Životinjsko carstvo

Evo, da ne brinete - stanje redovno.

I danas imam puno posla. Pride na posao moram dvokratno. A hebga... :-((

Osjećam se ko ovaj armadillo (jel to pasanac na hrvatskome?): oklop je tu, ispod sve flufasto, ali to ne dam svijetu!

A fakat sam u nekoj flufastoj fazi: imam flufasti jastuk, flufastu dekicu, flufaste hlačice... sve za po doma.

I zapraf bih stalno htjela biti doma. Uvaliti se u svoje flufe i jesti čokoladu.

Ako već moram van, onda s Duškom, u park, uživati kak se ona veseli.

Jesam vam rekla da je naučila kakati na komandu? E pa je. Ja velim "ajmo, kakaž", a ona ispusti lopticu, nađe si mjesto i frc-frc, ako ima imalo municije, ispuca je. Onda opet lopta.

Da je ne podsjetim, mogla bi i zaboraviti da tome služi šetnja. Ona i tak misli da služi za loptičarenje, koje stalno ima i doma.

Sad su joj u modi svijetleće loptice. Ti vrapca, ponekad proškiljim usred noći, a ono, kao da me opkolila murja! To je zato jer loptica spava s nama, pa je Duška ili ja prignječimo. A možda se i u snu igra, tko će znati...

nikada ne možeš znati što će se u što pretvoriti.
Kao i ova kugla koja se pretvori u pasanca. Volio sam se igrati s nekakvim malim bubicama koje se isto zarolaju u male kuglice.
Dobro jutro, danas si me poštedila potrage :)

I sada kažu da je transformense izmislio čovjek. Priroda je to davno odradila, a mi možemo samo lagano kaskati za njom.