MA, ZANIMATE VI MENE...



...samo kaj vas ne bih doma vodila; niti bih na vas trošila ijednu minutu za koju mogu smisliti bolju namjenu. Na vas OSOBNO - dakle, nitko ovdašnji kao OSOBA, ne kao nick, za mene nije od posebnog interesa. Neki su bili, više nisu, a ne vjerujem da će itko novi ovdašnji ikada više biti.

POKOJNICI

Počinjem od Tashe-iur, završavam s Hornyjem: nitko od njih nije ni bolji, ni gori zato jer je umro. Na blogu su mogli biti iskaz ljepote, sjete, dobrohotnosti (Tasha), ili sirovosti i manipulativnosti uz poneki duhoviti bljesak (drle), ili pak kompleksaške potrebe da se uguraju u žarište zanimanja (hornek). Kakvi god da su bili ovdje, više nisu ovdje, to je sigurno (za razliku od nekih lažnih ili isključivo virtualnih "pokojnika") te mi zaista nije jasno kako mogu određivati bloške i/ili ine virtualne poteze živih-živcatih suvremenika. Eto, to me zbilja zanima, pa ako netko može objasniti, izvol'te.

GNJAVATORI

U to kategoriju spada ama baš svaka osoba iza svakog svojeg nicka ovdje na blogu, ovisno o tome tko procjenjuje. Meni je hornek bio gnjavator, slao mi je pevetee, raspitivao se za druge (Pamelu, npr.), kad sam ga uvalila u ignoricu komentirao je (negativno, naravno) gotovo svaki moj zapis sa svojeg, u svaki moj razgovor na tuđim blogovima se pokušavao ubaciti svojim komentarima, ali hebga, ja sam ga zaista ignorirala, jer me ZAISTA NIJE ZANIMAO, a ne zanima me ni dan-danas. I moju je kuću uslikao i objavio na blogu, i moje je ime-prezime-zanimanje objavio kako na blogu, tako garant i u privatnoj prepisci, ali mene ON ZAISTA NIJE ZANIMAO. Da nije umro, valjda bi mu dosadilo; a čak i ako mu ne bi dosadilo, mene ne bi zainteresirao. I baš zato mi je svejedno tko je s njim bio dobar ili nije. Ne zanima me, kao što me nije zanimao ni on. Nema tu oprosta ili neznamkaj, jer za tim nema potrebe: kad te netko ne zanima, ravnodušnost je jedino što postoji i što ostaje.

(Četvorko i pašće, ako preminete, bit će isti ovaj osjećaj i/ili komentar.)

UCJENJIVAČI I LOPOVI

Gnjavatori vrlo lako prijeđu tanku crtu između gnjavaže i stvarne neugodnosti. Svojim gnjavarlukom, naravno, prikupe oni poprilično informacija (prikupim ih i ja, iako zaista ne pevetiram, a i iskričarske kave slabo ispijam), a nikad ne znaš kad će frustriranost "zanemarivanjem" prijeći kritičnu točku u kojoj se sva ta silna saznanja utiliziraju u a) definitivno privlačenje pozornosti na sebe i/ili b) osvetu zanemarivaču. U ovu kategoriju, doduše, spadaju i oni ljudi kojima je pojam osobnih granica potpuna nepoznanica, The Baba na primjer: ta je svojem frendu, dakle, osobi koju je izravno mogla pitati što god je htjela, a vjerojatno i jest pitala pa nije dobila odgovor, provalila u profil, a onda ga ucijenila objavljivanjem svojih uvida.

Nažalost, tu nema više ignoriranja: moš pristat na njihove uvjete, moš riskirat neugodnost, ili moš po njima isto onako kako oni po tebi, naravno, uz uvjet da i ti raspolažeš nekim njima neugodnim informacijama. S druge strane, kod te je kategorije utješno to što ih ili možeš nadigrati u njihovoj vlastitoj igri, ili moš pregovarati, ili pristati na igru. Perspektive za mir i koegzistenciju, dakle, ima. Kako god ispalo, to su lopovi: dobili su te prisilom, a ne zaslugama.

CYBER BULLIES

Sjećate se drmaxa? I njegovih svakodnevnih kreacija na moj račun? Npr. govna na glavi moje slike, beskonačnih tirada protiv mene, popraćenih, naravno, svim osobnim podacima o meni kojih se uspio dočepati? Usput budi rečeno, on je samo logičan nastavak nečega što je započeo i jedan Pokojnik, drle, a ni hornek se možda ne bi uspio oduprijeti napasti. Protiv takvih nemreš niš, osim postati točno onakav kakvi su oni: pratiti svaki njihov korak i na svaki odgovarati na točno onakav način kakav oni koriste kad pakoste tebi. Štoćereć, postati luđak. Meni se to nije niti htjelo, niti dalo, ja sam samo unedogled podnosila prijave, ali ne bi ni to pomoglo da osobama koje su pisale pod tim nickom jednostavno nije dosadilo. Jer, sve u svemu, ja sam jako dosadna osoba: da sam ja na njihovom mjestu, osoba poput mene nikad ne bi uspjela isprovocirati tako uporne i zahtjevne reakcije. Ali, hebga, nekome je blog zaista životno borbeno poprište.

I mogla bih ja sad zamjerati svakom nicku koji je onda bio bloški aktivan zašto nije reagirao ili je reagirao na način koji mi nije bio po volji... Hm. Pa, zamjerala sam. Ali, život je zaista prekratak za neka zamjeranja. Moš ih se prisjetiti ako opet zatrebaju, a u međuvremenu, blog as usual, naša mala debilanica, ventilator misli, batinator izgubljenog vremena...

BLOŠKO SMEĆE, ILITI ZAŠTO SAM ODJEBALA BOŽU

Zato jer je pristala na uvjete ucjenjivačice, kojoj je, a propos, nadahnuće, izvor informacija i povjerenica ranije u tekstu spomenuta provaljivačica u profile i ucjenjivačica. Nisu boža i stiksa otišle u palanku samo zato da zabave sebe i blog, nego i zato jer su se uprparile, jer im je dozlogrdilo, i jer im se jednostavno više nije dalo ulagati vrijeme i duhovitost u deponij smeća. Kužim ja to. Ali, tako su tom deponiju dale legitimitet, što se potrvdilo već prvim sljedećim smetlarskim zapisom.

S druge strane, kak sam se ja sama uopće našla u tome? OK, poznavala sam The Babu, voljela je, povlađivala joj, prešućivala joj, branila je, dopizdilo mi, odjebala sam je. S obzirom da je moj osobni i privatni život zaista tako krajnje dosadan da me zbilja nema čime ucjenjivati, može napadati isključivo one osobe do kojih mi je stalo. Pa jest. Uz pomoć svojeg pašćeta.

I vidite, ZATO ja ne mogu biti dobra s nekim tko odlazi na deponij i onda još tvrdi da je ondje pronašla nešto vrijedno - nemere! (Uzmimo za primjer geru: s njom sam se srela jednom, telefonski čula dvaput, max. triput, svaki put vrlo ugodno ili naprosto informativno, a odjednom ta žena ima strašno nekaj protiv mene. To vam je ta infektivna moć smeća; taj autoritet "ja znam osobu A koju zna osobu B, a ta kaže/misli ovo ili ono".) Boža, npr., meni nikad nije rekla neke stvari za koje ne bi voljela da završe na blogu, a to mi je sama obznanila, i ja to potpuno odobravam, jer zaista ne mogu jamčiti da mi se ne bi omakle, da ne bih zaboravila je li to sad neka jako povjerljiva informacija, ili sam to ovdje pročitala, ja to jednostavno PAMTIM, i ja tome vidim neku svrhu, i ajmo onda na blog s tim... Mislim da se i ja imam pravo zaštititi od takvih kolaterala.

A onda još pride svi ti ljudi s kojima su si dobri ljudi s kojima sam si ja dobra, a o kojima ja nemam pojma... Ma, ne da vam se meni sve to slagati po mislima! Jednostavno, nije mi vrijedno vremena i napora. Blog je za mene Hrelić, 99% smeća i 0,5% stvarno zanimljivih stvari, a 0,5% vrijednih.

(U ovom konkretnom slučaju, možda dođe vrijeme kad budem smatrala da je život zaista prekratak za neka zamjeranja; doduše, uvijek postoji i mogućnost da dođe vrijeme kad se ukloni svaka sumnja pa zaključim da su moja zamjeranja sasvim opravdana, a da je sve prije toga bila moja potrebitost za iluzijama.)

ZAKLJUČAK

Ne znamo mi živjeti virtualu - tu se nama sve pobrka. Ali, realu znamo. I mislim da je jedino mjerilo pitanje koliko nam je REALNO nešto bitno. Ako je, pucaj iz svih oružja! Ako nije - tko ga/ju jebe! A ako itko, nadajmo se svršavanju.



(By Eliseo Miciu)

04.09.2015. u 15:36   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

VV, dugo vremena, duge godine si ti bila zaista nositeljica svih zbivanja na blogu ( možda i samog života bloga ). Kolko si to danas , ne znam...možda više nije ni bitno Jedna smirena VV je potrbna kao zrak...i jučer i danas i sutra i (za jučer , za danas, za sutra). Prestala si pisati knjige, ali si napisala svoju biografiju na čudan način...bloški način. I to je jedan roman volio ja tebe ili ne ( nije bitno )

Autor: MedoDebeli   |   04.09.2015. u 16:01   |   opcije


Hvala ti, medo! Pojma nisam imala uviđa li to itko. A drago mi je da uviđa(š) :-))

Autor: vegavega8   |   04.09.2015. u 16:12   |   opcije


Tu je uz tvoj nick i Boža (Šerlock Holms i doktor Votson).

Autor: MedoDebeli   |   04.09.2015. u 16:12   |   opcije


ne raditi drugima što ne želimo da drugi rade nama.
I slažem se s ovih 0,5 % (bolje i to nego 0,5 promila koliko je dozvoljeno)

Autor: budvar   |   04.09.2015. u 16:31   |   opcije


ako mi je išta žao...tu na blogu..
žao mi je zbog bože i tebe
zbog raskinutog prijateljstva
nekako ste mi baš bile ko tenisica i žniranac :)
nije mi išlo jedno bez drugog :)...ali..

ali..svako zašto ima svoje zato,pa i to
ti si svoje "zato" rekla (nama)... i ne
razbijam glavu time ..tko je što dobio..tko što
izgubio ...osim što je blog postao tripolaran :)

Autor: sleeping   |   04.09.2015. u 16:46   |   opcije


a hebiga (što bi ti rekla..hebiga )

Autor: sleeping   |   04.09.2015. u 16:52   |   opcije


Dodaj komentar