Životinjsko carstvo

Jadna mačka:)
A bome i duška.
Samo ti još jedno min 40 godinica komodaj.

Ajd, ne krevelji se, dobiš i Dušku! Tj. tvoji klinci je dobe. I mačku i papigu i svu njihovu opremu.

;)

:((((

Eh, da: ako sad, odmah i iznenada otegnem papke, osim stana boža će naslijediti i moje kredite. Tak da se manje jedite na nju, lijepa je to svotica ;-))

*im je

Hm. Veli moj advokat, još se ti stigneš udati... Pa da, i to je moguće. Onda šipak nasljednicima po oporuci. Uostalom, oporuke se mogu mijenjati koliko god te puta volja, tako da je to komadić papira koji zaista nikoga ni na što ne obvezuje, samo sprječava gradske vlasti da zasjednu na nekretninu koja ima je već odavno debelo otplaćena.

Boža živi u stanu koji je podjednako velik kao moj, a bolje je uređen. Dakle, ne mora ona pribjegavati nikakvim opijatima da bi naslijedila ovaj, koji će naslijediti samo ako umrem sad, ubrzo i iznenada; inače jock, sve ću ja to potrošiti na sebe i skrb o sebi. Ne budem li trebala skrb, onda na gušte. Ako me nadživi, dobit će što ostane. A to neće biti blogznakaj.

Što se mojeg stana tiče, čini mi se da mnoge žulja što nisam spustila oružje i preselila u nešto više po mjeri koju bi mi oni odredili. Pa, nisam. Meni se sviđa imati puno prostora. I doslovno i metaforički. Financijski teret je priličan, ali da sam u nekom manjem stanu, opet to ne bi nužno značilo da bih imala love, jer bih je vrlo vjerojatno spizdila na nešto drugo, vjerojatno manje mi važno. Sad još mogu isfurati taj teret, a kad i ako ne budem mogla, fala blogu, ima viška pa ću se snaći.

Kad sam se probudila, začujem mijaukanje odande, zdvojno, tužno... Otvorim, a moja mačka izlazi revoltirana, puna usta mrmljarluka, protestira očigledno, uvrijeđena, zapostavljena, zatvorena... Nakon što je izmrmaketala sve svoje traume, ušilji brke prema poslasticama, ajd ti to sad kompenziraj, pa daj maženje, pa daj četkanje (koje inače ne voli), sve samo zato ne bi li se uvjerila da je još uvijek dio familije, voljena i prihvaćena. Je. Sad zna. I mirno spava na fotelji u kuhinji.

Meni zanimljivije odgovoriti krelecu na jutrošnju tvrdnju kak su životinje zadovoljne onime što im daš. Ma, frišku figu! Evo, ja danas malo redila po stanu, pa ostavila otvorena vrata u onaj dio koji ne koristim, prostrla ondje neki veš, istjerala Dušku, koju sam vidjela, zatvorila i legla malo popodne. Pa, ne baš malo, dobrih dva sata.

Opsa, sad je i iznad skočilo! Ma, neka. Zaključah ja vrata Čovjeku koji kuha ručak. Nek si ga on kuha u svojoj kuhinji.

Neka iskustva steknemo bez spoznaje, pa se pokajemo što smo si ih priuštili, a neka poslije spoznaje i bude nam drago što smo si ih priuštili. Neka spoznajemo i ne želimo ih iskusiti.

Maca umorna,hoće spavati! Kjut.

Ponešto složenijim stvorovima poput ljudi moguće je spoznati i nešto što nisu osobno iskusili, čak točnije i dublje nego oni koji jesu. Zahvaljujući tome većina nas ima obje ruke, obje noge, oba oka i sve prste - jer smo neiskustveno spoznali kak bismo sve mogli ostati bez njih.

Hm. Pretpostavljam da amebe fakat ne mogu znati ništa što same ne iskuse. Dakle, ameba nemre znati kak je to podijeliti se u novu amebu sve dok to sama ne učini, a ako nikad ne učini, onda nikad ni ne sazna. I big deal, zabole je amebasto dupe.