Životinjsko carstvo

'jutro,
kakvih sve bića ima..priroda je čudesna

Jutreko, tajo! Je, fakat nas ima svakakvih... Ali netko se uvijek prepozna, čak i kad je na slici naizgled sasvim neka druga vrsta ;-)

Nego, ja sad odmaram od jedne etičke dileme: kako ocijeniti studenta koji je dao sve od sebe na ispitu, ali su mu sposobnosti vrlo, vrlo skromne?

Hebga, nemam ocjenu iz zalaganja, jer to bi onda bila čista petica; a s druge strane, ako samo objektivno pogledam rad, pa to je stvarno jad i bijeda, nemrem to ocijeniti niti približnom ocjenom kakva pripada nekome sposobnijem, čak i kad uopće nije marljiv, a kamoli kad jest.

Pokušavam sad zamisliti kakav će djelatnik jednoga dana biti taj moj student... Izabere li zanimanje u kojem je pamet sporedna, ali su bitni upornost, radišnost, osobni integritet i imunost na dosadu, mogao bi biti izvrstan. Mali je neizmjerno simpatičan, stalno začuđen, širom razrogačenih očiju, beskrajno naivan, ovi iz grupe ga vozaju uzduž i poprijeko, čak su ga za prošli ispit namjerno nešto pogrešno naučio, a malac nije mogao doći k sebi kad sam mu rekla da to uopće NE POSTOJI i da ga zezaju! Ja sam ga morala izvući iz te ekipe, i sad fura solidne trojke, a do tada - komad na komadu.

*naučili

Nisam čak sigurna je li on baš ono glup-glup, ili je samo jako neiskvaren i naivan. Zaista je još sasvim dijete, po svim reakcijama. Ne kuži čak ni seksualne aluzije kad nekome "pobjegnu". Ono, mamino dijete, i to neke dobre, tople, jako zaštitničke mame.

Mislim da taj nikad u životu nije morao riješti veći problem od izbora sokni za taj dan.

Ako i to. Vjerojatno mama sve navečer složi, a on ujutro odjene.

I tak, ocijenila sam ga kompromisno: blaže nego što rad sam po sebi zaslužuje, strože nego što on sam zaslužuje svojim trudom. Ali, hebiga, takvo ocjenjivanje ipak obezvrjeđuje rezultate svih onih stvarno sposobnih i podjednako marljivih... Znam ja da nitko neće dovesti u pitanje bolju ocjenu, ali... JA zam da nije stvarna. I da bi ga mogla lupiti u glavu. Hm.

Joj, kak ne podnosim nametljivce na svojem blogu!!!

Osobito kad su mi gadljivi. A poremećeni ljudi mi jesu gadljivi, jebga... Valjda neki evolucijski atavizam :-(

(Da se ne bi opet netko "prepoznao", upravo sam obrisala pašćetinu.)

kajaznam, možeš li ga uključiti u bilo kakvu drugu aktivnost, kao bonus, da skuži da cijeniš njegov trud i da to verificiraš na taj način, mimo tehničkog ocijenjivanja znanja?

teško je vrednovati nečiji rad, naročito ako moraš komparirati.

ja bi bila loš učitelj/prof

naročto ako upornost i radišnost moraš uporediti s pameću i snalažljivošću.

kajjaznam, mislim da ne zakidaš one druge, ako malog ocijeniš prema rezultatu kojeg je postigao tom svojom upornošću i radinosti..ha?
jer na koncu, neki poslovi i ne traže drugo do upornosti i radišnosti

Tja, nije to baš jednostavno: ja svojom ocjenom jamčim da student u određenoj mjeri raspolaže precizno definiranim vještinama i znanjem. Dakle, ako poklonim ocjenu - lažem.

Osim toga, faks nije osnovna škola, nije obavezan. Moje je najdublje uvjerenje da faks trebaju završiti samo oni koji u zadovoljavajućoj mjeri ostvaruju zadane ciljeve. Dakle, ako si blenton, koliko god drag i simpatičan, sorry, miki, nije to za tebe!

Eh, sad... Kad bi svijet zaista tako funkcionirao, ja ne bih imala dvojbi. I studenti bi vjerojatno polagali ispite pod šifrom, tak da ne bih ni znala čiji je to rad, nego bih ocijenila REZULTAT, a ne studenta. Nije holistički, ali je pravedno i potencijalnim poslodavcima optimalno.

ti znaš.

Priča mi Sinak kak na njegovom faksu na kolokvijima studoši prepisuju..ono..posnimi zadatak, pošalje nekom sa satarije godine koji to naplaćuje, ovaj riješi, pošalje natrag i takvi prođu. Nije da Sinak nije jednako snalažljiv (a nije ni glup), al igra pošteno :)

I sad, koliko je to pošteno prema budućem poslodavcu?

Nemam pojma. Znam samo da takve nikad ništ ne poklopi i da se vječito uspiju spošlepati. I da uvijek vrijedi ona ja tebi ti meni i ruka ruku mije, lice obadvije :)