Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Smrznuo se cvijet pod snijegom. Bijelo me iznenadilo. Okrznulo me i pomislih da stavim neki prigodan stih, ali neću. Tom bijelom maestru ne želim otkriti svoj put prema nepoznatim slovima, što ih razumiju samo vile i anđeli. Kad je bjelina osvijetlila moj unutarnji zid, svojim nevidljivim plaštem ga je razotkrila i pružila mu se sjena unedogled. Zidovi u nama. Zidovi izvan nas. Granice. Nema slobode u nama. Zatvoreno trgujemo emocijama, kao na lošoj tržnici propalih osjećaja. Ne mogu protiv crnih bezbojnih pjesama. Ne mogu niti protiv ludo crvenih riječi, što odvode u maštu. Znam samo da trebam piti ono što istječe sa izvora promjena. Znam da trebam u sebi otopiti zid i pustiti ga da otplovi prema daljinama. Danas vidjeh sebe u tvojim očima. Danas. I kako me je iznenadila ova bjelina što leprša kroz hladnu noć, iznenadiše me moje slike u tvojim očima. Ipak sam ti još u modi. Potpisat ću srcem, zapečatiti poljupcem. Ne vjerujem riječima. Vjerujem tvojim plavim očima.

prelistah my favorite bloge...vjeruj mi, pored tebe, koja si jedina ostala još na životu (ovom blogersko-iskričavom), svi ostali (a bilo ih je svega nekoliko) za koje sam smatrala da su vrijedni...otišli...nemoj i ti...sjeno moje duše...uprskos ponekoj želji...neću niti ja (ako to nekome znači), not jet!

"nike...", ne pada mi na pamet da odem :) ovo je jedna druga stvarnost mene i mojih unutarnjih monologa, a isto tako i dijaloga sa dragim ljudima... :) tu smo da trajemo i dajemo :)

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr