*Babinjak*

…postoje ljudi koji su se zaista uzdigli na svim razinama svoje osobnosti. Koji su osvijestili svoj intelekt, svoj duh i prepoznali svoju dušu. Jednom rječju, produhovljeni! Oni su fantastični. U njihovu društvu osjećate svu energiju svijeta, života i iskonske radosti.
Ali ih je premalo. Najčešće žive samotnjačkim životom iz razloga što su neshvaćeni i najčešće maltretirani po mnogim osnovama.
Neki su bolje integrirani u društvo, no to obično bude onda kad su i materijalno osigurani…pa im se ostatak materijalističkog svijeta 'divi'.

Mentalno sam još od najranijeg djetinjstva bila naprednija od vršnjaka. Možda je razlog tome prirodan, no sklonija sam vjerovati da je to bila alternativna opcija preživljavanja surove stvarnosti. A surova stvarnost je bila u despotskim nametima i fizičkim zlostavljanjima od strane mojih roditelja. Već kao mala, naučila sam kako podnositi bol. Možda su neki doživjeli isti osjećaj. Ono, kad te mlate i udaraju šakama, drškom metle i sl…a vas ništa ne boli, jer ste se doveli u stanje u kojem uopće niste tu. Kao da se promatrate s udaljenosti.

U svijetu u kojem ne smijete ništa reći, ne smijete zaplakati, ne smijete imati želje, ne smijete ništa voljeti, jer će vas time ucjenjivati i na kraju vam to oduzeti, svijetu u kojem morate živjeti da biste zadovoljili tuđa očekivanja i potrebe…nemate baš puno opcija. Kada nemate fizičku snagu niti bilo kakvu moć, tada vam jedino preostaje intelekt. Sve što može biti samo vaše i nepovredivo. Eto, mislim da sam otada počela puno razmišljati.

Da bar nisam.

Rano sam osvijestila neke socijalne manifeste i često sam bila 'drugačija' od svojih vršnjaka, koji su u to vrijeme uživali u blaženoj infantilnosti. Omjeri mojih prvih socijalnih zbližavanja bili su u ogromnim razlikama po godinama. Tako sam se ja u svom prvom razredu osn.škole družila s djecom 7. I 8.razreda. I oni su mi pasali. Srećom i ja njima.

Kasnije se više nisam smjela družiti ni s kim, jer je odgoj u vidu apsolutne kontrole zabranjivao kontakte. Jer sam dijete, jer sam žensko i ja sam trebala biti nevidljiva ostatku svijeta, jer kad jednom dođe muškarac, koji će trebati 'čistu', pitomu i submisivnu ženu, moći će izabrati mene.

Kao djevojka, patila sam zbog potrebe da se družim. Otac je često izrugivao moje normalne pubertetske, tjelesne promjene i spominjao ih u vrlo ružnom kontekstu. Moja majka je time bila zadovoljna. Time što on to radi.

Udala sam se za čovjeka kojeg su mi oni odredili. Govorili su mu: Ženu trebaš namlatiti odmah za dobro jutro! Ako ne znaš zašto, ona će već sigurno napraviti nešto zbog čega je to zaslužila. I ja sam bila pokorna, submisivna ženica, koja se trudila da ne stvori razlog zbog kojeg bi me muž istukao. Ipak, očito nisam uspjela, jer me ipak često mlatio.
Kad sam napokon skupila hrabrosti zamolila sam majku da utječe na oca i zamoli ga da prestane davati mom mužu podršku u nasilju, jer me on zaista i tuče, majka mi je hladno rekla: Pa vjerojatno si i zaslužila!
Moj duh tada nije bio razvijen. Moja duša je patila, a intelekt se borio s pokušajem racionalizacije.
Srećom, tada se jedna vrlo produhovljena osoba, u obliku moje tete intenzivno pojavila u mom životu.
Pomogla mi je osnažiti duh, osloboditi dušu i dala mi 'hranu' za moj intelekt.

Napustila sam muža, roditelje, religiju, crkvu i sve ono što je ortodoksno tvrdilo da moram patiti. Ma ne moram jbt!
Od tada pa sve do danas, s ljubavlju sam istraživala i gradila sebe. Promijenila sam se milju puta. Lomila predrasude i okove zastarjelih, nepraktičnih i užasnih uvjerenja. Prepoznavala te iste kod drugih, nastojala se kvalitetno integrirati u svijet a da ne pogubim sebe. Kljucala sam na tom putu, boreći se s potrebom za pripadanjem a zbog toga lomljenjem sebe. Mnogo puta sam se iznova pogubila nastojeći udovoljiti drugima pa opet gubila te druge kad bih se vraćala sebi.

U svemu tome, puno sam naučila. O sebi. O drugima. Danas me ne može iznenaditi ni jedna ljudska devijacija. Vidjela sam svašta, doživjela sam svašta i još doživljavam.

No, nekako uvijek…najljepši duhovni mir i sukladnost, osjećala sam s puno starijima od sebe. U starijima sam češće pronalazila pomirenost sa sobom, nego kod mojih vršnjaka ili mlađih. Jednostavno sam znala i shvaćala da put do ovakvog stanja svijesti, moji vršnjaci i mlađi, siroti, tek trebaju proći.

Nailazila sam često i na ljude, koji su robovi predrasuda, ograničenja, mržnje, zlobe, tiranije i koječega. I tada sam bila u poziciji u kojoj ja razumijem njihov problem, ali oni mene ne razumiju. Jer ne mogu. Koče ih njihova uvjerenja, kojih se drže..grčevito.

Najzad, ja imam samo jedan jedini problem…a taj je u tome što htjela-ne htjela, moram živjeti s predrasudama, tuđim uvjerenjima, šovinizmom, rasizmom, sexizmom, mržnjama svih vrsta, pakostima, moćnicima raznih pripadnosti, generacijskim jazom, primitivizmom i sl. A ja sam vam to sve, prerasla.
I zato imam svoj blogek, vrijeme za mentalno rastezanje i propitivanje duha ovdje. U reali moram živjeti 'patvoreno' da bih opstala.
Jednom mi se jako svidjelo kako je vega opisala svoj osjećaj zamora kad je u situaciji u kojoj mora čekati da drugi dođu do onoga, što je njoj već odavno jasno. I sama se često tako osjećam.

I još nešto. Svaki moj suicidalni pokušaj nije nastao iz razloga što ne volim sebe. Ja sam sa sobom vrlo zadovoljna i volim to što jesam. Toliko da me ponekad boli živjeti u svijetu koji propada na ljudskoj razini. Kad mi dođe pun kufer takvog svijeta i takvih ljudi, ponekad poželim napustiti svo to sranje.

Zato se više ne nalazim ni u emocionalnim odnosima, jer znam da šovinizam postoji, znam da postoje sva ona sranja koja sam nabrojala, a s kojima moram živjeti…a ja im ne pripadam. Ja volim ljude ali ljudi često ne vole ni sami sebe a još češće druge ljude.

I tu i tamo, zbog svog duha i urođene impulzivnosti…izložim se kakvoj proleterskoj potrebi da nešto promijenim, pomognem, osvijestim kod drugih…govorim, ukazujem…ali umara to. Struja mržnje i samouništenja kod ljudi…očito je prejaka. Možda je to neka prirodna sila evolucije, ne znam. Znam samo da nije karma, Bog ili ja osobno. Nitko ne mora patiti. Nitko. Jbg.

ej:) hm

"ne ubijam se ja zato što se ne volim. baš suprotno. previše se volim. pa se 'spašavam' od boli." ha? jel drži ovo vodu??

i kad mi neki teoretičari kažu da smo sami birali svoj život ...
uhh

je. dobra. akcent je na prefiks. pre- više. a ma... to je prva linija samoprijevare. ima tu film koji slijedi. dugometražni :)

u

vrlo smisleno mmmči. Kad jednom naučiš podnositi bol na način da se udaljiš od sebe...onda smrt izgleda kao realno rješenje:)

Najgori je osjećaj nemoći. Kad shvatiš da se ljudi neće odreći sranja kojim uništavaju i tebe i sebe...i kaj ti preostaje? Kažeš ma fuck off...zaustavite zemlju, silazim :)

ali, eto...to nije poanta ovog bloga...! štaš

hahha tajo da. Tko bi izabrao bilo kakvo sranje od života u kojem se našao?...

go go pamelko, kakvo zaustavljanje zemlje, ti si je jos uvijek sposobna pokrenuti!

u tom raskoraku od boli je caka. može li se išta kvalitetno razriješiti sa distance? sumnjam. a rizik saživljavanja sa vlastitom boli (da bi se prevazišla) je... to. rizik. neke baš pojede proces. nekima pomogne. činjenica je(dokazala struka), da je drugih neusporedivo više. :)

bud...ahahha, ne znam...sve više se okrećem i uživam u svojoj pomirenosti sa sobom...a drugima ostavljam da se sami za sebe pobrinu. Ako to žele. Ako ne, naći će opravdanje :)

mmmči...ako želim naglasiti kvalitetno rješavanje problema...onda ono uvijek dolazi sa distance. Samo se željezo kuje dok je vruće, jer je..željezo jbg...ne čovjek:)

kaže moja frendica:

- Ma zajebi tu filozofiju- "svi smo mi loptice skočice, moramo pasti da bi se digli"?! Neki su i palačinke, jebote! Ja, naprimjer. Palačinka vulgaris. Ne dižem se."

e sad, fakat je da se, izgovorivši ovu rečenicu, prije 20 godina- ni do sada nije digla. još leži. tako joj pao gra'. a možda je tako lakše. teže je lakše? a bo. svak svoje zna.

hahah da, imam i ja frendicu koja mi lijepo i slikovito pojasni kaj trebam kad fljusnem: sad se fino digni s poda, otresi prašinu i nastavi hodat u željenom smjeru! I to funkcionira :)

niš...gibam, deca me trebaju! cmok ...

Veliš, tvoji su roditelji govorili tvojem mužu nek te mlati?

I roditelji su ti odredili muža.

Jesu ti još živi roditelji?

Koliko sam ja naučila čitati Pamine zapise, to ide otpriike ovako. Pam ispriča neku priču, ali nije point u temi za koju se svi uhvate, kao i ja malo prije, nego u nekom usputnom detalju. A u ovoj priči je usputni detalj - da se ona osjeća bolje u društvu starijih.

Sjećam se one Pamine priče kad je skrenula u ulicu suprtonog smjera, pa ju je uhvatilo, pa mater i policajcu hercegovcu, pa kamenje na hercegovce.. Sjećate se? Pak je tražila vezu da joj ponište kaznu.. A sve to nije bitno iako se ekipa tu loptala s temom. Usputni detalj koji se provuče kao informacija je - da oni vozi auto.

Evo, ako želiš brisati moje komentare, briši.

Pam je vrlo inteligentna.

A onaj zapis sa ceduljom? Koji je trebao pokazati (usput) kako Pam zna komunicirati kad hoće?

I samo još ovo: vjerujete li vi ovomu?

A zašto ovo pišem? Zato jer Pameli nije pomoć ako joj se povlađuje. Vrijeme joj je da se trgne, ili sad ili bu kasno. Ako već nie..j

o Bože, kojih li konstrukcija.

ljubac vins ženska!! :)

aah...ova koko! Ne znam kaj bih ti rekla, zaista! Da bi me stvarno shvatila trebala bi se odriješiti svoe mržnje prema meni. Kako rekoh u postu, često nailazim na ovo. I moš ga hebat!

Kaj nju sve muči u veze mene...ajme! Ček...ajmo redom...da, starci su poticali nasilje prema meni kod mog muža! Kojeg su mi odredili. Jer je njih pitao smije li me izvesti van. Zatim prijetnjom njegovim starcima da me mora oženit, jer ja nisam 'fifica'! I da, još su živi, moji starci. I vjerojatno ovo čitaju...i vjerojatno će mi zbog ovoga prirediti još neku pakost u životu...i tak..

aha...krivi smjer. Poanta nije u vožnji auta! Poanta je i dalje u tome kako ljudi bez duše i uvažavanja drugih čine pakosne stvari. Jer vidiš, u trenutku kad sam ja skrenula u odnedavni krivi smjer, a kojim se krećem prethodnih 5 godina normalno...skrenulo je (krivo) još cca 10 ljudi. I umjesto upozorenja, policajac je pod parolom ''samo radim svoj posao' lišio i sebe i mene svoje savjesti. A policija ima pravo postupati prema savjesti. Njegova savjest je njemu poručila da je u redu da me se kazni za krivi smjer...kaznom koja košta puno, a meni tada nije bilo to važno...već oduzimanje vozačke. Bez vozačke, nemam posao, bez posla nemam plaću, bez plaće smo moja djeca i ja ..gladni. Veza mi nije pomogla osim savjetom. Sreća. Zato je sud odlučio da je moj slučaj u rangu nevažnih malih prekršaja, koji me oslobodio bilo kakva tereta po tom pitanju...a sve nakon kaj sam u žalbi objasnila nastalu situaciju. Nadalje, vozač sam pun kufer godina bez prekršaja i sudara. Položila sam i školu sigurne vožnje, te sudjelovala na automobilističkim natjecanjima...i kao takva, vrlo sam oprezna u prometu. No, tada, onom policajcu, koji jedva govori hrvatski...učinilo se da je savjesnije da ostanem bez posla.

Kaj još...aha pisamce, cedulja! Poanta ...vrlo mi je lako razgovarati s ljudima koji su spremni konstruktivno razgovarati i voljni tražiti i naći veći, bolji smisao. U onom slučaju...tome je pomogla činjenica da svoje dijete voli...i samom ljubavlju..prirodno je da ne želi povrijediti svoje dijete.

još nešto?....aha...vjerujete li vi meni?...ahahhaa, to je na vama. Stvar je u tome da bi bilo lijepo kad biste me razumjeli, zato i prepričavam svoje doživljaje. Ako ne, nikom ništa....možemo samo čitati i vaše!! :)

Cek, ovaj tvoj koji je dosao pitati starce smije li te izvesti, ti si ga poznavala tada?

Gledali na telki nesto i pokazu pricu o zeni koju je muz mlatio. A pita moj sugledatelj: Sta je napravila?
Reko kak to mislis.
Pa sta je napravila da ju je tukao.
Znaci ako je nesto napravila onda ju moze mlatiti. Ma odjebi idijote maloumni. Ne moze nitko nikog tuci!
Rekla sam mu mirno i ugasila telku.
Znam da sam gruba i neprimjereno reagiram ali kak znam da je to rasprava u kojoj ne mogu pobijediti, ako mu ne pase moje ponasanje, moje razmisljanje i stavovi, vrata su otvorena.

ernani, neću brisati, nipošto! Iako sam je mislila staviti na ignore...nisam, jer nije vulgarna. Iako me ne podnosi. Al eto, bar nije vulgarna :)

Jesam, poznavala sam ga. Radio je kod mojih staraca , skupa sa mnom!

A zasto te je morao zeniti? si ostala trudna?

maceha...odlično si prikazala tu situaciju u kojoj znaš da ne možeš pobijediti tuđe ukorjenjeno uvjerenje...ako ga on sam ne promijeni. Koliko će to utjecati i na tebe, ovisi koliku moć takav pojedinac ima. :(

Ne koko, hodali smo skoro godinu dana. Vikendom do 12h na večer. Onda su moji zaključili da je predugo i da samo već vjerojatno 'spavali' i da se zato trebamo ženit. I onda smo se oženili. Oboje pod pritiskom roditelja.

Pam , Coco ovdje nesvjesno naprosto nastavlja sa zlostavljanjem. i kuži te samo na tom nivou. misli da si ponudila vrat, ona je odmah zarila zube. ja se bojim njenih natpisa u zadnje vrijeme, iskreno. a većinu ona stvari o kojima ti pišeš ona uistinu i NE KUŽI. nema taj kapacitet, stoga ne brini puno. al dobro si joj repliciirala neki dan. ne daj se!!!!**

i onda je tvoj tata rekao zetu, ili mama, da nek te mlati?

Vins...i ja tako osjećam, ali sam shvatila da joj malo znači ako to ponašanje definiram. Baš iz razloga što uviđam da ima otpor prema razumijevanju mene. Evo...možda ću joj odgovaranjem na pitanja pomoći da si presloži sliku...a možda i ne. No nemam boljih ideja, zaista .))

Da koko! Strašno zar ne?

Da, strasno! Zbunilo me sto si neki dan napisala da si bivseg muza litala za savjet. je li to taj koji te mlatio?

pitala

da, podsjeća me na neke moje frendove na FB , Pam))) i što više ne kuže, to su brutalniji. kao i naša nazočna dušeicjeliteljica)))

Vins, lijepo od tebe sto brines, i sto joj vjerujes. Am i ti se znate uzivo, dobro se znate?

Samohrana, neki dan na FB sam objavila one Vitezove izjave Bucki gdje je vrijeđa na temelju njene epilepsije. Jedan moj FB frend je napisao komentar da "mora da mu je nešto rekla prije pa to polučila". sami idioti očito oko nas.

pam.. bjeze mi slova

Da. Vidiš...najviše što sebi mogu pružiti je lišavanje mržnje. Mržnja je naporna i teška rabota. Mentalni problem kojeg valjda treba liječiti. Iako je bivši, on je još uvijek mojoj djeci otac i vrlo mi je važno da imam s njim korektan odnos i da mi djeca imaju oca. Naporno je...ali je moguće. Nije idealno, ali postoji viši cilj - naša djeca!

a zasto su ti oduzeli djecu?

vins...potpuno razumijem. Nemam bolje rješenje osim što povremeno odbijam čitati i izlagati se tome...čisto da se emocionalno rekupiram. Onda opet nastavim manevrirati između svijeta kakav je...i kakav je moj...pa furam dok ide :)

Nitko mi nije oduzeo djecu.

a gle, jedno je u vezi s djecom, a drugo pitati savjet u vezi s necim trecim

Sama su otišla k ocu kad sam ostala bez posla. Mislili su da će mi biti teret. Zapravo su stalno tu...osim što sad češće tamo spavaju.

napisala si neki dan da jesu, i da ces sve poduzeti da ti ih vrate..

ernani...heh, pa činimo to ponekad! Nemreš 24/7/365 biti stijena :)

Napisala sam da je bivši utjecao na tu njihovu odluku. Napisala sam da ću poduzeti sve da ih vratim. I jesam. I tu su. :)

imam jednu fb frendicu naročito napornu, a i bezobraznu prilično. to mi je iz djetinstva bila frendica. ostali se zbunjeno čude kako imam više snage raspravljat s njome. al eto više i nemam, ako pokušam na pvt s njom, još je gore - piše ponavljajuće poruke i uopće se ne obazire na moje traktate pune argumenata. ONA NAPROSTO MORA bit u pravu, to je posve kod nje iracionalno. pa sam se makla. a i hbga, nije politički korektno reć al je istina - ona nema kapaciteta za razumijevanje ,mnogih priča.

Stvar je u tome da se to ne radi silom. Osim toga ja imam dečke od 18 i 15 godina. I uvažavam njihove želje. Zaboljelo me...iz majčinskog i osjećaja povezaanosti s njima...ali sam brzo morala prilagoditi svoje potrebe, njihovim...ako im želim dobro :) I funkcionira.

Podsjeća me na moje starce, vins. Jednostavno argumenti nikad nisu bili prihvaćeni.

da bi se kurjože babe čudile -- i prepričavele petkom navečer sad me prijavi adminu

Pa lijepo je da se otac moze i zeli brinuti o njima. Njih ne mlati?

ričko tko te prijavio?....

Ne, snažno sam vršila utjecaj na to...na način da sam mu stalno davala informacije kako su danas soc. službe i dječji pravobranitelji rigorozni po pitanju zlostavljana djece, pa se nije usudio. No, na žalost...to ga nije spriječilo da mlatne svoju sadašnju ženu.

davno davno prije
jbf mislim da se poslije zvala zlati rez ...
valjda je red ponovno
i komentar nije bio tebi nego coco

Vins, poznajes li Pam?

a jo ričko...ehehhe naletio si na našu ametist..iliti zlatni rez :))

Vins i ja se ne poznajemo uživo. Što bismo mogle promijeniti...ehehhe, nadam se :)

A ti i ja smo se upoznale, jel tak?

Imaš li još pitanja koko? Ispucaj se sad kad sam ti prepustila kontrolu razgovora, za kojom očito jako žudiš. Neće me to dugo držati...jer više volim razgovarati s ljudima nego voditi jednosmjernu komunikaciju u kojoj ja samo odgovaram na pitanja.

e tako je
zbog nje sam morao platiti preimum da mogu pisati ..
puko sam 180 kuna ni kriv ni dužan
bolje da sam ih zapio

pa...teško je reći da smo se upoznale. Recimo da smo se susrele uživo.

kužim ričko...ona je vrlo problematična osoba. Žao mi je...ali ne može joj se pomoći. Duboko je uvjerena u svoje stavove.

o Bože bezobrazne li žene, pitati javno na blogu ko koga poznaje. još sugerira, št je meni zlobno, da u reali kod Pam stoje drukčije. ako i stoje, blog nije mjesto za rješavanje toga.

Vins hoce moju paznju silom. Vins, jesmo li ti i ja bile s istim frajeron?

pam svaka škola se plaća ..
valjda svako malo moram opaliti glavom o zid ...
ako treba opet ću platiti ....

sad ce Vins dati smjernice sto i kako treba, sto je red a sto nije.. da Vins, ja sa vidjela pam uzivo, a meni ti to puno znaci.

je, Coco, sve je o tebi)))) naravno, čak i u tudjem zapisu)))


a što se tiče tvog pitanja o frajeru, ne moraš brinut, mojima ti izbliza nisi tip.)))) a za obrnuto se ne bih kladila.:P

Ne znam vins...kad to ti kažeš ili netko drugi...to se podrazumijeva. Kad ja kažem takvo što...onda sam nasilna! ahahha...ali meni ovo nije prvi slučaj da mi se kači na grbaču netko tko me ne poštuje i ne poštuje opće kulturne vrijednosti.

ričko dragi....voljela bih da što manje lupaš o zid ili 'loše' ljude! Neke stvari je bolje ne naučit..ili spoznat. :)

vidiš li Pam kako Coco ne kuži uopće ni dalje situaciju - ona je svu ovu diskusiju na sebe okrenula, alo? o NJOJ je, ne o tebi. a zašto? ne daj Bože da je ona nešto u krivu. tako da su ovi pokušaji provociranja otprilike ko oni iz dječjeg vrtića - gađanje marmeladom)))

Pam, da te podsjetim, vrijedjala si me nedavno u vise navrata, htjela sam razgovor a nije islo. Kako onda ja tebe ne postujem?

vins, ajde i to o Pam, a ne o meni stalno

vins....ponekad mislim da uglavnom sve obasnim u svom blogu i da je to dovoljno za razumijevanje. hehehe....očito nije. A i ti i ja (nadam se i drugi) znamo zašto! Teško je to...sumnjam da se može postići 'toplina' kod takvog otpora!

Hehe, Vins, znam ja svasta:) ne grizes ti mene tak bez veze :))

No, Pam, postujes li ti mene?

koko..mislim da si jučer negdje napisala kako ti je čudno ako se usuglasiš s nekim! Tako nešto. Ja mislim da je to srž problema kod tvog izražavanja i percepcije ostalih. Shvati to kako hoćeš. U dubini svoje duše imam osjećaj da imaš dobre namjere, ali ih ne znaš izrealizirati. Moje, naravno, subjektivno mišljenje.

sori Coco, duboko se ispričavam što te ne gledam kao konkurenciju))) Pam vjerojatno još manje))))

vjeruj mi, trudim se svim silama! Teško je...ali nije do mene.

Dapace, Vins, onda se otkvaci od mene.

ma joj vins...da je barem riječ o konkurenciji...to bismo valjda lako riješili. Imam osjećaj da je stvar puno dublja...ako ne i ozbiljnija..:(

Bojim se da se koko, kao roditelj uspoređuje s mojim roditeljima. Neću ni pomišljati zašto!

e, ja tebe postujem. isto nije do tebe

nda...kako joj reći da i ona puno grize! Puno!..?

pazi ti nje, ovdje te Pam ova ne pušta, neg grize di može a onda traži da se NJOJ kakti netko otkači))) carica.....))))) al to ti je nemanje kapaciteta, izgubljen slučaj.:(

pozdravljam te Pam, ne daj se zbunit, sve znaš.**

Pa normalno da te gledam kao dijete kad bi mi mogla biti dijete.

ah koko, verovat ću ti na riječ....jer realni dokaz ne pružaš!

Vins koka....cmoka ti velika :)) I poziv na kavu stoji :)

ok, idem, iako nisi morala sa mnom komunicirati, nije te nitko prisilio

Odlično koko....ako me gledaš kao dijete, onda valjda roditeljski želiš uvažiti moje želje i potrebe? Ili misliš da ih ne trebam ni imati ako nisu u skladu s tvojim?

Nije koko, možeš se opustiti...sama sam željela razgovarati! Nadam se da ti je to imalo smisla:)

ne razumijem sto sad hoces

ništa...želim da se osjećaš dobro! Ako sam tome ja pridonijela..super!

ok, uglavnom nisam promijenila misljenje. Inteligentna si..

U redu, imaš na to pravo! :)

Ne ide vam razgovor baš.
Bilo bi ga dobro prekinuti.

Što ne znači da ću ti u buduće dopustiti da me maltretiraš zbog svog mišljenja! Simple as that! :))

slažem se božo. ...Ali recimo da smo pokušali..ahahha

Pam, necu ni ja tebi.

Zato ja tebi više ne dolazim na blog! Možda ni ti ne bi trebala na moj :)

Meni ste vas dvije simpa. Svaka na svoj način.

ovisi o tebi.

Hendlate život svaka na svoj način i bude zanimljivo ponekad.

i ti si meni simpa božo! :)

Koke se brutalno otvara u zadnje vrijeme.

Pam oduvijek. Brutalno toliko da nekad zbilja izgleda fiktivno sve skupa:)

a kaj drugo! Bilo bi super da si pri tome još ne smetamo...i jeeej svi sretni :)

Ma..ja neak mislim da treba uvijek ostaviti mala vrata za čut sugestije i tuđa mišljenja.
Iako..kajeje..mišjnje, šupak..svak ima.
:)

I ja mislim da se koko otvara u zadnje vrijeme....i vjerujem (želim vjerovati) da će doći do spoznaja koje joj trebaju :)

Kajaznam.
Valjda je to kod svakog drugačije.
Ja, npr, ne volim niš otvarati javno.

ne pomaže mi to:)

Naravno...tko traži naći će...i sugestije i mišljenja i argumente i potvrde i svašta. Najvažnije je pronaći onaj alat, koji ti osobno odgovara za uporabu :) A po tome smo..očito različiti. I neka smo.

Do kojih spoznaja, recimo? Bas me zanima

barem ne eksplicitno.
Sfufljam i ja puno toga. Onak, blog je rupica u zmlji u koju izgovaramo stvari koje žele van.

I to je ok! ... Sigurno si već pronašla način na koji možeš iskanalizirati ono o čemu promišljaš :)

Koke ima nekaj neizgovoreno :)

koko, do onih koje trebaš. Samo to.

i to je njupa.
Koke, zakaj ne veliš?

Mislim da je nekaj oko staraca.
Nah..kajaznam.
Možda su nas sve maltrali ali ni ne kužimo da je to bilo maltranje. Vjerojatno i mi maltramo svoju djecu.

ma meni je to jasno božo....a znam da ovdje ne donesem masu toga...i ponekad izgleda da je i ovo previše. Al kaj da radim...takav mi je život. Zato možda toliko čekam starost, smiraj i peMziju...hehehe

Nadam se samo da ovi to ne budu skužili :D

i sto to znaci otvarati se? Od pocetka bloga sam otvorena. A opet, sto vam to pomaze?

danas sam tu jer sam nervozna sto moram ici u familiju izraziti sucut, tesko mi je vidjeti ih tuzne, pa tu lupetam

Kuži se da si nervozna.

e božo...to je nešto što tek treba osvijestiti. Hvala bogu...znansot nam sad već nudi mnoge nepobitne odgovore...i sama sam saznala hrpu stvari za koje sam mislila da su normalne. Ček da nađem nekaj kaj bih preporučila za bacit pogled..

A te posjete sućutne su zdrave. Za sve uključene.
Ozb.
Žao mi je kaj nestaje običaj bdijenja u kući ožalošćenih.

evo : http://drumtidam.info/iz-ormara/sve-u-svemu/2590-drama-djetinjstva-knjiga-a
lice-miller

Pam, ne volum kad mi spomenes neke spoznaje, a nemas nista na pameti. tako pausalno to vrijedi za svakoga, tako da to ne moras ni izgovarati, jer je floskula

praktična sam ja Pam.
Uvijek nas netko može sjebati u životu. Možda nas naporniji starci bolje pripreme:)

bome...stresno je to. Ali ima smisla u tom zajedničkom dijeljenju boli! Nije to bez razloga.

A otvaranje tvoje koke?
Analiziraš iz sebe. Ono..svojim riječima, na svoj način...ne više uz pomoć literature.

Leti perje

Dobro je doživjeti potočić ljudi koji se slije u kuću kad se dogodi nešto ružno.
Ruke koje rade, glasovi, muvanje, dodiri, paljenje svijeća, praktični savjeti, pomoć..
dobro je to.

koko...ja ne mogu znati koje ti spoznaje trebaju. Niti da li su to iste kao i moje. Ja samo želim, na ljudskoj i empatičnoj razini da se domogneš onih spoznaja koje ti trebaju i koe ti olakšavaju..štogod. Može se osjetiti da te nekaj ždere, može se pročitati da si umorna, da imaš zdrav.problema, da teško podnosiš samoću...etc. Jasno je da ćeš te stvari riješiti...spoznajama! Jednostavno je.

Boza, promaknilo ti je. pozivam se na Ja sam ok, ti si ok.

Ako ništa, znaš da bi bilo isto i da ti kihneš. Tehnikalije ljudi rado odrade kako bi pomogli u takvoj situaciji.. a na koncu, to i je život.
Nekako se sigurnije osjećaš.

Tako je i ovdje.
Bitno smo drugačiji kad netko napiše "Imam problem"
:)

ili "trebam pomoć"

i ja tebi zelim isto, Pam, i kad budes imala 54, pogledaj 15 godina mladje i sjeti me se.. tog sa spoznajama..

ne znam, koko...imam ti potrebu reći da nisu svi ljudi neprijatelji! Nisi ni sama baš da si desocijalizirana...možda samo trebaš prihvatiti nečije ruke bez straha i bez osuda. Možda, ne znam...ali bih voljela da vjeruješ da nas ima koji smo to već osvijestili :)

Što nije teško izgovoriti kad treba..kajaznam..pomaknuti ormar.
Ali kad nas kuha nekakva misao, odluka, emocija..heh..

Bozo, ne trebam savjet, ako u necemu imam previse iskustva, onda su to umiranja bliskih..

ja to i očekujem koko, od sebe. Nove spoznaje, nova razmišljanja, nova iskustva...i vjeruj mi...stvarno bih voljela dočekati, ne samo tvoje...nego i neke posnije godine :)) Budem valjda :)

:)
Ja bih voljela da sam spoznajno stala prije deset godina.

heheh božo...možda tada nismo svjesni da nam treba pomoć....zato razgovori s ljudima imaju smisla...pa se izrodi nešto.

Puno ljepše je bilo.

Pam, hej, mama ti mogu biti..

Ma..više.
Prije 20.

hahhaha...ma i ja to poželim. Napisah u blogu. Vjerujem da bi mi bilo ljepše bit dupe-glava...pa kako život nosi :)

ja spoznaje ne želim više.
Ne osjećam se obogaćeno. čak naprotiv..okrnjile me.

vi nemate osjecaj da sam ja davno bila tu gdje ste vi sada? steta.. otud i nepostivanje..

moguće koko. biološka majka mi je 61. godište. Štaš...dijete me rodilo i dijete me odgojilo...

Ozb?
Moja mama je bila 39-to

zato kazem, cujemo se kad bude vama 50+

ma..i tad ćeš bit ispred.
To je kao kad klincima pokušavamo objasniti kako smi i mi bili u pubertetu jednom.

ne znam...gdje si? Imaš manju djecu od moje i mučiš se živjeti sebe i njih istovremeno? Bila sam tu. Imaš zdravstvenih problema?-bila sam tu. Trebaš muža/dečka/nekog...bila sam tu, vjeruješ u karmu-bila sam tu, vjeruješ u boga-bila sam tu...jedino u čemu, iz dosad tvog pročitanog...nisam bila..su tvoje godine.

pam jel mama zgodna ? ona je u okvirima dozvoljenih godina za druženje ..):)

zezam se ..ali morao sam

heh božo...oko tridesetih mi se rodila baka :)

Mislim da smo nas tri tu negdje..zbog klinaca.
Skoro pa su vršnjaci.

krasna žena, pokoj joj duši! (baka)

heheh ričko....mišamu...žena je udana!!!

A kako je dobar dio života podređen djeci, sad se polako oslobađamo dijela obaveza.

Tak da smo..tu negdje:)

ok..moje bolesti su još uvijek samo nježno umišljene.

:)

Pam, mislim da Koke poznaje tvoje roditelje.
Koke?

i to je istina božo! Negdje jednostavno nemaš vremena napredovati....jer si potrebna djeci...pa se stavljaš na čekanje. Ali to sve ide u staž iskustvenog sazrijevanja :)

Ne vjerujem, oni se s nikim ne druže. Svi su neprijatelji :(

:))

Moram ić peći palačinke! Curke....imajte se! :))

idem i ja polako.
Ajd, :*

pam
zar je to neka prepreka
glavno da godine štimaju ....

pozzz

Evo, dragi blogeri, curke misle da smo podjednake. nisam to ja rekla vec one. a ja tvrdim da nismo, godine su na njihovoj, a iskustvo na mojoj strani. Ne razumijem zasto one zele biti starije. Meni je dobro i ne zelim biti mladja. Je li je to jasno?

baš te briga kakva si, ako si ti zadovoljna i ne njurgaš na sve uokolo. možda imaš staru dušu, pa lakše komuniciraš ekipom koja ti nije par po godinama

a suicidi kao alternativno rješenje?
je, trajno je. i radikalno.
ali i ostati i nastaviti hodati po majčici zemlji i znati kako se izvući iz sranja ili prihvatiti ono kaj nemremo promijeniti kao neminovnost

možeš?

jutro :)*

i još nekaj, iako sam jutros namjerno preskočila - stvarno treba biti beskrajno bezobrazan, pa privatne stvari koje netko o sebi ovdjena piše, razgrne dio svoje intime, koristiti za osobne obračune i vraćanje loptica preko mreže

njaaah...