U potrazi za izgubljenim vremenom. Bio je na rubu, očajan i bolestan te je tada spoznao da je jedina njegova moć upravo pisanje kojim će rastjerati tu tmurnu svakodnevicu.



Romaneskni ciklus Marcela Prousta “U potrazi za izgubljenim vremenom” sastoji se od sedam dijelova: Put k Swannu (Combray, Jedna Swannova ljubav, Zavičajna imena – ime); U sjeni procvalih djevojaka (Oko gospođe Swann, zavičajna imena – zavičaj); Vojvotkinja de Guermantes (I, II); Sodoma i Gomora (I, II); Zatočenica (I, II); Bjegunica; Pronađeno vrijeme.
Kao glavni lik romana pojavljuje se neimenovani pripovjedač u prvom licu jednine. Samo se na jednom mjestu on naziva Marcelom. Priča započinje pripovijedanjem o svom djetinjstvu, kada je išao na spavanje i majka mu je davala ili uskraćivala poljubac prije spavanja.

U više stotina stranica autor je opisao svoje djetinjstvo i mladost koja se odvijala u drugoj polovici 19. stoljeća pa sve do Prvog svjetskog rata. Autor je u romanesknu prozu predočio opise Pariza, Illiersa(Combray), poznanstva, prijateljstva i ljubavi. Sve to može se označiti kao autobiografija ili memoarska proza, a specifična je i po visokom stupnju transformacije.
Iako autor piše roman u prvom licu jednine i često se spominje “Ja”, do kraja nikada neće biti postignuta potpuna identifikacija autora i junaka romana.

Autor tijekom cijele radnje postupno predstavlja djetinjstvo osjetljivog i bolesnog dječaka koji izrasta u umjetnika. Beskrajno osjetljiv i povučen dječak, kasnije odrastao i zreo čovjek, cijeli je život tražio sebe i smisao svoga postojanja, a kada ga nije mogao naći, pokušao je u životima drugih. No, neprestano i jedna za drugom rušile su se iluzije koje je izgradio o vanjskom svijetu. Razočarao se u prijateljstvu, ljubavi i društvenoj hijerarhiji. Isto tako vidio je ispraznost mondenog načina života i takvog uspjeha. Bio je na rubu, očajan i bolestan te je tada spoznao da je jedina njegova moć upravo pisanje kojim će rastjerati tu tmurnu svakodnevicu.

Na kraju cijelo ciklusa “U potrazi za izgubljenim vremenom”, autor je zaključio kako mora napisati još jednu knjigu koja će biti njegovo opravdanje o uzaludno potrošenom vremenu te će ga tako opravdati i dati mu smisao. To je i razlog zašto se zadnji ciklus zove “Pronađeno vrijeme”. Tamo se prolaznost i propadljivost umjetničkog djela uzdižu iznad svakodnevice.
Sjećanja pokreću osjetila i sve to postaje konstrukcija priče. Umjetnost stvarnosti koja je nestvarna, koja propada, daje smisao vječnosti. Jedini izlaz iz traganja za identitetom koji je ugrožen promjenama je pisanje, odnosno predočenje svojih misli i sjećanja i prebacivanje istih u tekst. Sjećanja su postavljena ispred propadanja svakodnevnog života.

Što se tiče Proustove pripovjedne tehnike radi se o dvije tehnike kojim autor piše u svom prvom licu. Jedno “ja” označava glavnog lika koji živi i sudjeluje aktivno u životu, dok ono drugo označava imaginarnog pisca koji s odmakom promatra život i piše o njegovim prošlim vremenima. Kompozicija cijelog djela je čvrsta, motivi se povezuju i isprepliću. Cijeli ciklus završava odlukom autora o pisanju, roman se vraća na svoj početak.


Svi likovi, osim onog glavnog, prikazani su s gledišta pripovjedača i razvijaju se postupno kroz cijeli roman preko opažanja autora. Pojedini likovi su samostalni i tako se i razvijaju tijekom priče. U cijelom ciklusu postoji čak 559 likova, od kojih je čak njih 30 glavno. Od likova najviše ima aristokracije pa zatim buržoazije. Proustov roman je roman o prolaznosti vremena, o odnosima čovjeka i vremena. Događajima iz prošlosti se pokušava vratiti pričanjem njhov prvobitni oblik. Kada traga za prošlosti, on time i iskazuje zbivanja o istini koja je prolazna i krhka. No, ipak tijekom vremena se u ljudima i njihovom pamćenju zbivaju promjene. Najznačajnija obilježja Proustova pripovijedanja su svakako smanjena dramska napetost i stanka, ponavljanje motiva i detalji. Sve to karakteristike su simbolizma.



Bilješka o autoru
Marcel Proust rodio se 1871. godine. Bio je jedan od najvećih svjetskih pisaca. Francuski je romanopisac koji je utemeljio moderni europski roman. Pripadao je aristokratskoj obitelji, u djetinjstvu okružen ljubavlju i pažnjom. Rano je obolio od astme te je bio iznimno krhak.
Već u mladim danima zanimaju ga filozofija, povijest i kazalište. Nakon završene gimnazije i odsluženja vojnog roka, upisuje Školu političkih znanosti u Parizu. Zanima ga književnost i mondeni život te je rado viđen u aristokratskim salonima.
Nakon takvog života najednom mu se događa promjena. Zdravstveno stanje mu se pogoršava, umiru mu otac i majka te se on povlači u sebe i svoj književni svijet. Umro je 1922. godine.
Njegova najpoznatija djela: “U traganju za izgubljenim vremenom” koji obuhvaća sedam dijelova i to, “Put k Swannu”, “U sjeni procvjetalih djevojaka”, “Kod Guermantesa”, “Sodoma i Gomora”, “Zatočenica”, “Iščezla Albertina” i “pronađeno vrijeme”.

04.09.2015. u 11:11   |   Editirano: 04.09.2015. u 11:18   |   Dodaj komentar

Zlato :)

Autor: pasemi   |   04.09.2015. u 13:01   |   opcije


Jesi li se naplivao, Omiljeni?

Autor: pasemi   |   04.09.2015. u 13:01   |   opcije


Zvuči poznato! Samo čim ga zanima nešto znači da je nesposoban shvatiti gluposti!

Autor: Pacijent_House   |   04.09.2015. u 16:56   |   opcije


"kada bi ste s vjernicima mogli razgovarati, vjernika ne bi bilo" dr House

Autor: Pacijent_House   |   04.09.2015. u 16:59   |   opcije


Dodaj komentar