scena
U mnoštvu pitanja, pojavilo se ono zadnje. Ne znam što je znanje dok ga ne doživim, proživim. Ti si daleko od mene, ne vladam tvojim mislima i tvojim snovima. Uz tvoje lice više ne lebdi moja sjena, u kišnom dodiru kraj tebe se zavlači druga žena. Pokazao si ocean, pokrio me, zatvorio vrata i tiho izašao. Dao si svoj život kišnim noćima, dočekivao razna mutna jutra, bio si ranjen i ponovno si rađao novog čovjeka u sebi. Mjesecima i godinama si se bacao daljinama, ponorima, čitao gluposti mnoštvu izgubljenih duša i tražio slabu točku u nečijem lutajućem pogledu. Neprepoznatljiv sam sebi, tvoja žudnja te tjerala na još dalje i dalje u još kišnije noći i mutnija jutra, ali... u krilu sna, tvoja duša se uzdigla iznad oceana, oživjela i probudila se... o tome svjedoči slika tvog nestanka sa scene, jer tražeći godinama pravu riječ, našao si odgovore u sebi.
16.04.2006. u 18:34 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
ah, koga briga...
Autor: shadow-of-soul | 16.04.2006. u 18:38 | opcije
Neprepoznatljiv sam sebi, tvoja žudnja te tjerala na još dalje i dalje u još kišnije noći i mutnija jutra...eh, nemam što dodati...
Autor: myrkec | 16.04.2006. u 18:54 | opcije
ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr
Autor: shadow-of-soul | 18.10.2016. u 13:40 | opcije