Životinjsko carstvo

Doduše, i cure se smješkaju, ali mislim da je jedino majmun istinski sretan.

Tak sam se jučer sjetila svoje ex-frendice M., s kojom sam pohodila gimnaziju i faks: ajme meni! Te lajavo, te tašto, te raspamećeno, te te uvijek uvali u neka svoja sranja, te se ne gasi, ne uči iz pogrešaka, ne evoluira čak ni u pogreškama, ali hebga, svi je trpe jer je "bezazlena".

Pa sam si pomislila, je, mora da je super biti M., ali nije ni najmanje super biti V. u društvu s M.

Eh, da, a ova slika me podsjetila na nju, jer se udala za majmuna. Unatoč zavidnom udadbenom potencijalu, naime, lijepa ko slika, a tupava, naivna i bezazlena. Tko ju ne bi htio? SVI muški su je htjeli, a ona - majmuna.

Štoćereć, nije sve ni u seksualnoj selekciji.

Mislim, OK se poigrati s majmunom, i uslikat se s njime ako je fora, ali majketi, neš ga vodit doma. Kaj ne?

I ostala ona s majmunom... Imala je jednu fazu kad si je malo mozgala o tome da majmun baš i nije bio najbolji izbor i s uzdahom se prisjećala ostalih, naprednijih primata koji su je htjeli, a ona se odlučila za majmuna, pa je probala vidjeti jel bi neki još uvijek bio zainteresiran. Jock. Svima se gadilo poslije majmuna. Valjda. A nije više bila ni tak mlada, ni tak lijepa, tak da su tupavost, naivnost i bezazlenost izgubili svoju nekadašnju atraktivnost.

majmun vidi što majmun radi...

I obratno, Aphiše.

I tak, poručah, broj studentskih radova u inboxu svedoh s 21 na 9, što je zbilja junački poduhvat. Naravno, iživcirala me nekolicina: kad već varaš, ajd probaj pametno! Poslala njih dvojica takve uratke da bih ih ja odmah oslobodila nastave, ma, odmah bih im upisala petice do kraja studija, ma, kandidirala bih ih za svoje nasljednike kad bi oni STVARNO znali tak pisati: em točno, em stilski dotjerano, em suvislo... Ne znaju oni tak ni na hrvatskom, a kamoli na engleskom.

A ljuti me to, kako načelno, tako i specifično, jer u ovom drugom aspektu ja onda moram poduzimati raznorazne korake, a prvi od njih je pokazati im da tak nešto zaista nije moguće. Ajd, u jednom slučaju je bilo jednostavno, jer je blesavac kopirao ravno s interneta, a gugla sve zna, ali drugi je malo zakamuflirao, tak da njemu moram drugačije doskočiti, a sve to košta vremena. Naravno, obojicu bih trebala prijaviti tak da im se upiše prva kazna, ali jooooooj, to je tek gnjavaža, a i prva su godina, mislim si, ajd, sad ću im ja dati packe, ali ako opet zabrljaju, blogme idu u sustav.

Načelno mi smeta zato jer je plagijarizam očito ustaljen način stjecanja ocjena pa ova dvojica vjerojatno ni ne kuže razmjere svojih grijeha. Ajd kad on zabrlja na engleskom, koji mu je opći predmet, ali ajd zamisli liječnika koji nema pojma o sadržaju vlastith radova pa mu ti lijepo dođeš npr. pod nož. Ma, i ova dvojica, ako ih se ne spriječi, mogu nanijeti prilične štete, to su budući informatičari, stvarno ne kužim kako ne kuže da bez engleskog ne mogu mrdnuti u svojoj struci, da će jednog lijepog dana pogrešno shvatiti neki manual, ili - još gore! - napisati pogrešne upute, da zbilja nekog mogu ubiti, blesavci jedni!

Moja nemoguća susjeda je mrtva-hladna tražila od mene da njenoj maloj napišem sastavak za školu. Velim ja njoj "Ali onda ona to neće naučiti; a doći će matura, trebat će napisati esej, i ona to jednostavno neće znati. Zato bolje da sad dobije trojku nego peticu, a da na maturi nema muke. Uostalom, ja iz aviona vidim što jest, a što nije rad nekog mojeg učenika, pa kad nije, bogme nagrabusi". Jock, veli ova, kod profe njene male samo profesorski radovi dobijaju dobre ocjene, ostali stupaju. Hm. Je li to moguće? Vjerojatno jest. Ali zašto, fakat mi nije jasno!

ma daj pusti decu nik idu van na usavršavanje i da nam se vrate što prije...kao mensadžeri...

Ja bih ove pustila, a ovamo uvezla Kineze i Indijce. Međutim, ni jedni ni drugi nemreju mrdnuti kad su mutavi na stranom jeziku. Pa i na vlastitome, počesto.

No, ima nade - često takvi prekinu studij, zaposle se, pa onda nastave studirati kao izvanredni studenti. Valjda starcima dopizdi financirati mission impossible. Pa da vidiš kak se onda trude, kad konačno primijete da nisu centar svemira! Da mi izvanredni nisu uvijek navečer, predavala bih samo njima, to je zbilja gušt. Nije da nikad neće probati zmuljati, ali bar su se izvježbali pa to čine kompetentno i dostojanstveno.

Baš danas imam jednu studenticu, radi za stranu firmu, sve joj je na engleskom, a ona zna da ne zna, tj. da ne zna dovoljno. Eeee, tu je zadaću bilo gušt pregledati! Em slike, em riječi, i naravno, ima pogrešaka, ali iz njih će ona nešto naučiti. Pa joj ja pošaljem ispravljeno, ona mi se javi, veli, aha, ovo kužim, ovo ne... TO ima smisla.

(Btw., kod mene su sve zadaće NEobavezne! Dakle, piše ih samo onaj tko hoće, dobije neke bodove za to, ali ih može steći i na druge načine. Tak da je zbilja izuzetno blesavo varati. Ili im je varanje naprosto navika??? Ah.)

Idem sad malo naravnati kičmicu. Cijelo jutro za kompom fakat umara. A danu se još ne vidi kraja...