Laprdarij

Tako je govorila jedna meni draga cura.

Danas se javna rsvjeta ugasila u 7.00. Bila sam bas na mostu preko Save. Lijepo tamno plavo jutro, pa sve svjetilije, a Sljeme puno snijega :) Zaboravila sam lap na poslu pa sad kljucam po tabletu, nije mi to gust kao tipkovnica.

uglavnom, jucer sam naucila nesto novo. Do jucer sam znala da smo svi mi prepuni trauma i slazemo ih poput ljusaka luka. I onda nam zdravlje ode vrit jer ne rjesavamo te traume. Svjesna toga zadnjih 15 godina radim na tomu i gulim slojeve, onda nabacim neki novi, no ipak se trudim iscistiti koliko ide.

Imala sam jednu jaku reakciju kad mi je trauma poput granate izletjela iz mene, tu je bila velika energija i pomoc okoline, i veliko olaksanje nakon toga. Te traume sam bila svjesna da je u meni. I uglavnom sam dosad rjesavala traume koje sam prepoznavala.

A jucer - jucer veli meni tip - sto se dogodilo u vasoj 17? Hm, to je bila 1977-78, pokusavam se prisjetiti no nema niceg. Navodno na emocionalnom planu. Mozak vrti - nista. I ode on. On radi tako da povremeno izadje iz sobe i djeluje na daljinu. Sjedim ja, a ono krenule suze. Ridam, no i dalje ne znam zasto. I u jednom trenutku mi se otvori. Ajme, pa ja sam na to skroz zaboravila!

Toliko sam bila povrijedjena te 1978 da sam se skroz sledila. Ni bu ni mu. Potisnula duboko jer mi je bilo prebolno. Mlada, njezna dusica se nije mogla nositi s tim. Osvijestim tu traumu, i pred ocima mi se pojave traume koje su se kasnije nalijepile na tu potisnutu, kao na hranjivu podlogu, tvoreci sljepljeno i sfufljano klupko. Ajme! I to je klupko jucer izlazilo iz mene... Vrijeme ce pokazati..

Daklem, jucer sam naucila da su te potisnute, skrivene traume kojih se uopce ne sjecamo kao trauma, tj. sjecam se ja tog dogadjaja no nekako s odmakom, nisam bila svjesna da me je toliko kostao, da su te najopasnije. Podmukle traume.

Dobro i ugodno jutro, Coco. Potaknula si me na razmisljanje.

Tko je taj tip i kakve su njegove metode rada?

Jutro, Magdal :) o tipu ne znam gotovo nista, znam mu ime, i radi nekom tehnikom koja nije po Domancicu, jer Domancicevu poznam, znanja je skupljao i skuplja po Indiji. To je sve sto znam. Dobila sam njegovo ime po preporuci.

Puno radi na kraljeznici. Toliko prepoznajem.

Taj moj traumator je umro prije godinu dana. Pokoj mu dusi. Cijenila sam ga i cijenim ga, no bio je nesretan i sam istraumatiziran. Genijalac je bio.

Taj je covjek imao veliki utjecaj na mene. Zbog njega sam i zavoljela ovu svoju struku, on me je usmjerio. No, kao i svi genijalci - cija su polja pomaknuta, stvarao je, ali je bome i razarao.

Kazu, u podlozi svakog bijesa lezi tuga. Kod mene deriviranje tuge u bijes ne ide bas. Tuga ostaje tuga.

Potapanje tuge u alkoholu mi isto ne ide.

Najednostavnije mi je tugu nazvati tugom, i upravljati s njom kao s tugom. Popu pop, bobu bob.

Moja je mama bila tuzna, a odgajala me i teta koja je bila hodajuca tuga. Pa sam ja od njih pokupila tu 'naslijedjenu' tugu. Koja je sama po sebi podloga za ljepljenje tuge.

Rjesavam se tuge kako bih svojoj djeci sto manje u nasljedje ostavila..

To mi je jedan od smislića zivota: prekinuti ili barem oslabiti lanac tuge koji se vuce generacijama, od moje bake na mamu, pa s mame na mene, ili od mojeg dede na mog tatu, pa s tate na mene.. da sljedecim generacijama bude lakse

A gledano globalno, sudjelovati u smanjenju kolicine tuge na Zemlji.. eto ,i to me veseli

jutro...dobro nam došla (tugo) koko! ima toga i bit će još...sjećam se ko jučer jednog takvog jutra, bila sam u zagorju, nisam još imala nit pesa a bila puna tuge i bola...i ustala se i krenula u selo (nepoznato jer sam bila u gostima kod frendic u zagorju) onako u gumenim čizmama, nee znajući ni kud ni zašto! al sam hodala...a suze su curile niz lice...i osvjestila svoju traumu sa svojom mamom iz djetinsjtva! ulicom je hodala jedna mala curica i pričala sama sa sobom. tom danu prethodio je jedan razgovor s jednom mojom tzv psihićkom a u stvari žena je intuitivna i očito mi je rekla (poznavajuć me) neke stvari koje su otopile taj ledeni brijeg..i nakon toga više nemam traume s mamom! istina, imam neke druge...al ne u sebi! drago mi je da si...bolje! treba se otvarati, treba na glas reći...pa i ovdje, negdje...bilo gdje! djeci s bojimo da ih ne opterećujemo sobom, partnera ili nemamo ili se opet bojimo da ga ne izgubimo ak ga zatrpamo...i tak često sav taj teret koji nosimo nikako da malo odložimo ili iskrcamo! e onda dođe ovakav trenutak i sve krene...ko oni tektonski poremećaji kad se lomi zemlja i lava kod vulkana...uf...baš sam se raspisala!

Prakticno gledano, tuga je samo glediste. To je samo polozaj s kojeg gledamo na neki dogadjaj ili nesto. Estrapolirano, tuga je nemoc da bude kako bismo mi zeljeli. Eto, zato je dobro osvijestiti tugu. Jer kad znam u sto gledam, onda znam i kako mogu promijeniti glediste. Tesko je s tugom za koju ne znamo otkud nam, a pogotovo s onom koje nismo ni aktivno svjesni, zato ju treba iscackati i pojasniti..

Jutro, Mai :) eto, svaki bedak ima svoje veselje, moje je veselje kopati po sebi, iznostiti glomazni otpad sto bi baba rekla

Djeci takvo sto pricati nije jos virjeme, barem ja tako osjecam. Partneru - s njim podijelim iskustva no on mi ne moze pomoci pri kopanju, jer ljudi emotivno vezani nisu prikladni zato. Imam nekoliko prijatelja koji mi daju savjet kako dalje. Koji znaju ili imaju slicna iskustva

A ja duboko vjerujem u onu:: kad je ucenik spreman - stize ucitelj :)

pa kad ga izneseš, eto novog prostora u tvom domu zvanom...ja! no, možda i taj glomazni nečem služi...čuva mjesto novom..namještaju? zamisli da su praznine po svim tvojim sobama, podrumima, tavanima, višim i nižim katovima...ovako šetajući po sebi nabasaš na svašta...i divne uspomene i tuge i buge i vuge...ha ha čitala sam jednom otkuda te tri? bilo zanimlijvo iako se više ne sjećam. znaš, ponekad je dobro rasptrostrt sve svoje onak ko da si na livadi na pikniku..i sve poslažeš i izneseš van...i onaj kockasti stoljnjak, i neke zaboravljene šalice...pa topli kruh...i onda polako izlaziš iz sebe...

Dobro jutro, Koke!
Dobro jutro, Mai!

Da, i budes izvan sebe od srece:)

Jutro, Paske :)

znaš, možda je vrijeme da počneš sebe dijeliti s djecom..dovoljno su veliki da mogu primiti i tugu od mame! istina, nemoj pretjerati ko što sam ja svojevremeno pa sa svojom starijom kćeri dijelila svoju tugu i time ju opteretila...jer ona je bila dijete a ne prijateljica! al nije nit dobro kad tajiš od djece da nisi dobro...kad skrivaš i ne opterćuješ ih? oni trebaju znati...kako si? i kad si dobro i kad nisi. štiteći ih od sebe, nekako ih branimo i od njih samih...jer život ih neće mazit. treba ih uključit...na koncu tome služi obitelj! neki dan sam tako hodajući psećom livadom ronila suze u sumrak glede kćeri i njene kćeri...i osim što mi je bilo žal nje, u stvari, plakala sam i zbog sebe! jer neću imati (i nisam imala) s kim podijeliti tugu i bol...svi moji su otišli! no, skupiš onda sve svoje (nakon što si se prostro) i odeš...dalje! do slijedećeg...životnog udarca! ili radosti!

Mai, rekla sam ja sve svojoj djeci, kako sam i sto me ceka, a kome cu ako necu njima? No, ne idem u detalje, uzroke,posljedice, to mi se cini jos rano.

Smanjila sam mesi u prehrani, zapravo samo ribu pojedem povremeno. Jucer sam narucila vege picu, ajme sto je dobra! Ima i gingera u sebi, prefina!

ah, ja sam ti živi mesožder..ja bez mesa ne bi mogla? dobro, uglavnom je to piletina, teletina, govedina...svinja jako rijetko! i riba obavezno bar jednom tjedno...i ne puno...često jedem a manje! još samo da mi se riješit slatkog...jbt onda mogu u...samostan!

Malo sam zaglavila, maloprije u razgovoru s kćeri.

Duhovni rad je jako dobra stvar.
Higijena duše.
Objektivno jedino sebe možemo "popravljati".

jutro pašemi! da..jedno je reć, a drugo je to i učinit? od nekih stvari (ljubavnih) sam se čistila godinama...a s nekih se nisam nikad skinula! ha ha...drogerašica prava! ljubav je baš zato zdrava jeer čovjek sve svoje iznese na čistinu i prostre...istina, onda nije lako sve to pokupit ak si zalud prostirao...no, tko ga jebe! važno je da imaš kaj prostrt a ne pred kim!

Frustracija ugrožava mentalno zdravlje. Zato to treba sve po kratkom postupku :)

Ps. Ja ti obično (kada naručujem izvana) naručim pizzu sa sirom. I onda je fino doradim svježim sirom, rajčicom narezanom na ploške i rikulom. I to ti je za prste polizati.