Bezbržnost jutra, usklađen ritam, i ruža
Preskakala sam po dvije stepenice da izletim čim prije van iz te ludnice.Još mi odzvanja tvoje cerekanje
luđački pogled i želja za nedostižnim.
Kaje, veliš mi, iznenađena, a ja, a ja, zabezeknuta izgledom i načinom komunikacije,
brišem, nije ni taj za mene, pak sam nasjela lijepim riječima, a kad ono paff ...
I sad kad sam već vani na ulici, u glavi kovitlanac, ma kaje to meni trebalo, da se tak
isprepadam izgledom dotičnog, samu sebe uvjeravam, ma Iskričar je to, čemu si se nadala
ni prvi ni zadnji, drugi put bum pametnije, velim sama sebi, i probudim se sa gorkim okusom
usana i ruke koja istražuje stvarnost...
01.08.2015. u 7:24 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar