Meditacija u suton
Ne pomičem se. Tako mi najviše paše. Samo dišem. I naljevam se zelenim čajem. I to mi najviše paše. Vjetar puše, djeca se igraju, pas laje. Čuje se i truba. Cvrčci neumorno cvrće. Iznad mene ptice, avioni. Svjetla se polako pale. Mrak polako pada.
Dodatak sa rive. Ispod mene hridi. Sjedim na lukobranu i puše vjetar sa zapada. Nosi oblake...vjetar me dira i sve je jači. Na nebu su zvijezde. Čujem i avion. Svjetionik žmiga zeleno. Ispred mene tama. More šumi. Gotovo sve je pusto. Sada sam na plaži i gledam zvijezde...a sada sa stijena gledam mjesec koji se polako penje u nebo.
15.07.2014. u 20:48 | Editirano: 15.07.2014. u 22:58 | Dodaj komentar
hm...slika ti je bolja od teksta...no može i on proći! no, nebitno je kakav dojam to nama izaziva, bitno je da ti upijaš i uživaš u svemu! nekak bih ti se rado pridružila i samo sjedila i..upijala! volim takva pusta mjesta (pitam se jel iž ili takvi neki otok?)...usred mora i sezone a nikog živog od dosadnih turista, bučne glazbe i glasne djece?
Autor: mai_sarai | 15.07.2014. u 20:58 | opcije
Uvijek se može naći naći kakav, takav mir. Na sreću, nema partijanera
Autor: slova | 15.07.2014. u 21:10 | opcije
ha ha svi su otišli u split, a potom će u zadar, pa potom u pulu...i tak..već će se naći neko novo zrče! eto, baš si sretan čovjek...uživaš u prirodi i guštaš u zelenom čaju!
Autor: mai_sarai | 15.07.2014. u 21:18 | opcije
A sada sam na rivi i vjetar puše. Svjetionik gori. U daljini svjetla, nebo ljubičasto
Autor: slova | 15.07.2014. u 21:33 | opcije