©© - Prigodni

Kaže Boža citirajući nekog da sve radimo zbog straha od smrti ili zbog seksa. Usput, jedemo li zato da ne umremo, ili zato jer nam kruli?

Po meni - smrt daje smisao cijelom našem životu, svakom trenutku.

To je kao recimo kad idem na skijanje u Francusku, uplatim tjedan dana, dođem na 3000+ metara, krajolik prekrasan, snijeg iz snova, boje oštre, nebo tamno plavo-ljubičasto, zrak reže, a ja svjesna da sam tu samo tjedan dana. Žao mi propustiti tu ljepotu i želim iskoristiti svaki trenutak. Bojim li se ja tog zadnjeg dana kad idem doma? Ne bojim, ali sam svjesna da ovo neće potrajati vječno. Da živim recimo gore, ne bih se skijala svaki dan, s vremenom bih otupila na tu ljepotu vjerojatno.

Strah od smrti. Meni je neugodna pomisao da umrem, a klinci ostanu bez ikoga. Možda bi se nekim čudom njihov ćaća trgnuo. Možda. Doduše, imali bi dobre penzije i vjerojatno bi ih netko od familije udomio. I to je možda. Ipak mi je draže biti živom i s njima dok ne stasaju.

Umjesto straha radije koristim - svjesnost o smrti. Rekla bih da nas to pokreće. Ta naša konačnost. Jer - samo smo jedanput mladi, samo jedanput u srednjim godinama, samo jedanput starimo. I to treba iskoristiti. Svaki trenutak je jedini i jedinstveni, neponovljiv.

I da, vjerujem da dođe trenutak kad smo spremni otići.

01.11.2014. u 7:37   |   Editirano: 01.11.2014. u 7:39   |   Dodaj komentar

Sviđa mi se ono, otprilike - nije pitanje koliko godina imate u svojem životu, nego koliko života imate u svojim godinama :)

Autor: Cococh-Anel   |   01.11.2014. u 7:45   |   opcije


No regrets. A da bi bilo no regrets, treba biti nevezan za ljude, stvari... I jesti život velikom žlicom.

Autor: Cococh-Anel   |   01.11.2014. u 7:49   |   opcije


A to - biti nevezan - nije lako postići. Kao i svaki cilj. Koji daje smisao. To je put.

Autor: Cococh-Anel   |   01.11.2014. u 7:50   |   opcije


Život je put kojem je cilj smrt. Svakom putu cilj daje smisao. Cilj je sam po sebi - hm, samo cilj, nakon kojeg slijedi sljedeći cilj.... A čarolija je u putu.

Autor: Cococh-Anel   |   01.11.2014. u 7:53   |   opcije


Znam, otkrivam toplu vodu, ali me baš lijepo grije :)

Autor: Cococh-Anel   |   01.11.2014. u 7:54   |   opcije


a ja bi reka
Dobro jutro i da je ovaj dan, danas ugodan

Autor: raky03   |   01.11.2014. u 7:58   |   opcije


Jučer mi je bio čudan dan. Zaboravila sam javiti djetetu da ne budem došla po njega na trening (a i dijete zaboravilo da imam šivanje), zaboravila sam platiti parking i dobila dnevnu kartu. A sve zbog tog šivanja kojemu se toliko veselim :) A razliku koju sam uštedila što sam platila u kešu, sada plaćam zaboravljeni parking. Nije prvi put. E, Coco... Ali džepovi koji sam sašila su prekrasni :) Meni..

Autor: Cococh-Anel   |   01.11.2014. u 7:58   |   opcije


Jutro, Raky, evo dan je prekrasan, nije ni hladno. Imam spremne krizanteme i svijeće i čekam da se djeca probude.

Autor: Cococh-Anel   |   01.11.2014. u 7:59   |   opcije


Šijem si nešto između džempera i lagane jakne, od pletenine, tamno sivi. Pita ova, ajmo šivati nešto što vam treba. Meni sve treba, a eto izabrala taj džemper. Kad dobro naučim šivati šlic, onda si šijem hlače.

Autor: Cococh-Anel   |   01.11.2014. u 8:02   |   opcije


Tečaj je - izvrstan! Došla cura koja nije znala iglu napeljati, a sašila si prekrasnu bluzu koju je nosila na vlastitu promociju. Tek smo na pola tečaja..

Autor: Cococh-Anel   |   01.11.2014. u 8:05   |   opcije


Ja sam htjela prvo odraditi vježbice, pa onda ići na odjevni predmet.

Autor: Cococh-Anel   |   01.11.2014. u 8:07   |   opcije


Sljedeći stupanj je - šivanje sakoa. Cijeli tečaj - sako.

Autor: Cococh-Anel   |   01.11.2014. u 8:08   |   opcije


Ima i tečaj za šivanje ostalog - šeširića, gaća, grudnjaka, i to mi se sviđa :)

Autor: Cococh-Anel   |   01.11.2014. u 8:09   |   opcije


i ja volim kad sašijem...nekog! to mi sad glavna zanimacija i izvor veselja..onak zajebancija! a nekoć sam ko cura jako puno šivala...sašila si svašta...i heklala...sheklala si badić i cijeli kostim. nekoć sam ja bila vrijedna cura, a sada samo plešem...sinoć sam se opet rasturila u armaniju. bila noć vještica a jedna blogerica je bila haj naj (morti stave fotke na blog). eto, ide mi od ruke gluvarenje (kak vele srbi) u pravu si, treba život grabit velkom žlicom! gledam moju maku 85 let i to je koma..čovjek u nekim godinama počne vegetirat (neki su vegetarijanci i sa 40, načisto im zakržljale ganglije, a nisu vegetarijanci)...sve u svemu, dobro ti jutro koko! fališ mi?

Autor: mai_sarai   |   01.11.2014. u 8:52   |   opcije


ha ha sad vidim da su fotke već osvanule...nakon iskrcavanja u normandiji ha ha...u živo je to bilo much, much better!

Autor: mai_sarai   |   01.11.2014. u 8:55   |   opcije


sviđa mi se ovo kak si elaborirala o putu...i cilju! to je valjda jedini cilj koji u životu nastojjimo što kasnije dostići (jer znamo da ga ne možemo nestići)!

Autor: mai_sarai   |   01.11.2014. u 8:56   |   opcije


Hej, Mai :) Imam šivanje petkom do 21h, a kako odem od kuće ujutro oko 7, navečer sam krepana i samo padnem u krevet. Kad tečaj završi vidimo se.. A, sad kužim, znači to su fotke kakvi ste bili na tulumu? Svaka čast!

Autor: Cococh-Anel   |   01.11.2014. u 8:57   |   opcije


ma žene su bile izvrsne...bilo je vještica ko u priči! ne računajući nas koje se nismo maškarale..ha ha..a metle, znaš one od pruća ko nekad kak su smetlari imali...baš prave vještičje...da mi je znati gdje su ih nabavile?

Autor: mai_sarai   |   01.11.2014. u 8:59   |   opcije


Dodaj komentar