Životinjsko carstvo

I tak, jučer me spopala jedna da se moram farbati. Kosu.

Pitam ja nju "A zakaj?"

Heh... To je osoba koju fakat nitko nemre optužiti za višak pameti pa nije znala: pa zato, pa to se radi, pa ljepše je...

Ja velim, meni nije ljepše, a za druge me nije briga - zakaj bih ja nekom drugom trebala biti ljepša?

"Pa zbog SEBE", veli ova, i tresne u tautologiju.

Tijekom te kratke rasprave uz nas prolazi kolega, nekad komad no. 1 i izvor brojnih uzdisaja, a sad dežmekast, otromboljen i sijed. Pitam ga ja "Čuj, jel' tebe tjeraju da se farbaš?"

Začuđeno me pogleda i veli "Ne, naravno".

"Zašto 'naravno'", pitam ja, "pa ti si mlađi od mene, a pogle se, sasvim si sijed!"

I tak, njega bi pak bilo teže optužiti za manjak pameti, pa on prihvati izazov i veli "Viš, živimo u kulturi u kojoj žene nisu sijede pa one koje jesu ispadaju trn u oku".

U pravu je: mi smo, izgleda, manje vrijedne ako se ne trudimo i ne trošimo lovu na ugađanje općeprihvaćenim predrasudama; s druge strane, muškarci mogu mirno propadati, oni imaju višak vrijednosti određen već onim y kromosomom i moš se frigat!

Ah, štaš... sjetila sam se ovoga jer sam ustala tak zaležane kose da sam je morala smočiti i nekak prisloniti uz lubanju, inače bih izgledala kao da sam upravo svjedočila nekakvom horroru.

Cijela spika me također podsjeća na jednu krasnu ukrasnu ploču, koju sam kupila čim sam je ugledala: "No brain - no headache" ;-))

bok:D sladak ti ovaj svizac....:D

vegavega
dok se ne počešljam izgledam ko onaj tip na igrici
kosa po svuda
neki puta se i ne počešljam jer meni se sviđa ;))