nije interesantan, ako ti se ništa ne događa, opiši mi onu novu obitelj što je doselila iz Sirije.
Ako nisu iz Sirije, opiši mi pustinju u Etijopiji, nove stanove u Aveniji, novu boju zidova, nove zavjese.

Opiši mi ovu jesen u našem kvartu.

Znaš da sam ja zauvijek, jer moje zauvijek je neprekidan niz od " sada " Kada sam ostao bez opipljivih uspomena ( školskih slika i knjiga, male vlastiti knjižnice i malog leksikokografskog arhiva, bez starih molitvenika i djedovog dnevnika, kada sam ostao i bez svojih dnevnika, svjedodžbi, pisama, ostao sam i bez prošlosti )

Nikad više nisam poželio imati prošlost
.
Nižem niz od "sada" koje mogu pamtiti i pravim zauvijek. Ono što zaboravim, kao da se nije dogodilo.

Ti ni to ne znaš.

Pomirila si se s gerijatriskim manekenstvom. Niti ne osjćaš, samo ga pokazuješ. Ne zato da se hvališ, ne zato što znaš što radiš, ili zato što si ponosna na to.
Ma, ne.
Ti to više ne znaš sakriti. I kad bi mogla, ne znaš.
Da nisi tako uvjerljivo sama, kad bi imala nekog, starost se manje primijećuje u dvoje.
Tko još obraća pozornost na dvije starije osobe koje , u tišini, šetaju Arnu ( jebote. pa nema više ni Arne?) jednim parkom u jednu jesen prije rata.
Nisi poklanjala svoje emocije drugima, nitko ti nije trebao, nisi ničja bila.
Vrijeme te vraća tebi ..
Ne možeš znati da li si komu potrebna, ali su to tvoje misli...nije ti ni blizu pomisao da nekog imaš, ili da te netko treba.
Ne znam ni ja da li komu trebaš.
Meni ne trebaš.
Umro sam i otišao u nebo.
Tamo tebe nema.

Nikad o tomu nisi željela ni pričati.

Sada malo suza. Kao u dramama.

( Kome ovo treba?

Nakašljao sam se a voda u plućima se uzburkala i eto...ode par riječi...uzalud.)

Kao još jedno" sada".

Kad se ponovom rodim, potražit ću te ranije.

Bolje, nikada!

Rusi imaju taj SU- 34. E, da mi je samo jedan. Odletio bih u Honduras.

svima nama jasno da nikad nije kasno (za napraviti sranje)

" Medo, jel ti znaš što si mi sinoć rekao?"
Pogledam ga i kažem konobaru;" Daj mu pivo!"
Ni dandanas ne znam što sam to rekao. Sigurno nešto jako pametno kad je ovaj zapamtio!

od nas se više ni ne očekuje da pamtimo, nego da dajemo pa makar to bila i runda

Pazi, Bud, mi sada pišemo " zauvijek" ako zapamtimo. meni je to ponekad sasvim dovoljno a ponekad potpuno ne shvatljivo. ( moje mačke mi u sobu donesu; jesen! dobro samo neka ne donose kišu)

a da priznaš da ti treba

Da, mislim da nas ima kojima je blog potreban. Kao korice knjige. Knjiga bez korica izgleda ofucano...

Pitao sam se i to... i što bi joj rekao? Ne, siguran sam da mi ne treba. Samo se sjetim onog vremena kad sam znao pisati, I uvijek imao temu.

A to nije ona!

Pogledajte funkciju bloga! Počeo sam ovo slagati u 12.30 a sada je skoro 14.00. Znači da sam se zabavljao jedan prosječan film koji mi se sviđao. Japaja.

Gledam druge starije osobe. One su jedna drugoj potrebne kao alibi za starost, alibi da nisu ništa krivo učinile a ispalo je tak....

Prije sam mislio ako umrem prerano, ja sam kriv. Sada te krivnje više nema. Časni sude, nisam kriv ni za ovu starost!

Svaki dan se sjetim Onog koga više nema.
Napišem Mu ponekad neki redak, kad me kiša podsjeti.
A ovih dana baš kiši...

medo za vrijeme dok si delao postavke, mogel si dojti k meni obavit kupovinu i čak popit kavu :)

Jesam. Ali sam bio i čak sam se ošišao. Kupio sam nekakvih gljiva za koje nikad nisam čuo. I pojeli smo. I živi!

To je to. I kao inspiracija ju je trebalo pospremiti u onu čuvenu torbu za straost. Pogotovo kad kiše pada samo se razbacaš po podu. Sve sam to ja!

Dok si ovo pisao, ja sam se uspjela uvuci u trapke k.broj 38 bez plitkog disanja i zakljucka - ne bum mogla ni hodati ni sjediti :D
I je, sve je lakse u dvoje. Kad se to skuzi na vrijeme, ni kompromisi nisu samo nuzno zlo...

fućkaš sve, mei glavno da imaš trapke

A k vragu, skuzio si me da se samo hvalim I da sam bezobrazno I nepristojno iskoristila Medin zapis :)

jbg reklame svugdje oko nas pa tak i na medinom zapisu

a kaj sad, ovdje je barem besplatno :P

nesto medo, sad brinem da nisu gljive proradile :(

idem provjeriti na fb...bok bud :)

Bud, to je bio jučerašnji " sada" . Mislim gljive...A meni je patetika kao i djetinjstvo, samo što je djetinjstvo prošlo...Zavijam kad kiša pada.

Auuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu.! Čuje se u pola Slovenije.

a ono poslije kiše dolazi sunce (ciganska, zašto se cigani vesele kad pada kiša)

Medonja ?
Malo suza manje vrijedi? Ili?
Znam znam ,zajebavam se
Ovo mi bilo tako autobiografski
:)

Amy, kad obični ljudi pišu, sve je malo biografski. Čak i kad pišemo nečju priču,

Ups, Ani!

I da Ani, malo suza je znak da je jako slaba, inače bi se isplakao kao prava....

Điđimiđi...suze!

Medo, ostavim ti osmjeh :)