Životinjsko carstvo

Podsjeća me jako na jednu scenu iz
Jurskog parka, čini mi se trica (scena na nekom
jezeru, pterosauri i bla). Jutro

Jutro, dis! Je, pravo veliš, i mene ovaj naš blogek jako, jako podsjeća na Jurski park :-)))

moramo se podijeliti tko je koja životinja :)
Ja baš nešto ne ujedam na blogu (bar volim misliti da ne),
dakle ja sam valjda neki biljojed, pitanje samo koji

onaj neki koji trubi, na primjer

Ma, nebitno, dis, svi smo mi dinosauri. I ljudi nas se plaše!

Hehe, zamisli si samo da te ganja napaljena dinosaurica!

Ono, ima dvjestotinjak milijuna godina u dupetu, ali u srcu je još uvijek mlada.

mah, mislim da bi me prije ganjala gladna nego napaljena :)

da, vega, godine nisu bitne, bitno je
koliko je mlada u duši :)

Kome je to bitno, dis? Nama, dinosaurima, nikom drugom. Baš sam sad malo čituckala o tim digitalnim domorocima (digital natives - generacije rođene nakon 1985. i sljubljene s tehnologijama od rođenja, naravno, u zapadnjačkom, privilegiranom društvu) i digitalnim imigrantima (to smo mi, koji se donekle služimo tehnologijama) i kak nam se zapravo razlikuju percepcije svijeta, načini mišljenja i učenja. I moš ti sad u srcu biti mlad kolko te volja, mlad si onoliko koliko mladim te vide zaista mladi. A za njih smo mi - dinosauri.

Doduše, u 3. epizodi serije "Uredništvo", u kojoj nemaju običaj laprdati gluposti, tvrde da je već rođena osoba koja će umrijeti od klimatske katastrofe, a ova je sad već neizbježna, jedino je donekle možemo ublažiti, tak da čovječanstvo nastavi živjeti u nekom postapokaliptičnom svijetu bez energenata. Tak da mislim da je svejedno kak nas vide ti mladi, jer mi smo svoje - kao i dinosauri - ipak uspjeli odživjeti manje-više do kraja, manje-više onak kak nam se svidjelo.

http://news.nationalgeographic.com/news/2014/11/141118-nasa-video-carbon-di
oxide-global-warming-climate-environment/

Ček, evo skraćenog linka na filmić o ugljičnom dioksidu, onaj veliki će se teško otvarati:

http://goo.gl/imDUZ9

Veli moje adolescentsko dijete kako im je nova profa stara,pitam ja koliko otprilike ima godina.
Pa tak kao ti mama
Iznenađena pitam a što je onda moja mama ili baka...ma, one su prastare.
Na stranu što se zbilja osjećam ko dijete, nemam sijede, nosim traperice, usudim se na marte skombinirati štrample sa psihideličnim uzorkom i neki asimetrični šos...godine stižu..
Čine svoje...

jutro vegić:) nemoj još i ti , brate, kaj mi nije dost slovka...:P

Hej, bok, ovco, bok, ete! Ma, nisam vam ja katastrofičarka, točnije, starenje i kraj svijeta kakav poznajemo ne doživljavam kao katastrofe. Istinablog, voljela bih imati Iskricu dok sam živa, kao i grijanje, kao i toplu vodu, a mislim da ću ih imati, jer krhka kakva jesam, dođe li neka kataklizma, vjerojatno ću među prvima stradati; pa neću ni znati kak je poslije bilo.