Meditacija u suton



Ne pomičem se. Tako mi najviše paše. Samo dišem. I naljevam se zelenim čajem. I to mi najviše paše. Vjetar puše, djeca se igraju, pas laje. Čuje se i truba. Cvrčci neumorno cvrće. Iznad mene ptice, avioni. Svjetla se polako pale. Mrak polako pada.

Dodatak sa rive. Ispod mene hridi. Sjedim na lukobranu i puše vjetar sa zapada. Nosi oblake...vjetar me dira i sve je jači. Na nebu su zvijezde. Čujem i avion. Svjetionik žmiga zeleno. Ispred mene tama. More šumi. Gotovo sve je pusto. Sada sam na plaži i gledam zvijezde...a sada sa stijena gledam mjesec koji se polako penje u nebo.

15.07.2014. u 20:48   |   Editirano: 15.07.2014. u 22:58   |   Dodaj komentar

hm...slika ti je bolja od teksta...no može i on proći! no, nebitno je kakav dojam to nama izaziva, bitno je da ti upijaš i uživaš u svemu! nekak bih ti se rado pridružila i samo sjedila i..upijala! volim takva pusta mjesta (pitam se jel iž ili takvi neki otok?)...usred mora i sezone a nikog živog od dosadnih turista, bučne glazbe i glasne djece?

Autor: mai_sarai   |   15.07.2014. u 20:58   |   opcije


Uvijek se može naći naći kakav, takav mir. Na sreću, nema partijanera

Autor: slova   |   15.07.2014. u 21:10   |   opcije


ha ha svi su otišli u split, a potom će u zadar, pa potom u pulu...i tak..već će se naći neko novo zrče! eto, baš si sretan čovjek...uživaš u prirodi i guštaš u zelenom čaju!

Autor: mai_sarai   |   15.07.2014. u 21:18   |   opcije


A sada sam na rivi i vjetar puše. Svjetionik gori. U daljini svjetla, nebo ljubičasto

Autor: slova   |   15.07.2014. u 21:33   |   opcije


Dodaj komentar