Crna Kraljica Sjevera

Gledam u zrcalo.
Sjene govore da si još ovdje.
Zastao u mirogojskim arkadama prizivaš me
hladnih ruku.
Ne trebaju mi tvoje posvete, kratke priče i tome
kako nestajem i kako nosim češko muško ime.
Hej stvarna sam.Gdje si pobogu nestao?

Čekam tramvaj na tvojoj stanici.Ta rupa koju zovemo
naš stan nepospremljena je nakon dark party-a.
Zamolila sam tvojeg prijatelja da se makne.
Zašto to pamti godinama?

Oblačiš svoju jedinu bijelu vestu želeći
impresionirati proljeće u koje se kuneš.
Raspustila sam kosu samo zbog tebe.
Ne treba mi tvoja slava, poznati poete u centru grada
ne treba mi ništa.

Danas ćemo opet do Arkada.
Moj zli osmijeh i tvoje nemirne ruke.
O kako još volim tvoj mračni Maksimir!
Raspadnut!