Sve i ništa

Pogledaj nas – glas je uzdahom razbio šutnju.
Trenutak kad ne vidim više sebe u drugoj strani. Svejedno kažem – Gledam nas.
Gledam nas … Malo smo udaljeni od linije razdvajanja.
Grije nas toplina posljednjih komada snova bačenih na lomaču čiji plamen osvjetljava istinu …
Bili smo dvije usamljene duše kojima je najbolji prijatelj bio grad magle.
U jednom trenutku riječima, velikima i sjajnima kupili smo jedno od drugoga ono što nam je trebalo. Svjetlucave i sitne laži koje smo zahvalnošću ispijali iz grala skrpanog samoćom i propalim ljubavima.
Promatram tragove dima kako nepoznatim jezikom ispisuju zrakom epitaf o još jednoj priči. Priči čiji pepeo će divlje zaplesati na vijugavoj pjesmi sjevernog vjetra.
Kao jednom onda kad smo razbuđivali zore drhtajima isprepletenih tijela. Od sebe sam bježao u tebe. Od sebe si bježala u mene.
Svatko s svoje strane rijeke gledamo duha tog bijega kako se u maglu stapa.
Pitamo se je li olakšanje dobiti opet glavnu ulogu u vlastitim kavezima gdje umorni anđeli naše nevidljive suze pretvaraju u nektar?
Da, ova priča je gotova. Do trenutka kad iz zaborava ispliva pretplata za Uskrsnuće na nekim drugim, nepoznatim obalama.

meni uskrsnuće bje baš dobar roman...ona maslova i nehljudov...hm...i sada ih se sjećam!

Bitno da je ostavilo traga.

još da je priča bila na uskrsnim otocima...gdje bi nam bio kraj (mislim nama koji smo čitali)?

Možda baš tamo uskrsne drugi nastavak.

e to bi već više ličilo na...rat i mir?

U svakom ratu, a i miru treba jedan doktor Živago.
hehehe

tu se zbilja nema kaj komentirati.
osim mozda sugerirati na pravopisne greske :)))
proslo svrseno vreme ok.

dnevna čitanja
je još bolje od Tolstoja

Ima amy lektor za to - taman da još lektoriram.

Ooooo, druže stari, kako smo?
Što ima?

kako je Bože? :)
ja sam falaBoguseksa dobro...
fino sam ušla u advent :))

osim kaj mi svjećice fale...

Tako istinito. I nedajbože nikome to iskusiti (opet i opet).