Crna Kraljica Sjevera

Svakako dama

Mi sretnemo se svakoga života
i obično su tvoje kose crne a rijetko plave
al sad eto, neodređene su boje
baš ko lica naša
bez novih svježih misli
bez snova i bez ideala

I uvijek, bila muško il žensko
ljepša si od mene
i korak je tvoj beskrajno lak
oči ti brze, prodorne i smjele
Ti rugaš mi se i čitaš misli, znam
i voliš i mrziš i prezireš mene

Mi sretnemo se i znamo.
Lako se prepoznajemo.
I smijemo se svemu, i onima koji žude za tobom
i onima koji ne vjeruju u stvarnost reinkarnacije
Ali nije to ljubav i nije to bol.
Ti nisi moja ni ja nisam tvoj

Da, znam. Da i ti znaš.
Al to se ne govori, znaš i sama
ako sam barem malo gospodin
ili bi to želio biti
ti svakako, prava si dama


Rekla si mi oštro: Ja dolazim iz Egipta
i tamo bila sam crna, nikada plava,
možda tamnije puti ali svakako dama
I pričala o Bogu prije Golgote
dugim prstima i rukama pokazivala znake;
Vampirica sam znaš i svečenica
koja se i tad okomila na te...
Al za tvoje dobro
moj mali brate

Da sjetim se tvojih riječi, ko harmi
i glasa, unutar Hrama.
Ne mogu.
Ljudi su dolazili na pouk i na znak
Kažeš i smiješ se ko' luda...
rekli su; To svečenica je, vidovita žena
a sad eto u ovome životu;
za mene ti samo si dama

Četrdeset noći pričali smo o svemu
i nikada se usne naše nisu srele
jer to se ne priliči nama
ja bijah eto, tek pomalo gospodin a ti,
Svakako dama

Davor