Laprdarij

Vidim da ovdje ljudi misle ako nekome upute grubu riječ, da će mu 'otvoriti oči'. A što se zapravo događa kad netko (A) nekomu (B) uputi grubu riječ?

Sve je to igra energija. Uputivši grubu riječ, A pobuđuje reakciju ega kod B. No, to radi sa svrhom, možda ne i svjesno. A radi to zato jer tako dobija energiju od B. A jača, a B slabi. Fućka se A hoće li B 'otvoriti oči'. I to je jedna od često igranih drama. Ne može se nekog stjerati u kut i očekivati od njega da u tom stanju nešto uvidi, preostaje mu jedino obrana. Drama na dramu. To je igra zastrašivanja, ili igra progonjenja, kao 'ja ću tebi pokazati tko je jači'. Pih!

Neki dan sam pisala o sinergiji u međuljudskim odnosima. Sinergija je, za one koji ne znaju, kad je 2+2=5. Sinergija je moguća kad nema drame. Recimo: vidimo da netko griješi (to je isto diskutabilno, ali ajde) i želimo mu pomoći da se suoči s tim. Ako ga napadnemo, ništa od toga, to je gornji primjer.

E, ali ako mu pružimo energiju (empatija je davanje energije), i kažemo - imaš moju podršku što god odlučio, ovdje sam ako me zatrebaš - tada se ego topi, osoba B se okreće prema sebi jer nema potrebe za obranom, i prije ili kasnije će uvidjeti što je najbolje za nju. Na taj način i A i B profitiraju. Win-win.

jutro! ja ih upravo otvorila...hm...nije baš nekaj hodat po svijetu otvorenih očiju? može ti u trunje upast...bolje žmirit (ko u onoj igri...zažmuriš i protrčiš kroz vatricu i nadaš se da te neće preveć udaraca dopast?). tak većina misli i ide kroz život...ne tiče me se direktno i dok je tak, neću se petljat...idem se pravit da ne vidim!

Koke, ti si pravi autoritet.
Pametna, dobra i mirna.
Pametna i dobra je već bingo, a ovo što imaš mirnoću.....
bome i uvid.

Baš si to lijepo napisala.

Nekad nemres drugacije.

Pravedna.
Bez osuđivanja.

Brze se stvari izbanaliziraju i poravnaju.
Uostalom..najbolji i najbrzi nacin da nekom pokazes kako je pretjerao je dizanje glasa.

A ovdje se cesto empatijom podgrijava necije manitanje.

Jako te lijepo iskombiniralo, a i sama si se trudila.

Ako mene pitas...to nije lijepo.

I jos nesto.
Postoje ljudi koji su snazniji i oni koji su tragaci za empatijom.
I uvijek kada udju u raspravu..ovi drugi ce izgledati kao zrtve.
A ne mora nuzno biti tako.
Kao promatraci onda empatiju dajete kome?

Jutro :-) Jako jasan primjer, hvala. Ovo prvo je igra ega i nema ljubavi. Ovo drugo je primjer ljubavi.

A mislim da je najbitnije što si rekla da se radi o krađi ili davanju energije.

Jako mi se svidio ovaj tvoj zapis Coco. Like !

je đorđi, kaj nisi već primijetila da čim imaš više vrlina više te napadaju? jer svojim vrlinama čovjek ukazuje na tuđe mane...a obično su omiljeni upravo "bed gajs oli grls"

:-)

Snazniji=otporniji na izgovoreno

Drage ste :)

Nazovimo to otpornijim imunoloskim sustavom za riječi.

Fala Georgi, fala Caffee, fala Mai :) A Boža po svom :)

Boža je najjača :)

Pravi sijac ljubavi ce i meni reci fala.
Dajem se.
:-)

Hah.
Mozda u nekim segmentima i jesam.
U nekima ziher ne.

Recimo..ja jednostavno ne vidim benefita u ovakvim razgovorima koje vodite.
Ne vidim kamo vode.
Sto naucite?

božo, kužim ljudsku potrebu da brine o sebi, al egoizam nije briga o sebi već ne-briga za druge! dakle, to o čem ti pričaš je upravo to...ajmo kroz život da nas ne okrzne i nemamo empatije za nikog već za sebe? ha ha...dirljivo je gledat te egoiste kak su manji od makova zrnca kad je njihovo dupe u pitanju? oni jedino za sebe imaju brigu i razumijevanje! to ne znači da su jaki i jači od drugih, već dapače, da su slabi. jer pokazati slabost jest jakost u biti! no, jasno mi je da ti imaš problem s pokazivanjem emocija baš zato jer si ranjiva i slaba...

Nije li dovoljno napisati"slazem se" ako se slazes?
Neslaganje podrazumijeva objasnjenje.

Božo, tragači za empatijom su igrači, to je drama 'jadan ja'. Empatija nije drama. Mogu ja empatizirati i tragača za dramom, na način da ga prvo izvadim iz drame. Ima vječnih igrača koji ne žele komunicirati bez drame, samo mijenjaju uloge. Onda takve zaobiđem.

:-)

Tko ce mai reci da pretjeruje?

Definirajte joj empatiju.
Pls.

Evo, Božo, prilike da Mai dovedeš do toga da ona zaključi kako pretjeruje

Redefinirajmo empatiju zajedno.

:-)
Mai je kraljica drame.
Sjetim se cesto one rasprave kad je iz cista mira skoro samu sebe sakom u oko.

Zato je dobro od malena izgrađivati sportski duh. Sportaš se odgaja takvimm da i poraz, pa i nepravdu doživi kao lekciju iz koje izlazi jači. Da ne govorimo o tome kako kroz brojne uspjehe i neuspjehe izbalansira emocije vezane uz ego.....

I iskreno sam empaticna kad ne zelim da spozna da pretjeruje citav zivot.

Zasto bi?
Ima svoj put i kvit.

da, fakat božo ajde pliz...sačekat ću još neko vrijeme pa idem na plac! dakle, kužim da se moj stil čestog karikiranja i pretjerivanja (kroz šalu i namjerno vulgariziranje) ne mora svidjet, al uvijek sam otvorena za sučeljavanje, učenje i pravo na drugačije mišljenje!

Mai, ja tebe volim i prihvacam.

I znas to :-)

Kad mi nesto zasmeta velim ti.
I kvit.
Ne ocekujem korektivne radnje.

Božo, ako ti se čini da Mai drami, izvadi je iz drame. Ili ćeš samo dodati svoju dramu na njezinu.

Drama nije losa onima koji u njoj uzivaju.

btw božo...da bi se slagao s nečim ili ne slagao, prvo moraš imati stav o nečem? a imati stav o nečem znači da si zaintererisan i hodaš kroz život otvorenih očiju. ne ponašaš se"nije me briga"...a ti upravo ideš kroz život u 90% me nije briga a onih 10% kaj se mene tiče u tome ću bit jako angažirana! zato i ne razumiješ ljude (i glupi su ti i drame) kojima nije jedino vlastiti ja na prvom i jedinom mjestu! ima ljudi koji se bave takvim pozivom npr med. sestre, vatrogasci, liječnici...njima je važan i tuđi život! kao i toliki grin pisovci i ostale udruge koje se bore za boljitak svih nas! ne moraš ih voljeti ili podržati al bar ih probaj razumjeti fakat ima ljudi koji nešto dobro čine iz ljubavi i uvjerenja a ne iz koristi vlastite guzice!

O, ... pardonček.

:-)
Mai..12 godina sam radila u intenzivnoj.

Dobro ste počele.. pak ste se pogubile.. smatrate li obje da imate pravo na direktno izražavanje vlastitog mišljenja? Smatrate.

No, to ne bude otvorilo oči niti jednoj. O tomu je moj tekst gore.

15 se brinem o bolesnom ocu.
Godinu dana o pokojnoj majci.A bilo mi je 23.
Od svih u obitelji ja sam isla identificirati pokojnog brata.
Skinula sam jaknu svom djetetu na cesti i dala maloj promrzloj Romkinji.
Pomazem djelom.Kad pomazem.
Prakticna sam.I ne mislim da je big deal.Normalno mi to.
Na zalost :)

eto objašnjenja tvojeg obrambenog mehanizma...vjerojatno ti se smučio život (a i sad si bolničarka privat kolko sam skužila?) a kad čovjek prođe kroz teškoće...neki postanu bolji i razviju empatiju a neki baš suprutno...postanu osori i drski prema svim i svakom! pogledaj samo invalide...imamo dvije krajnosti...ljude koji su empatični prema drugima do krajnjih granica i one druge...koji su ljuti na sebe i cijeli svijet! ne možemo se svi isto nosit sa nedaćama. ja upravo prolazim kroz jednu...i bome ne znam kak ću se izvuć? jel čitava il ću otić u p.m....no učim svaki dan!

Ovo o cemu vi pisete je drzanje stange na blogu.
Kad ne mislite da je netko u pravu.
Ok.
Kuzim.
Ali nisam zbog toga losa osoba nesposobna za empatiju.

znaš otkuda naša vječna borba, koko? mislim mene i bože? tako što sam ja preemotivna i fakat dramim previše nad tim (al ipak uglavnom sebi a ne drugima) a boža je pak ošla u drugu krajnost...ona ko robot odrađuje sve teške zadaće a emocije je suzbila posve! to je ko ona pojava u prirodi...+ i - pol..normalno da nastaju munje i sijevanje!

Ahooooj! Ajmo malo empatije

:-)

Sad sam menaĐer.

Moje mišljenje - Vaša borba je otud što ste slične po načinu izražavanja. Obje volite borbu, i volite biti jake. Pa ako vam je gušt, borite se. No, to po meni nikam ne vodi. Ta objašnjavanja - ti si ovakav, ti si onakav... to ljudi ne čuju. Upravo jer su im aktivirane obrane. No, mogu ja do sutra isto..

Ja bih rekla da smo razlicite bazicno.
U kolicini subjektivnog/objektivnog, iskustava, osnovnih postavki..

o da koko, ima istine u tome...žene koje su morale bit jake kroz život naprosto više ne znaju drugačijie! i bije nas onda takav glas...jer postajemo takve. a u stvari smo slabe! nisi ni ti daleko od tog (mi odradimo pa onda dramimo ili ne, ovisi kakav je čiji stil?). no to je duga priča i ne bi bilo loše pričati o takvim ljudskim pričama na blogu umjesto se hihotati...morti bi svi nešto naučili! nažalost, moram ići na plac...

I uopce se ne borimo.

Ne ulazim kakve ste, nego kako se izražavate na blogu.

Samo niste spremne prigriliti ljude koji misle drugacije.

:-)
Idem.
Cmook!

e stvarno. ajmo biti empatični prema likici koje već 20 godina fulava boju tekućeg pudera i zbog toga plače.

hm.

suze su prave. ona PATI.

i gladna likica br.2, kojoj je hladno i koja školuje 2 studenta sa minimalcem- PATI.

jel stvarno netko misli da su empatičari nepotrošni??

jebote. pa normalno da ćeš odjebati mejkap patiteljicu zbog ove druge. i normalno da će ti dopizditi debilčina koja se traži s 55 banki u guzici. NEMAŠ za obje empatije. jer UČESTVUJEŠ u OPRAVDANOJ patnji.

odnelo me :D

5 banki. jel

Patim ja i zbog pudera :)
Ne banaliziraj PREVISE.
Vazno je i to :)))

To su slatke patnje.

Btw, starog nisam vidla deset dana.
Da ne ispadne da pravo brinem.

Kod empatije dosegnes neki max i onda fino rasporedjujes.

gdje je empatija za bivše iskustvo koje je oformilo osobe da budu reducirane u izričaju?

ne laju do konca svemira. nego rade. a od njihovog rada se i lajavci ogrebu za nešt. i, opet nezahvalni i neempatični.

Nema džabe.

Ajmo razlikovati empatiju od igre. Empatija je davanje energije bez kalkulacije. Nije igra. A mogu dati samo ako imam viška (da se matematički izrazim). Ako mi fali, onda ne mogu biti empatična, nego mogu samo zaigrati neku igru da si nadoknadim energiju. E, zato je važno imati energije, biti u plusu s energijom. Zapravo ne kužim kak to ljudi ne kuže. Energija se ne crpi iz igara, to je bolesna energija..

Koke..ako ti meni trebas za prebacit nesto od a do b..jebemise jel se igras ili je iskreno i najiskrenije.

ma. pun mi kurac da se empatičnost automatski povezuje i sa neizmjernom trpeljivošću. alo

NEMA VIŠE.

preraspodijeli se to što ima. nek odjebu kronični dramoši pa nek su mi iz oka ispali.

Nemres hodat svijetom ko mila lala...jbt.
Zasto bi?

:-)

Moram nahranit čopor.
Cmok!

Ako me netko pokušava uloviti u igru, onda to nije empatija. Ovo s puderom je igra. Doduše, i najteži invalidi igraju igre. No, njih je za razumjeti. Boža je radila na intenzivnoj, pa zna da u slučaju frke oni kao jauču dolaze zadnji na red, prvo oni koji se ne oglašavaju..

Jos samo nesto..zivot mi se nije smucio.
Divan je.
:-)

Mmmka, ti pak furt dramiš. Tvoja drama je - 'nemojte vi meni solit, ja znam najbolje'..

Krivo.
Ako jaucu..fulalo se negdje.
Bol je u bolnici nepozeljna.
Ne treba ih boliti.
A i ono drugo se prevenira ako svi znaju svoj posao.

Hm.
Boljeti.

I meni, Božo, ako pošteno platiš.

Nisam mislila na bolnicu, nego na neku nesreću.. Prvo se spašavaju oni koji se ne glasaju

Aha.

.

kako biti empatičan prema nekome ko kaže da je život divan? ;D

.

kako biti empatičan prema nekome ko kaže da je život divan? ;D

Btw, otisla sam iz bolnice kad mi je postalo svejedno.
Imamo svi mehanizme u glavi..dobro bazdarene.
Pragovi se automatski reguliraju.

Bokte..kad je divan:)
Cak i kad ti ga je pun..divan je.

Ideeem!
Cmook!

Pa ne mora se biti empatičan, jesam li negdje napisala da se mora prema svakomu biti empatičan? Napisala sam - empatija daje rezultate. Win-win situacije. Pa empatija je osnovni alat (da se grubo izrazim) pri odgoju djece. Ako nigdej, onda se kroz odgoj djece nauči empatija.

jel ti to od čojstva, ljudskosti i ljubavi prema bližnjem praviš instrument za socio- emocionalno- i ino manipuliranje, Koko?

Mmm, je li se to meni čini ili me napadaš?

, ali ako mu pružimo energiju (empatija je davanje energije), i kažemo - imaš moju podršku što god odlučio, ovdje sam ako me zatrebaš - tada se ego topi, osoba B se okreće prema sebi jer nema potrebe za obranom, i prije ili kasnije će uvidjeti što je najbolje za nju.

Drek! (hoću reći, ne slažem se s tom teorijom)

Mi njemu empatično pružimo podršku tipa što god odlučio, ovdje sam ako me zatrebaš - njegov ego raste, osoba B je prenapuhana jer je uvjerena da je uvijek u pravu i da nema posljedica i nikad neće uvidjeti što je (jer nema potrebe za uvidom ) ok, a što nije, za druge i prema drugima...jer ovak je najbolje za osobu B, a osobu A ko jebe ! (glupača/glupan koji se da zajebavat, srat po glavi i kojem možeš kopat oči ).

tak ja to vidim.

Moje je iskustvo i stav da je veći efekt kod djece ako oni sami dođu do nekog zaključka umjesto da im ga ja nemećem. A to postižem ljubavlju, empatijom. Vadeći ih iz drama..

empatija je automatski odgovor bića prema drugom biću. i, svako normalno biće je ima na raspolaganju 100% vremena.

koliko % se rasprostrti i prema kome je već stvar preživljavanja. osobna umjetnost samospašavanja.

Ane, sjećam se tvojeg razgovora ovdje s Meijom kad si joj objašnjavala kako ti ne daješ savjete svojim priajteljima nego im daješ podršku, pa makar i krivo odlučili. U međuvremenu si promijenila mišljenje ili se ne razumijemo?

Mmm, kako to misliš - automatska reakcija? Je li to tvoja automatska rekacija?

:)

ljudi koju si 'kritizirani', nisu nevoljeni ljudi.

kolko trebaš biti kreten nonstop uvjeravati nekoga da ga voliš... ono... startno ga podsjetiš da ga voliš, da bi mu uputio bilo kakvo neslaganje sa:

- stavom;
- postupkom;
- mehanizmom razmišljanja etc

tako se samo grije nečija nesigurnost. blagi mehanizmi za grube manjkavosti. pa ne ide to, hbt

apsolutno automatska. osjećaj je automatski. način reagiranja, prema drugome, kao i prema sebi i svojoj ulozi u odnosu na drugoga je- izbor.

startno postoji samo automatizam osobne povezanosti sa tudjim problemom, na nivou prepoznavanja emocionalno- mentalnog i inog stanja druge osobe. vidiš- osjetiš- postaviš se prema.

Treba pitati te kritizirane osjećaju li se voljenima dok ih kritiziramo. Naravno, postoje načini kako uputiti kritiku konstruktivno, no to isto nije igra. I to ide uz puno empatije. Inače nas ne čuju.

Drugo, empatija nije govorenje - volim te. Empatija je slanje energije. Može i bez riječi. Najbolje pogledom u oči, da taj drugi osjeti kako nam je stalo

Sviđa mi se, Koko, što ponekada pogodiš fine nijanse na način da i kada se boje osuše one vjerodostojno izgledaju na platnu. Ne znam drugačije to objasniti, pa kažem ovako kako kažem.

Ono što je cilj svega ovoga je da nas druga strana čuje. Točnije, da poruka koju želimo prenijeti nekom drugom bude što točnije shvaćena. Ako je primatelj u stavu obrane, ne čuje nas. Ako nekog kritiziramo, ne čuje nas. Ako postignemo da nas čuje, i prenesemo mu poruku upravo onu koju želimo, je li to manipulacija?

A ne znam ni drugačije reći da je praviti nauku od svega, čak i od tuge - o tome smo se načitali ovdje, drama na n-tu. Iliti, goli kurac. A moglo bi se nazvati i manipulacijom :D

Evo i mene. Nemam instrukcije - mala zakurila. Zato su jučer zvali 5 puta.

Ali, zato jer su tijekom prethodnih mjeseci - točnije, od proljeća - bezbroj puta iskoristili moju benevolenciju, ja sam zaključila da je i ovih 5 poziva bilo neopravdano i da ih stoga treba ignorirati.

Hej, Ivo :) Drama je svuda oko nas, jelda, ne znaju ljudi drukčije, nažalost. Odrasli su u familijama gdje se dramilo, i nastavljaju dalje. Cijelo društvo je takvo da podržava dramu. Politika manipulira ljudima preko drame. Mnogi misle da se ne može bez drame.

No, to ne znači da ja moram u tomu sudjelovati. Ja biram u čemu ću zaigrati, a u čemu neću. A da bih mogla birati, nužno je znanje o tomu. A da steknem znanje, moram učiti. i tak.. Cijeli život učim

Kao i boža, i ja pomažem djelom, a ne (samo) riječima. Ovu djevojku sam, na primjer, besplatno instruirala sve do ove šk. godine, zato jer je lani bila bolesna i morala polagati razredne ispite zbog velikog broja izostanaka. Ja sam lani radila samo 12 sati u nastavi, ostalo od doma, zato sam mogla biti prilagodljiva u terminima; sad sam roditeljima objasnila da sam u nastavi 21 sat, a još uvijek radim i od doma, te zato ne mogu više biti prilagodljiva u terminima.

Ahoj, Vega

Međutim, izgleda da su sad pravila nepovratno određena: ja dajem, oni primaju. Kad ne dajem točno ono što bi oni htjeli primiti, eeee, onda ja ne valjam.

prolazim jučer sa kćerkom kraj cirkusa.

prolazi mlada obitelj.
muškarac, hoda sam, ispred. ledja povijena, gleda u stranu. patike stare i prljave.
dvije curice iza njega, vrlo ozbiljne. ne drže se za ruke. na njima dvije iste majice. roza. nove.
iza njih hoda majka. vidiš da je odabrala zadnju poziciju, stišćući torbu kratke drške na ramenu i ispod pazuha.
čitava slika emitira krajnju neopuštenost i jadnost, skučenost i strah, i pomirenost sa time.

ostatak vremena u šetnji sa kćeri smo provele, balansirajući... koliko je naše osobno stanje, pojedinačno i zajedničko, krivo ili pravo u odnosu na sliku koju smo doživjele na vrlo sličan način.

to je automatska empatija. isprovocirana nečim. normalno.

I nema te nježne riječi koja bi im osvijestila netočnost takvog uvjerenja, jer sam, vjerujte, sve već upotrijebila, pa i jutros, kad mi je otac došao doma, vrlo uvrijeđen jer se jučer nisam javila na telefon. "Drugi put pošaljite SMS", ljubazno sam rekla, ali on je još uvijek pizdio da se na telefon treba javiti. I kaj mi sad preostaje nego koristiti jezik koji će nedvojbeno shvatiti? A taj nije nježan.

Nisu nepovratno određena, pa i tebi se može promiejniti situacija. Da sam na tvojem mjestu rekla bih da mi se je promijenio raspored i da sam skučena s vremenom. Mogu samo tada i tada. Usput pohvališ maličku, pa će oni s veseljem prihvatiti nova pravila. Šteta pustiti novce nekom drugom, ako su ovi već spremni plaćati

Naravno, mogla bih ja onak školski sjesti s njima i objasniti im kako se JA osjećam kad oni postupe ovako ili onako... Međutim, to je za mene INTIMNO. Smatram da se moji osjećaji tiču samo izabranika kojima sam ih spremna povjeriti, a ne nekih ljudi s kojima imam vrlo površan pragmatički odnos.

Kokoš, pročitaj dva komentara više. Obavljeno.

Kao i boža, i ja sam godine i godine života posvetila drugim ljudima, njezi bolesnih, umirućih, potrebitih... Čak je i film snimljen o tome, vjerovali ili ne, a HRT ga prikazuje kad god im propadne prijenos neke utakmice. I možda zato nemam baš strpljenja i golemog razumijevanja za kenjkanje zbog nedaća koje ja sama, pa i oni kojima pomažem, saniramo u hodu i bez ikakve pompe.

Ah, koliko sam ja puta mislila da je nešto riješeno, pa nije bilo. Ljudi trebaju jedni druge, malo se trznu, pa se opet pomire i bude još bolje. No, tvoja stvar.

Ono što je cilj svega ovoga je da nas druga strana čuje. Točnije, da poruka koju želimo prenijeti nekom drugom bude što točnije shvaćena. Ako je primatelj u stavu obrane, ne čuje nas. Ako nekog kritiziramo, ne čuje nas. Ako postignemo da nas čuje, i prenesemo mu poruku upravo onu koju želimo, je li to manipulacija?

cilj je pomoći nekome da nauči čuti na sve moguće načine, svakoga.

'učeći' ga na specifičnost našeg načina, punog mira i ljubavi i vremena i razumijevanja za trenutnost, bilo kakvu- reduciramo mu šire opcije u budućnosti prema različitostima.

kužim te, Koko. malim koracima imaš pristup. i to bi bilo ok. u principu. u praksi je to delikatan momenat kada se masa ljudi zašteka i proglasi optimalan način komunikacije i univerzalnim načinom. što ne drži vodu.

I da, tu se djelomično slažem s kokoši, to su kradljivci, ja ne bih rekla "energije", nego vremena: paraziti. Koji se vole nakeljiti na tuđu nevolju pa na nju pridodati svoju, sve u nadi da će se empatija za tu drugu nevolju očešati i o njih. Kao npr. juicy nedavno kad sam pisala o umiranju svojeg psa. Ja ju shvaćam, ali to jednostavno ne dopuštam. Ponekad sam i ja slaba i trebam SVE samo za sebe. Za druge nemam.

sorry, ja sam post shvatila kao osvrt na komunikaciju odraslih, a ne odgoja djece..

jer, kad je o odraslima riječ, smatram da je njihov odgoj dovršen, davno, u roditeljskoj kući i da ja apsolutno nemam nikakvo pravo preodgoja ili pružanja podrške za pizdarije koje smatram pizdarijama. Ili ću uputiti bezobraznu riječ, ili ću ignorirati.

Uputit ću grubu kritiku (bezobraznu riječ) odrasloj osobi za koju smatram da je u stanju razumijeti pozadinu bezobraštine.

ignorirat ću idiotizam.

Kužim to, pomaganje je osjetljiva stvar, to isto prijeđe u igru. Ako se nakon pomaganja osjećamo loše, onda je bila igra. Meni su najdraže jednokratne pomoći. To mogu. ALi nešto na dulje staze mi je tlaka. Upravo i ja danas dajem isntrukcije iz kemije kćerinim prijateljicama iz škole, besplatno naravno. Ponudila sam se jer im je profa grozna, nitko niš ne kuži. Moj će dobitak biti ako djeca skuže osnove kemije, i ako će moja kći biti zadovoljna. Danas imam drugi put, pa ćemo vidjeti. Spremna sam tjedno odvojiti 1-2 sata za tu djecu. Zasad.

kad nisi empatična, Ane :D

ja ljude koji iskukavaju empatičnost doživljavam kao djecu. isss

svak svoje brije i češe se di je tanak :D

Ane, ma svi smo mi djeca, u razvoju. Tebi se čini da smo mi dovršeni ljudi?

Najviše što se može čovjeku dati je informacija, a o njemu ovisi što će s njom.
Ponavljanje informacije je suvišno. Emotivni vrtlog i angažman.
Jednom informacija.

Dovoljno.

Kod tih instrukcija mi je najteže što moram ulickati stan :) Da ne osramotim kćer. Uh.. A ne mogu naći neki neutralni prostor gdje posjesti djecu

Nakon toga prelazi u A i B.

Georgi, ako nam je važno da nas se čuje, onda moramo priremiti teren za informaciju, plodno tlo. Inače informacija samo odsklizne.. Opet sam ja više na djecu fokusirana, ali kako rekoh, svi smo mi djeca

Ja ne vjerujem u instant pomoć. Vjerujem u pomoć koja drugu osobu dugoročno osposobljava za samostalnost. Tipa, ne bum ti izroštiljala ribu, nego ću te naučiti pecati. Kad naučiš pecati, moj posao je gotov i više se ne želim baviti tobom. A to odvajanje od sise zna biti bolno, no, za to imam razumijevanja. Odvojim nježno. I ovo pišem iz iskustva, zaista sam neke ljude naučila pecati, zaista sam ih odvojila od sise i zaista više nemam potrebu zauzimati mjesto u njihovom vremenu ili životu. ONI imaju potrebu tu i tamo mi javiti da sam još uvijek u nekoj škrinjici s dragocjenostima. I to je lijepo.

Ali, ima i nezahvalnika koji bi da ja stalno pecam s njima. Pa kad neću popizde i bace me u smeće. A onda mi i dalje javljaju da sam smeće.

ne znam baš da "i A i B profitiraju", Coco.
Prije B-u naraste ego do neba, bojim se.
dobar dan žeim, cure :)

S druge strane, i ja sam nerijetko trebala i dobila pomoć od drugih. Koje bih onda zakovala za zvijezde i bilo bi mi teško shvatiti da NISU zvijezde. Pa bih takve odnose ukidala, jer ih jednostavno nisam uspijevala svesti na razinu svakodnevnosti i nezvjezdane običnosti. I tu vidim svoju golemu manu, s kojom se uporno gombam, s promjenjljivim uspjehom.

možda nismo dovršeni, ali smatram da nismo djeca, niti možemo biti kao djeca. 8iako si često dozvolim luksuz dječjih reakcija..štaš..moj Id :)

mada, mislim da smo s pol stoljeća u guzici debelo u oblikovanju dovršeni..ovakvi ili onakvi..savršeno ne postoji..težnja ka savršenstvu izaziva frustracije..težnja biti bolji je osobni izbor.

Ako je vjerovati Ljermotovu od dvojice prijatelja jedan je uvijek rob drugoga. Gdje je tu empaitija i energija, teško mi je vidjeti? Ne znam tako ni gledati.

Da, Vega, i ja imam slična iskustva.. Najbolje mi se čini pomagati na zahtjev. Ne baš nuditi pomoć, nego dati informaciju - ja to mogu i znam, pa ako trebaš, pitaj me. Jer je onda odgovornost na onome tko traži. To mi se čini poštenije. Jer onda tja traži onoliko koliko mu treba. I što je važno, on zna da mu treba. Uh, moram ići..

Granice, granice.... pozz

ma bah. kratka poanta posta bi bila:

Koka ne podnosi direktnost.

treba pristupne pregovore i poštovanje granica koje je odredila u sebi. ako je grubo reći:"to je odraz nesigurnosti i formalizma kao mehanizma koji održava tkzv. zaštićenost"... aj. gruba sam.

jer se nadam da možeš više, Koko. i na različite načine.

ajte, bok.

i ne sjećam se situacije kada sam nekome poželjela otvoriti oči..

ako sam nešto rekla, rekla sam svoje viđenje situacije/događaja/reakcije, iz svoje perspektive, s mojim kapacitetom shvaćanja i povezivanja..a, koje ne mora biti točno niti ispravno..a nikako za nekog obvezujuće.

niti situacije u kojoj sam imala namjeru ofarbati u ružičasto..

Emotivni angažman se manifestira učestalim ponavljanjem informacija.
Vezanost.
Neobjektivno.
Emotivni drive imaju svi, a racionalno ga niječu i stavljanjem u ladice s prikladnim nazivljem.
To bi se moglo nazvati i samozavaravajućim katalogiziranjem za stavljanje ad acta.
Tješilica.

što kaže mmmda..direktnost je također empatičnost.

zamatanje direktnosti u 100 slojeva ukrasnog papira je odgoda.

Eh. Pravo, korijensko pomaganje podrazumijeva gubitak kontrole. Jer, kad počneš pomagati, ne znaš kamo te sve to može odvesti. Nažalost, vrlo često pomažemo upravo zato jer nam se sviđa osjećaj da imamo kontrolu i da uvijek možemo odustati, jer to nisu naši, nego tuđi problemi; i vrlo često uskačemo upravo onima čiji su problemi slični našima. I ovo pišem iskustveno, nisam u tom aspektu nedužna. Međutim, meni je pomogla osoba koja mi je vrlo izravno, i vrlo grubo, rekla da ja upravo ovo ono što ja činim, tj. da pomažući drugima na taj način zapravo žicam da se pomogne meni u onim problemima s kojima se nisam sposobna nositi izravno. Pa sam se pokušala suočiti s tim problemima izravno. I uspjela sam! Trebalo mi je više vremena, i više odustajanja od kontrole, nego što sam mislila, ali jesam.

S druge strane, oni kojima sam pomogla uistinu nesebično, bez control-freakovštine, ti su me odveli u sfere života koje uopće nisam ni slutila, a na taj način su me obogatili. Mislim da je provjera istinske pomoći zaista u onoj narodnoj da je prava nesebičnost nagrada samoj sebi. Ponosim se činjenicom da sam i to iskustveno spoznala.

kažem..a ti radi s tim kaj hoćeš..

ili ne kažem, jer sam zaključila da bi to bilo pričanje u vjetar...shodno tome, čemu ?

direktnost je trenutačni i koncentrirani angažman. za mene. za nekoga je agresiva na entu. e sad... zašto je za mene to, a za drugoga to... Arijadnina nit pa vući do Zanzibara :)

Ma, jebo ove koji ne kuže :-))))

krasan uvid o obogaćivanju, vega. bravo.

težnja biti bolji je osobni izbor...ako smatraš da nisi dovoljno dobar :)

Bolji od čega?

MOĆ je onaj aditiv koji pokreće mnoge pomoći. I ne treba zato obezvrijediti pomoć samu po sebi, jer ona je stvarna, nego treba upogoniti mozak i odrediti koliko nam je te moći dovoljno i otfikariti moćnog pomgača kad jest dovoljno; isto tako, ako mi sami pomažemo zato jer nam treba osnaživanje, treba biti pošten i reći si, OK, sad sam pomogla taman dovoljno koliko i meni i toj drugoj osobi treba, dalje je moj problem moj, a njezin njen.

bolji od svjesnosti o sebi.

Ja bih zaista voljela, npr., kad bi kokoš prihvatila moju pomoć i otišla mojoj prvoj i najboljoj šrinkici: jer ona je ta koja stalno provlači power-play kroz svoje postove, a power-play je simptom bolesti - zdravi ljudi to ne čine. Zdravi ljudi jednostavno čekaju i vide, a kad su slabiji, izbjegnu sukob predajom ili povlačenjem. Ali jock, ona non-stop nudi pomoć baš ondje gdje je bespomoćna, tj. neznalica. Ja je ulovih već nekoliko puta, u onim područjima gdje ja jesam znalica. I kad joj to velim, to nije igra premoći, ali ona to nemre povjerovati, jer ona je u TOJ igri, a ja nisam... I jebga onda. Sad ovo ponavljam iz čistog dokoličarenja, a ne iz pakosti. Jer mi je kokoš (kao i 99% blogera) zaista nevažna; i jer je moja politika pomozi ako možeš, a ako nemreš, pa kaj, bar si probala... I ja se od toga osjećam DOBRO.

Ane, ako do 50. ne dođemo do stadija "What you see is what you get" i boli me briga, onda zbilja nismo dovoljno dobri. A Englezi imaju još jednu sjajnu poslovicu: "Better late than never".

Ja sama sam u najvećem dijelu svoje opažajne pojavnosti u fazi WYSIWYG, ali ima nekih žarišta mojeg osobnog nezadovoljstva kojima se još uvijek bavim, ne zbog drugih, nego zato jer MENE frustriraju. Tuđe frustracije su, kužim, tuđi problem, ne moj, zbilja se više ne kanim uklanjati zato da bi svi oko mene bili zadovoljni, jer to i ne mogu biti, ponekad si mislim da je sasvim u redu da budu nezadovoljni, jer ne vidim argumente zašto bi njihovo zadovoljstvo bilo važnije od mojeg... Ali, ako ja U SEBI nisam zadovoljna nekim svojim djelovanjem, na sebe, na druge, ako mu ne kužim uzroke, nego samo posljedice, eeeeee, onda tzv. "radim na sebi". Zbog sebe. Jer imam samo sebe. I jer život nema reprize.

vega, samo sam odgovorila na upit georgi.

Misliš osvješteniji.
To je dobro.
Uvijek ima još.

Aha, pašćetove komentare preskačem, jer su besmisleni.

Ali, s obzirom na to da sam danas euforična do neodgovornosti, što zbog sata više, što zbog instrukcija manje, evo, napisat ću nešto samo za pašće:

Ergova žena je moja bivša učenica. Jedna od onih kojima sam pomogla nesebično, kojima sam pomogla da ostvare život kakav su htjeli, i koje nikad nisam do kraja uspjela odvojiti od sise. Tj., morala sam pribjeći nasilju, točnije, potpunom i nepokolebljivom ignoriranju. Zato nikad nije do kraja shvatila o čemu se radi, a kad sam ovdje upoznala Erga, evo ti i nje, i opet "daj sisu!". Iz mojeg poznavanja nje donekle spoznajem i njega. Simbiotičarka. A takav je i on. Dakle, nikad ti se njih dvoje neće razdvojiti. Mala, nemaš šanse, ne zato jer si ti ti, nego zato jer su oni oni. I nema ti s tim veze nitko drugi na ovome planetu, ni skijanja, ni pogrebi, ni autoriteti, ni išta drugo pod kapom nebeskom.

S druge strane, koliko sam razbrala, i ti si simbiotičarka. Jer, inače bi bivši muž zaista bio bivši i svako njegovo mišljenje jednostavno kurioziteti i neizbježnost postojanja, ali ne poziv na akciju. Sve što se dogodilo, dogodilo se mimo tebe i nezavisno od tebe. Osim onoga što se dogodilo u tvojoj glavi. A tu izlike nisu hormoni i dijagnoze. Nego glava. Koju treba nositi dok si živa.

Draga gospođo, vi ste jako zbrčkana žena obzirom na svoju kronološku dob.

Iz tvoje perspektive, pašće, nedvojbeno jesam. Kao i iz perspektive buhe, npr. Ajd, nek je tebi onako kako si si odredila, meni dobro bez obzira na to.

A sto ce ti onda stake?

Gdje ti vidiš štake, ja vidim uporišta. Za mene su to moji kućni ljubimci, moja radna sposobnost, moja inteligencija i moja velikodušnost, a isto tako i moja odrješitost, egoizam, osjetljivost i radoznalost. U ovih pola stoljeća života, uglavnom su me zadovoljavajuće služila, povremeno bi se neka od njih urušila pa bi nastala neuravnoteženost dok se ne oporavi, ili dok ostala ne preuzmu taj dio tereta. Gle, meni se s tobom ne svađa - ja te jednostavno ne vidim onakvom kakva bi ti htjela biti, ili kakvom bi htjela da te drugi vide. Moje viđenje tebe, ili bilo koga drugoga, nema +/- predznaka, sve dok me ne počne(š) gnjaviti da mu ga pridam. A ti me gnjaviš. I zato te ponekad zajebavam. I gušt mi je zajebavat te. Npr. sada :-))

Sve u svemu, kad god nekome "otvaram oči", to nije altruizam, nego jednostavna pragmatika: bude mi pun kufer toga da me netko drpa gdje stigne zato jer se popikava putem, a ne želi ili ne zna gledati kam ide. Stvarno slijepi su i manje bahati, i manje zahtjevni - fino si razvuku svoj bijeli štap, upogone labradora, i tek ponekad priupitaju jesu li ondje gdje misle da jesu. A vi, ćoravi kod zdravih očiju, vi ste gigantski pain in the ass. I zato vas je gušt opaliti u te goleme, trome guzičetine.

Antidepresivi.
Koliko godina inteligentnog zivota zauzima ta staka?
Otvaras oci svijetu, a sebe tretiras antidepresivima. Suoci se sa sobom dovoljno ti je godina.

Preboli sto necu piti kavu s tobom.

Coaxil? Dvije godine od 54 (za dva mjeseca pune 54). Dakle, 52 godine života naživo. A taj Coaxil, kao što napisah, i nije neki antipsihotik pa da ti mijenja predodžbu stvarnosti, nego je u rangu npr. Ketonala od 50 mg - može ga prepisati svaki liječnik opće prakse.

Gle, moš ti sad mene grickati gdje god misliš da sam tanka, moš i probit kožu, ali TI od toga nemaš nikakve koristi. Ja ti lijepo kažem: odrasti! Osamostali se! Priznaj si da si ponekad slaba, glupa, poražena i pregažena; da ne znaš, ne možeš, ne da ti se ili nećeš. Da si tužna, ne samo bijesna. Ključna riječ je "ponekad". Ne "uvijek". Kao što si, koliko vidim na blogu, sada. Uvijek. Jer te uvijek i stalno nitko neće žaliti, a uostalom, je li sažaljenje to što želiš?

Haug! I have spoken. A sad idem dalje od digitalizma.

Na svoj si zahtjev dobila si komadic moje ljubazne paznje.