Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Sve je tako prolazno. I ovaj tren što je sad, bit će prošlost za sekundu. I ovaj dan... tako lijep... sutra će biti tek prošli dan... neki petak, malo bijel, malo sunčan... u zoru ovog proljeća. Prolazi stvarno svaki trenutak, svaka kap vode isparava na suncu i svaka duša je sve bliže nekoj svojoj konačnosti.  Most daleke glazbe dolazi do mene, kroz staklene riječi pokušavam se sjetiti rotacije prošlih trenutaka među nama, a ostali su u sjećanju. Zašto je sve uvijek samo sjećanje? Prolaznost nezaustavljivo uzima svoje, iako su drugi spremni točiti vodu u pijesak, nadajući se da tako pune neko podzemno jezero ... kao rezervoar za buduće sušne dane. Za ovaj dan izmišljene su ove riječi ... kažu da znam kako u galaksiji postoji još jedna duša poput mene, svjesna da nema podzemnog jezera, jer je sve…. prolazno.

prolaznost..tako neminovna...nažalost...

da... a nema nikakve rezerve... :)

sva sreča da imamo sjećanje...u njega sakrijemo trenutke...i izvadimo ih kad poželimo...

točno tako... poput ove lijepe sličice.. nekako mi je sličilo da je mali anđeo na njenoj ruci metafora nekog lijepog sjećanja :)

sjećanja su krivac koji nam neda da uživamo u sadašnjem trenutku...

sjećanja su i lijepa i tužna... samo ne smijemo dozvoliti da nam posole sadašnjost i da se pokvari nešto lijepo što je - sada ...

ovo si jako lijepo rekla...

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr