za prijateljicu....

...teško mi je davati savjete, pa čak i onda kad ljudi to od mene očekuju. Očekuju, jer uglavnom znaju da sam iskusila masu toga u životu. Ipak, čak ni onda...ne dajem savjete, jer nemam pojma bi li netko drugi..u sličnoj situaciji napravio isto što i ja. Zato obično samo ispričam što sam ja doživjela, kako sam se nosila s nečim, što sam zaključila..i kako je na kraju ispalo.
Vjerujem da moje vlastito iskustvo nije tako obvezujuće za nekoga...kao savjet, a može pripomoći da se iz prve ruke dozna nešto o..recimo, sličnoj nedoumici.

Dakle, prošlo je nekoliko godina..otkako više nisam korporacijsko vlasništvo. Namjerno govorim 'vlasništvo', jer mi je ostalo takvo sjećanje. Nakon godina i godina...postala sam preumorna. Neizdrživo mi je postalo ustajanje u 5 i nešto...svako jutro, kao i jebeni protokoli i jesno definirani postupci rada i ponašanja. Bila je ubijena...i potpuno uništena, sva moja kreativnost, ideje i osobna posebnost. Smatrala sam da mogu više, da mogu bolje...da mi treba otvoren prostor i nove mogućnosti.
No, korporacija me trebala, upravo tamo gdje sam i bila. Ne nigdje drugdje...i ne tamo gdje sam ja željela biti. Na tim pozicijama, bili su ...na žalost, ne sposobniji ljudi, nego oni koji su imali diplomu, ali ne i mašte.

Dugo sam mislila da je to strašno nepravedno i nepošteno...i pitala se kako i zašto se ne vidi sva moja energija, znanje, iskustvo, ideje i sposobnosti!? Odlučila sam okušati se drugdje, gdje će moje vještine doći do izražaja.

A onda mi se dogodila hrvatska stvarnost.

Počela sam s privatnicima i malim poduzetnicima. Ponavljam, u Hrvatskoj!!!

aaah...zaista bi ovaj blog bio kilometarski da napravim rezime svega doživljenog, no...naglasit ću bitno.

Ona moja korporacija, ma kako izgledala zatupljujuće, dala mi je nešto, što se ne može naučiti ni u jednoj školi, ni na jednom fakultetu...nigdje. Dala mi je upravo te, pouzdane, pametne...stoljećima nadograđivane..protokole!!! Koji vrijede svuda. Koji su primjenjivi na svako životno područje. Dala mi je know-how ključ.
I dok sam ja mislila da je to premalo i preograničeno, preosnovno....mnogi poduzetnici nemaju ni to !!!

Uglavnom imaju loše proizvode, ili projekte, niskog buđeta , jeftine nabave, slabog ili nikakvog marketinga, bez istraživanja tržišta i ono najgore....s još manje mašte, nego li je moguće. Sav koncept 'uzimanja mene u obzir' svodio se na poznanstva koja imam u poslovnom svijetu. Dakle, ni sami ne vjeruju u ono čime se bave, niti mene...već u ono što bi moja poznanstva mogla prodati, čineći meni uslugu!!!

E to je tek neznanje, loše poslovanje i otupljenje.
Dodajmo tome još i činjenicu da kod takvih moraš 30 puta obrisati noge, prije nego uđeš u ured, ili činjenicu da ti neki ne daju ni šansu, jer imaš VEĆ 36. 37...etc...i oni bi nekog mlađeg....pa sve do toga da te otpuste 'tvojom krivnjom' dok si npr. u bolnici. SVE to...dosljedno prati i najmanja moguća plaća, koju ti mogu ponuditi. O ostalom krepu o predrasudama jer si solo, jer si samohrana...bla, bla....uopće neću.

No, mi se ovdje..kao ..furamo na kapitalizam, bez socijalne osvještenosti.
Ok.
No, danas...kad pogledam, moja korporacija isto nije bila socijalno osvještena, nego strogo kapitalistička. Nju nije zanimalo mogu li ja nešto ili ne, nego da to učinim, jer me za to plaćaju. No, istovremeno mi je davala sve moguće mikro i makro alate, kojima sam se mogla služiti da to zaista i MOGU učiniti. Dala mi je do znanja da kupuje moj rad...a istovremeno taj rad NIJE potcjenjivala...i dobro me plaćala. Toj korporaciji nije palo na pamet da mi uruči otkaz dok sam bolesna, niti je itko..ikada..postavljao pitanja...ili još bolje...vlastita 'mišljenja' o mom privatnom životu i kako ga živim.

Najzad....kad sam se okušala i u svom vlastitom biznisu....protokoli i znanje, koje mi je dala korporacija, pokazali su se uspješnima. Na žalost....kako rekoh, živimo tu gdje živimo....i često je moguće da ti netko ne plati. I nije bitno je li ti dužan 100 ili 10 000 kuna....jednostavno ti ne plati.
Ma koliko načina naplate postojalo...to je uvijek proces. Koji traje.
Razlika između mene i korporacije...je u tome što si ona može priuštiti čekanje svog novca...a ja ne.

Zaključak: Jesam li zažalila što sam napustila korporaciju? Jesam. Itekako.

U ovim vremenima...s ovim stanjem duševne, intelektualne i radne svijesti u Hrvata, žena poput tebe...ili mene....mora izabrati 'manje' zlo. Odvagnuti što će prihvatiti kao način uzdržavanje sebe i svoje djece. Stabilnost. makar se činila besmislena i bez pomicanja granica....ili izloženost općoj podobnosti, bez odgoja, bez poslovnog....a kamo li socijalnog razumijevanja...poduzetnicima sumnjiva kapitala, do kojeg ti nikad nećeš doći, budeš li zaglibila radeći za njih!

Šanse da se opet nađem u nekoj korporaciji, stranoj naravno, su vrlo male....ali to mi je sad jedina nada, koju vjerujem...ne bih imala, da sam ostala u onoj iz koje sam otišla!

Koke moja....nadam se da će ti moje iskustvo pomoći da si posložiš prioritete, pronađeš ono što želiš...i nađeš se u onome što možeš, učiniti sa svojim poslom.

jbg. nismo svi hrvatsko-bosanski lakši invalidi, da čekamo zimu uz internet, tv...i cure u minicama....sa svojih 50 i kusur. Mi svoj kruh moramo zaraditi !!!

13.11.2015. u 16:17

cmok !

Autor: ANERAK   |   13.11.2015. u 16:24   |   opcije


i tebi draga :)) love u

Autor: PAMELA_007   |   13.11.2015. u 16:29   |   opcije


jbt...uopće nisam domoljubna!! Ali srećom ja sam mala i nebitna. Bitno da domoljubni poduzetnici na cca trećinu dohotka uspiju ne platiti porez...domovini jel' :)

Autor: PAMELA_007   |   13.11.2015. u 16:44   |   opcije


to je suverenitet za koji su mnogi pali u ratu. u takvo domoljublje vjeruju i oni koji su ga preživjeli, a ostali osakaćeni.

Autor: PAMELA_007   |   13.11.2015. u 16:45   |   opcije


ovo je bio sarkazam. sam' da se zna.

Autor: PAMELA_007   |   13.11.2015. u 16:46   |   opcije


povraća mi se koliko domoljublja vidim na gospodarskoj sceni u Hrvatskoj!

Autor: PAMELA_007   |   13.11.2015. u 16:46   |   opcije


tjah...odoh. Ni ovaj stres mi nitko nebu refundiral, bolje da se ne zamaram! C ya! ....Ane...stay cool :)

Autor: PAMELA_007   |   13.11.2015. u 16:47   |   opcije