Životinjsko carstvo

Ah. Čim mi prođe godišnji, liježem sve kasnije i sve mi se duže spava :-((

Sinoć došli gosti i popili mi vino za kuhanje! Nikak da utopim onu veliku flašu pive koja mi smeta u frižideru već godinu dana :-((

A i ja sam blesača kad ljudima dajem izbor :-((

Legla iza 1h. Ustala iza 8h.

Tek sad sam smogla snage za križaljku termina i testova za ispite. Ti vrapca, sedmero studenata mi razvukli u 4 termina! Ajd, većinu sam nekak uspjela pospaja i utrpati u isti termin, ali jedan, naravno, nemere pa nemere, i sad bum zbog njega morala sjediti sat i pol sutra kasno navečer :-((

*pospajaTI

Onda pretraživanje kaj su već pisali, a kaj nisu. Ispalo je da bih zbog jednog trebala sastaviti sasvim novi test, a ne da mi se. U starom testu su dva pitanja koja s njegovom grupom nisam radila. Dva od njih sto. Mislim da ću mu dati taj test i jednostavno dodijeliti bodove za ta dva pitanja. A ne da opet kombiniram 100 pitanja.

On, naravno, neće ni primijetiti da ta dva pitanja ne mora znati. Hm. Doduše, u toj grupi sam jednom zaista dala test iz gradiva koje još nisu radili, i skužili su! A onda mi ispričali da je na jednom drugom studiju cijela grupa šutke napisala cijeli kolokvij iz gradiva koje im tek slijedi, jer je profa podijelila pogrešne testove. Ono, navikli ljudi da niš ne znaju...

Jedan drugi mi šalje mail da on ne zna je li i što je polagao, kao, nemre naći u evidencijama (dvije su, jedna za kolegij, druga za cijeli studij), ali mutno mu se čini da je pisao neki test... Pisao je test za ponavljanje, a ne ispit, naravno. Baš me zanima kak će proći, tak raspamećen. A nije da ga ne kužim, i ja se jedva snalazim.

Ja bih da mi svaka 2,5 mjeseca imamo 10 dana ferija. A ne ovo, totalno se isključiš, a onda muka i pokora. Pride uvijek u isto vrijeme, u najvećoj sezoni, po najskupljem, najugužvanijem vremenu.

S druge strane, humano je to što se postupno ufuravamo: evo, cijeli rujan prođe tak da na posao moram otići 2-3 puta tjedno, ispitić, dežurstvo, niš strašno... Pa nekak naštelaš mozak u radni mode. Ali, onda kad grune svakodnevno! Ajme. Sva ona nova imena za popamtiti, pa ako uleti neki novi program ili udžbenik, štreberancija što tko radi u kojoj lekciji i na čemu je uopće fokus... Uf. Viš, moram počet uzimati vitamine, inače me pokosi već u prva dva tjedna, što od umora, što od toga što u mene dašću deseci ljudi prepuni raznoraznih virusa i bakterija.

Mojim ljubimicama će biti grdo: navikle su da sam puno doma i da su mi glavna fora. A sad će me biti manje i bit će mi manja fora, jer one fino ćore dok mene nema, a kad se vratim, one su za akciju, a ja za crkavelu.

Duški se jučer najbolja frendica vratila s mora. Fino su se poigrale, ali moja je postala ovisnica o loptici, svako toliko bi mi skočila na klupu i nos u torbu, ono, "kaj nema loptice?". Nema! Već mi se ruka razjačala od bacanja. Ali, sad ću je ipak odvesti na loptičarenje, Lexie je raspoloživa samo navečer.

Ajd, idem. S lopticom. Lopticama - zabavljam cijeli park, ti vrapca, da bi se ona na miru igrala. Naravno, svi pesi me obožavaju, a ni vlasnicima nisam mrska, fino im istrčim ljubimce. Ah.

Ne bi nas častila svojim dobrim
tekstovima da nas zapravo sve ne voliš, priznaj :)
(dobar ti je tekst, stvarno)

Pobrkao blogove, ali bitno da se kužimo :)