*Babinjak*

...izula sam sandale..i ponijela ih u rukama....jer, volim bosa dodirivati zemlju. Utabanu stazicu do mola na kojem me čekaš. Iako sam skakutala....nisi me čuo...dok si zadubljeno slušao što ti govori stara žena pored tebe.
Zastala sam..pa s udaljenosti pokušavala dokučiti o kome se radi. Nisam htjela biti nepristojna pa banuti. Odlučila sam sjesti na kamen i pričekati da starica ode...prije nego ti priđem.

predivno...
baš ono što volim..
miris zelenila crnogorice....miris soli u zraku...sunce već duboko zronjeno u more....i mir. Upravo sam se usuglasila sama sa sobom...da je to ono što me 'puni'. Mir.
Tako mi je kad sam s tobom.Mirna sam i spokojna. Ispunjena.

Dok sam bradom dodirivala skupljena koljena u tom sjedećem položaju...i u sebi odbrojavala za koliko će točno...brojčanih trenutaka sunce potpuno zaći...učini mi se da je ona starica podigla ruku iznad tvoje glave....i ti si pao kao pokošen...a da te nije ni dodirnula.

Nisam dovoljno blizu da vidim što se događa....ali ni daleko...kako ne bih vidjela da nepomično ležiš. Nagnula se nad tobom...i nešto govori...mumljajući...poput nekakve mantre...ili slično.
Jurnula sam prema tebi koliko su me noge nosile....

Bacim se na koljena pored tebe i rukama ti obujmim lice...pa podignem glavu u naručje.
-Što ste mu to napravili??? - podignem pogled prema starici....i shvatim da nije baš tako stara...samo je prerušena tako. Ima neke zmijske oči i narančasti pogled.....mrštila se.
:Ne miješaj se....jer ćeš zažaliti! Makni se od njega!!!

Prestrašila sam se prizorom. Nepojmljiva stvar. Poput nadnaravne utvare....govorila je dvostrukim glasom. Koža mi se ježila.....ali ti si i dalje, nepomično ležao u mom naručju.
-Makni se od nas! Makni se od njega!! Grleno se izderem!
Poljubim te nježno...i zabriuto...i ti polagano otvoriš oči. Uputiš mi nježan...blag osmjeh...i meni lakne što si došao k sebi.
:Kaj je bilo? - pitaš zbunjeno! -Zaspal sam tu na molu???

-Ne!! Nego je ova..... - ponovo podignem pogled i starice više nema. Osvrnem se...i ne vidim je nigdje.
Zagrliš me...:Dođi da se ljubimo!!
:Čekaj....tko je bila ona žena? Jel' ti nju znaš??
-Koja žena??
:Pa ova s kojom si maloprije razgovarao!! Nešto ti je napravila..i srušio si se! ...Sad je zbrisala!
-O ćemu ti? Koja žena? ...Čekam te ovdje sam samcat već neko vrijeme. Valjda sam zadrijemao!

Ušuškala sam ti se u naručje...zbunjena nevjericom...jesam li ja nešto zabrijala..ili ti.

Nakon što su već i zrikavci prestali pjevati...krenuli smo doma. Bez onog događaja na početku...bila je to jedna lijepa romantična večer..pod zvijezdama. Ti i ja. I Ljubav!

Istim onim puteljkom...kojim sam trčkarala bosa...koračao si lagano ispred mene....a odjednom zastao kao ukopan. Pratila sam tvoj ritam hoda...pa sam zbog naglog zaustavljanja udarila nosom o tvoja leđa. Taman sam htjela prasnuti u smijeh zbog toga...kad ugledah onu ženu...nekoliko metara pred nama...na puteljku.
Ovaj put...činila mi se višom. Većom. S nekim tamnim plaštom omotanim oko sebe.

Nisam joj vidjela oči.....ali ti si hipotizirano gledao ravno u nju.

-Gorjet ćeš! Proklet bio!! - opet onim dvostrukim glasom. Podigne nekakav štap..iz kojeg se odjednom pojavila iskra vatre...a koja je ubrzo prerasla u ogromnu vatrenu kuglu!!!
Zamahnula je rukom...i goruća kugla...krenula je prema tebi.

Uhvatila sam te noktima za rukav košulje i snažno povukla u stranu .Pali smo oboje. Osjetila sam udarac glavom o kamen. Svojom težinom si me pritisnuo...ali osjetila sam slijevanje krvi niz moje uho....
-Ajme...jesi li dobro??? - pitaš me.
:Jauknem : Glava!! Udarila sam o kamen! ..Podigni me..ova je luda....bjež'mo doma!!
-Ha?
:Idemo...brzo!!!
:Tko je lud? Pam?...Pričaš besmislice....idemo na svjetlo da vidim kolika ti je rana!!!
-Kako misliš tko??? Pa ova luđakinja...koja te prvo onesvijestila...a sad te gađa vatrenim kuglama!!!

Tek kad sam to izgovorila...samoj sebi sam zvučala kao da sam u SF filmu! Brijem!....Nekaj ne štima! Ovo nije stvarnost. ...Haluciniram??
Odnio si me na trijem naše kuće....i pod svjetlom pregledavao ranu iznad mojeg uha.
:Boli?
-Boli jako!!
:Možda si nakratko pala u nesvjest...pa zasanjala nešto! A možda ovaj udarac nije bezazlen. Najbolje da odemo na hitnu!
-Može...odvedi me na hitnu!

Možda mi javnost..ljudi...stvarnost...iz memorije izbrišu sliku koju imam pred očima....o onoj ženi...i vatrenoj kugli.
Tjah...fakat....vatrena kugla!! Zbilja Pam!?.... (samoj sebi počnem predbacivati nesuvislost)

Telefonirao si...dok si me čvrsto držao u naručju i oblog na mojoj glavi.
-Stižu!
:Tko?
-Hitna!
:Aha...ok. ....Bit će sve dobro..zar ne dušo?
-Naravno! ... Možda si se spotakla zbog onih sandala....i vidi sad! Mogla si poginut!
:Pa da me se riješiš? - nasmiješim se.
-Ne želim te se riješiti...zato se i brinem.
:Znam. ....Volim te honey!
-Volim i ja tebe ...honey!

Poljubio si me.....a prepuštanje tvojim mekim usnama...prekinuo je zvuk nekakvog 'škljoc-a'.
Otvorim oči...još uvijek ljubeći te , a ispred nas.....stoji ona žena. Uperila je pištolj u tebe.
-Rekla sam ti da ga se kloniš! On je moj! Biraj....prvo ti ili on?? - onim dvostrukim glasom...zakrešti.

U nano sekundi...shvatim da njen prst pritišće obarač.....i ja iz sve snage skočim pred tebe, kako bih te tijelom zaštitila....i vrisnem: neeeeeeeeeeeeeeeeee!!!!!

Metak ne boli.
Peče.
Vrlo kratko..ali razorno. Zadnje što sam čula....je.. smrskavanje moje lubanje.....

Srećom....dotrčao je moj junior: Mama....!!?? Prepala si me! Kaj vičeš? Ružno si sanjala?

Razbistrim pogled...ugledam svoju predilicu kako ušokirano bulji u mene...cvijet u kutu sobe...odbljesak sunca na zidu...i lijepo lišce moga sina.
Ajme...
To sam samo sanjala....

Koju minutu kasnije ...shvatila sam da gorim. Da mi uhobolja 'rastura' glavu.....i da hitno moram doktoru!!!


ps. ANERAK ak si tu...trebaš mi protumačit ovaj san :))))

osim kaj je nepoćudan..ehheehhe

Večer, previše baruta i boli , za jedan san koji te prati ,
e mol je vez za brodove, i one bračne, a žena starica je mama od tog mladića.
i znam dok si sanjala da si imala osmijh na kraju usana , dobar znak za borit se ,
ala filozofiram ,,,

nemam ti kaj tumačit .

nisam to bila ja :)))

a nit moja schauma :))

vid rakya...ha?....sviđa i se:))) fala Raky

noćna mora.

E ane...znam da nisi bila ti....ono je nešto strašno. Ti si topla...draga i senzibilna. Nema šanse da te ---čak i u ovakvom SF izdanju sanjam kao...ono!

mi* se ( sviđa mi se) raky

zapravo...raky...ne bi majka ubila sina...šta ti je???

:)..tnx

cmok:)) ane

šta ti se sviđa ja ili komentar , hahahhah
samo nemoj da ti se ja sviđam,

ako je to tvoj san, onda te grdo nekaj muči u vezi.

razriješi to.

sama sa sobom ili s njim.

ma bolje ti nego komentar:)))

i ja tak nekaj mislim....da si ja brijem nekaj kaj ne postoji....a opet...možda postoji...a da toga nismo svjesni

i ne bi to bio znak ljubomore.

e, da nebi , to stoji, ali ako ga ti loviš, on je nemoćam pa tu je mama koja štiti svoje dijete.
kao u priči , Što je to brak....pita mala djevojčica
ma to ti je kad se mama ne brine o dijetetu koji samo što nije zgazija 4o .tu

jer..kak i sama primjećuješ, biće je nadaravno..

ne raky...ona ga želi uništit.....ja ga želim spasit od toga/nje.

jel to strah da mu se nešto loše ne dogodi?

ili bojiš se gubitka.

ili želiš izaći iz toga.

.podsvjesno krivnju/problem prebacuješ na nešto izvan vas

možda će se to tek dogodit. ja ću vidjet nekaj...kaj on ne bude...i ja bum nahebala zbog toga....ahahhaha

gubitka prije. ... nda

pa šta sam reka, nego da neke mama svojim neznanjem koče i gaze sinove
u ovom tvom snu, ti si samo žena koja se bori za to dijete pod navodnicima
a mol ti je ka luka, a šta je luka poslije pučine se zna,
tebi fali muška topla ruka, i onaj tigar kojeg krotiš, a znak je da se u snu boriš
držim fige i da samo se budala ne boji mora , a kad si na moru svima je sam doć do mula ,

:))

nisu svi snovi proročki :))

raky..:))

ane...da...možda nije proročki....nego perceptivni.

a ća je. mi sanjamo ono šta ponekad želimo,
a u stvari dok mi planiramo život je on što pored nas prolazi ,
eto ti u snovima kao da čitaš , knjigu i put svog života,

to ti bolje od mene znaš :)

još bi nešto reka. pa mogu poć leć ,,
e samo lud i bezvezan muškarac, more dat savijet ženi, kad je riječ o ljubavi i nekim emocijama
žene to znaju, ćute, imaju takve snove ,,

..jab' to ovako protumačila: strah me da ga ne uništi...neka viša sila. I više se nekako majčinski zaštitnički brinem..nego kao ljubavnica....iako ga volim kao žena...a ne majka. nda...samo percepcija. faza.

ahhaha raky...zašto ne? Ima puno senzibilih osoba. I muških i ženskih.....a bome i onih koji to još znaju lijepo i izreći/napisati:))

samo se ti bori i voli ,
radi ono šta voliš i jebeš život ako se ne boriš,

voliš.

i to je ok :)

slažem se!! fala raky...ljubi te Pam ))

ane...:)) je. to je skroz ok. :)

odoh....tko zna kaj me noćaš čeka..:))) cmok vam....