Didžej´ca linkofrikuša!

Hoću ... neću ... želim ... ne mogu ...
Zašto ne mogu - i sve ostalo uz to.
Nemam hrabrost? Motivaciju? Želju?
Imam. Nemam snagu. A kada bolje razmislim - ni čvrstu namjeru.
Papak sam ja. Ženski papak. Papuča. Papučica. Jednostanični gumeni bonbon. Maca papučarica. Dječja priča. I ta je stvarnija od mene, od mojih razmišljana, nazovi namjera i ostalih pizdarija.

Svi savjeti iz filmova i serija koje sam pregledala nisu upalili. Jesam li toliko slaba ili sam, u stvari, nesvjesno jaka? Nisu me uspjeli nagovoriti. Ili sam, da se vratim na provotno prerazmišljanje, toliko nemoćna, slaba, neodlučna, u umu memljiva, pljesniva, satrta ...

Narator - "Drhtavom rukom približila je cijev ka sljepoočnici ... kliknula je, i - nije se dogodilo ništa.

Mišove baterije bile su prazne kao i njezina glava, a s njima i misli koje su je opterećivale, odavno i beskrajno.
Jedan "klik" je falio da ode sve vrit. Da poremeti planove kozmičkih sila koje opako vuku konce naših sudbina. E, ne bi išlo.
Predomislila se je. Previše posla, muke, osjećaja, i, na kraju konca - nereda. Tako dame ne odlaze. Ne ona. Ne Princeza odgajana da, uz sve rodom joj dane i omogućene privilegije, prvenstveno odlučuje o dobrobiti vlastitoga Naroda."

Ma kaj ti znaš, pisac po narudžbi? Jesi li ikada sa mnom popio kavu ili rakiju, i čisto i iskreno ljudski me pital kak sam?
Jesi drek!

Dosta mi je vas, pozera i kozera, ispraznih wannabe suosjećajnih tuđih sudbi pisaca i risaca, običnih narcisasa. (Ovo je rime radi.)

Odložila je kavenu žličicu pored šalice, prethodno oblizavši je kao krava tele kada se oteli. Prvo i zadnje majčinsko brižno lizanje/čišćenje u životu njezina djeteta koje će ubrzo odvesti na klanje. Cest la vie djeteta/teleta. Pomolit ćemo se za tebe i tvoju dušu. Ups! Životinje nemaju dušu! Ah, baš mi je žao! Onda ništa. Dobar vam tek!

Na izlasku iz birtije šutnula je nevinu, praznu i zgužvanu konzervu neke cuge koju je neka okolišno neodgovorna spodoba ostavila za sobom. Traživši maramicu za brisanje ranojutranjih alerijom istjeranih šmrkljina, napipala je zgužvani papirić za kojega se nije mogla sjetiti da ga je sama spremila u džep. A nije se mogla sjetiti niti gdje je bila maloprije, odnosno otkuda se pojavila na mjestu na kojemu se trenutno nalazi. Možda joj je netko udžepio taj celulozni otpadak dok je bila totalno off, blago rečeno. Ne, nije joj se činilo da je tako bilo. Ipak je u svojim nesvjesnim i besvjesnim epizodama održavala sigurnosnu razinu lucidnosti, barem da može takstiti izbrljobočkati adresu na koju je treba odvesti.

Kričavooki nije mario ni za što. Nije vodio brigu ni o čemu. Osim kada mu se jelo, pilo, češkalo i velikoj pameti pljeskalo. Ah, mačke. A i većina ljudi. Kao u onim rješavaljkama - pronađi/izbaci uljeza.
Usporeno je odradio pozdrav Suncu, laku noć Mjesecu i dobro jutro praznoj zdjelici. Zar opet?
Mrnj, Mijaoooouuu i veliki FO susjedima kojima smeta njegovo ranojutarnje treniranje glasnica. Kojima smeta njegova naricaljka o patnji cjeloživotnog boravka između zidova obojanih mrtvačkim flekama nebrige.
U osjećaju da će se u svakom trenutku sručiti na njega, ničime izazvani. Prosto zato. Jer mogu. Jer im se hoće. Jer su takvi, zli i nikakvi. Poput ljudi posutih mrtvim prahom vlastitih sudbina, prahom onoga što su postali i onoga što su mislili ili željeli postati. On je, usprkos svemu, želio živjeti.

Kričavooki je bacio pogled kroz prozor, a on je otišao smjeru poznatom samo Kričavookom.

Princeza se doslovce koturala niz cestu koja se pod oštrim kutom spuštala s brdovitoga dijela grada na onaj pitomi, ravničarski. Onaj na kojemu su stari Zagrepčanci izgubili bitku s dotepencima, jer nisu kao oni znali planinariti po kamenju; boriti se sa šumskim zvijerima i vilama koje konjima pletu grivu u neke noćne sate; bacati uroke i vračke, lijevati olovo i raditi spačke ... Totalno nevina čeljad. Da bi se pokazalo ....

"U vezi s procesom i materijom stvari i s time o čemu smo prije prethodno sukcesivno raspravljali, a odnosi se na ranije rečeno stanje stvari i navedene fakte i činjenice, mišljenja sam da bismo ih trebali detaljnije razmotriti i pružiti im pažnju, ali s težnjom i namjerom da stranku inkomodiramo i uznemiravano što je manje moguće potrebno." - ispalila je odvjetnica štreberski i rafalno, u stilu preZjednice Un Jong Cho-Colinde, ne razmišljajući o razumljivosti njezine izjave, ali bilo je zvučno i upečatljivo, kako inače advokatske floskule zvuče, pa su se svi razišli u miru i mirnoga uma, nesvjesno hipnotizirani dubokoumnom plitkošću tupavih papagajskih fraza. Ili su tri ranojutarnja dupla konjaka uz ass-presso kao kamuflažu odradili svoj zadatak. You never know ...

"Kada bi dragi Bog ovo mogao i morao razumjeti, tada bih i ja!" - vapila je u Nebo Princeza nakon svih konjaka i kava, koje, u ovom slučaju, nije popila sama, a iz nje isparava kao da i je. Prošunjala je po džepu i našla papirić koji je samo uturila natrag u njega, ne dajući mu posebnu pažnju, osim da ga nije htjela odbaciti od sebe da se neželjen i neshvaćen kotrlja po ucvrljenom asfaltu Ilice. Vruće je. Peče. Gori. Smrdi.

Kričavooki si je liznul jajca, počohal iza uha i dalje nastavio kontemplacijski safari nad dušom koju po proždrljivim popovima nema, ali ako Ana B. tvrdi drugačije, to važi. Kakve su ti misli, takvo ti je stanje u zdjelici. Misli, zamisli i vorteeeeeeekssss!!!

Vjerar je uzbuđeno kovitlao sve što je dotaknuo. Kao pubertetlija kada se otrgne s roditeljskoga lanca kontrole i vidi prvu privlačnu osobu odgovarajućega mu spola. Nije mario. Kao starčuga na Viagri. Kao Escobar na koki. Kante za smeće, ljute babe, rolete, mazne peseke, crijepove, suknjice neostvarenih manekenki, tacne vrijednih konobara, kumicu s rotkvicom, zekonju s mrkvicom, sprovodnike s mrtvacom ... naviklane frizure, zgrada vizure, ružno i lijepo, sve nekomu sveto, nekomu naprasno oteto, slabo i čvrsto ... staklo na stubištu je prs(nu)lo, a Princezi je u tom trenutku bljesnula samo jedna misao - Gdje li je Kričavac.

Kričavooki si je liznul jajca, počohal iza uha i dalje nastavio kontemplacijski safari nad dušom koju po proždrljivim popovima nema, ali ako Ana B. tvrdi drugačije, to važi. Kakve su ti misli, takvo ti je stanje u zdjelici. Misli, zamisli i vorteeeeeeekssss!!!

Repetito est mater studiorum. So far, so good ...

E, znate li, a sigurno vam je poznato, ono kada sam se urokala i nisam znala kak doma? Ono kada mi je bio stroboskop u glavi i izvan nje, ono kada sam imala osjećaj da mi žohari jedu mozak (taj dio ste propustili, a i ja jer nemam mozak - znači zajeb za žohare), ono kada me je Kričavooki zabrinuto gledao ... ono kada se ničega više nisam sjećala. Ne znate.

Dadilja je pod nadzorom Kričavookog otvorila vrata, uvela Princezu u odaje, a tom trenutku je Princeza rekla - Ne vjerujem da mi se to događa! - i pala u besvijest.

Žicar Žicko je stišao glasnice, ugasio gitaru i pljunuo na žar opuška zadnje pljuge koju je nažicao, ne bi li spriječio mogući požar, sjetivši se u tom trenutku zabljuvane Nepoznate Poznanice. Želim je ponovno sresti. Na cesti. Kao prvi put.

ŽŽ nije znao što svojom željom priziva. Volio je ono što je želio, ali nije znao što je to što voli i želi. Nije to njegova ženstveno oblikovana gitara, nisu to na notnome papiru usplahireno lebdeći notni znakovi koje u red dovodi notni sistem, nije to odraz njegove naivne ljubaznosti prema nepoznatoj djevojci. Nije znao. A i da je, ne bi to prihvatio, jer ..

"Nisam uopće mislio da ćeš se ikada vratiti! Eto, ni najkraćom dlakom mojega repa! Obrve! Brka! Mrzim teeEEE!" - protestirao je Kričavooki, a cijeli taj smiješan protest je zvučao kao - "Mrm! Mijaooouuu! Maaaaam! Maaaamiiii!". Princeza je promrmljala nešto kao "dbrjt mali", otvorila konzervu mačje brljotine koju je on doživio kao preporod mačjeg naroda.
Wtf, ... nemam pojma kaj znači "dbrjt" ... koji kiki??'? Sama izmišljam neki vlastiti jezik, a onda zaboravim kaj znači???

Dadilja je sretna protrljala dlanove i tim činom potaknuto zračenje topline dlanova uputila prema Nebu. "Mmmmijaouuuuu!"
ŽŽ u tom trenutku nije znao gdje se nalazi, a nije ga baš previše niti zanimalo.
Princeza se borila s demonima, onima koji sjede na ramernima - jedan s lijeve , a drugi s desne strane; kako naivci vjeruju da su to anđeli; i nije znala što im odgovoriti. I bolje
Dadilja je po partijskom zadatku privremeno napustila poziciju.

Strma Mesnička nije bila milosrdna prema Princezinim pohrdanim gojzericama. Više je voljela štikle kupljene u jeftilenskim trgovinama plastičnim cipelama u strogom centru Zagreba, jaka konkurencija svjetski uglednim modnim centrima, koje su uzduž i poprijeko cjelodnevno klamparale s Gornjega grada malo po malo upropaštavajući kulturnu baštinu Zagreba.

Kričavooki si je liznul jajca, počohal iza uha i dalje nastavio kontemplacijski safari nad dušom koju po proždrljivim popovima nema, ali ako Ana B. tvrdi drugačije, to važi. Kakve su ti misli, takvo ti je stanje u zdjelici. Misli, zamisli i vorteeeeeeekssss!!!

Repetito est mater studiorum. So far, so good ...

Same sebe se u osjenčanim natruhama sjećanja sjećam,
ili je to samo otpadak nečega što u sjećanju ječi.
Znam, jer je tako zapisano, da je bio mjesec siječanj,
onaj koji me je dočekao vrišteći.
Nije vrištao on, vrištala sam ja.
I psovala sam svima – piiiizda vam materina!
Što oteste me iz onoga gdje mi je bilo lijepo?!
Što oduzeste me iz one gdje plutah naslijepo …
Na silu, bez moje volje,
baciše me gdje mišljaše da će mi biti bolje.
Bez razumijevanja i imalo umnosti,
u svojoj, takozvanoj, učenosti,
baciše me u ovaj Svijet.
Baš, ali BAŠ, su mi pomogli,
ti takozvani doktori,
koji odlučuju o smrti i životu,
tko će umrijeti pri rođenju, a tko će doživjeti stotu.
Vjerojatno moraju ispuniti kvotu.
Vjerojatno ih sada više niti nema,
kao i svima, i njima se pri rođenju smrtna postelja sprema.


Link

Uz linkovanje na pijeZmuljicu, naravno! I da se ugrupno zagljišmuljimo te uglasno glasno zapjevuljimo!

Link

Lav ju ol, vaša Nevr Mor! :D

U našem kućanstvu smo na inovativan način doskočili problemu vrećica i odvajanja otpada.

Ne mijenjaj nikoga.

Ni sebe zbog drugoga, ni drugog zbog sebe.

Sebe mijenjaj zbog svog osobnog rasta i napretka, a druge pusti da odluče isto.

Ne miješaj se. Ne guraj ih tamo gdje ti misliš da je najbolje za njih.
Ne nudi savjete koje ne traže, jer tako ih samo prikriveno kritiziraš.
Jer ne znaš koji je put njihova duša izabrala. Ne znaš koja je njihova misija i koje sve lekcije oni trebaju naučiti.
Zato pusti.

Budi primjer i podrška i to je dovoljno. Budi razumijevanje i ruka za koju će se uhvatiti da se pridignu.
Ali ne vuci nikoga.
Ne nagovaraj nikoga.

Pusti da idu svojim tokom i svojim ritmom.
Svojim putem.

Ne diraj u njihovu slobodu izbora kao što ne želiš da itko dira u tvoju.
Bez obzira što možda vidiš kuda ih to vodi.
Pusti…
To je njihov put i tu su iskustva koja njihova duša treba.

Samo pošalji blagoslov i poželi im sreću. Možda se još negdje sretnete putem.
A možda i ne.
I to je u redu.

Budi mudrost. Budi ono što bi htio da bude netko drugi za tebe. I tada ćeš najbolje znati činiš li pravu stvar.

Pa nastavi svojim putem. I gradi sebe u još bolju i bolju verziju. Napreduj, uči, stvaraj.
I putem će ti se pridružiti slični.
Neki da nastavite zajedno. A neki samo za usputnu lekciju.
I to je u redu.
Tako svi utječemo jedni drugima na živote. Tako rastemo.
Kao Jedno u iluziji razdvojenosti.

Znaj to dok dopuštaš stvarima da se dese.
I ne žali ni za čim i ne sprječavaju ničemu da se dogodi.
Sve je to savršena igra.

Igraj svoj dio, pleši svoj ples.
Budi ono tko si došao biti.
I ne možeš pogriješiti.

Autorica: Iva Bradarić

Pojela sam posljednji sendvič,
i zaplesala posljednji sentiš,
sama sa sobom.
Dala mačku da jede,
a ostale k´o jebe,
nek´ se snađu.
Stavila sam jedan prst na čelo,
a drugi na zemaljsko tijelo
pa nek se spoje,
u dugine boje.
Jer sve je svašta, i svašta nije ništa,
bezgranična je mašta,
i ne može sve da štima,
i ne pali rima.
Pustimo sve bez brige nek´ ide,
otpustimo sve naivne priče,
koje nikome ništa ne znače,
a ljudi se oko njih kvače,
i nemaju pojma,
da sve je bez veze.
Sve labave teze.
O svačemu i ničemu, natezanje bez kraja,
A bitno je naći, ono što nas spaja.

Lav ju ol,
vaša Klevr_mor!

Kisi-kisi! :D

Osjetila sam miris u njegovoj kosi,
miris ljetnog voća i vala što nosi
morsku sol, do grla.

Nije mi bila prva, ali bila je nova,
nova noć iz snova,
koji se ne ponavljaju.

Mjesec nas je milostivo oblakom skrio,
uvjerivši nas da nitko nije prisutan bio,
u noći punoj slatkih mirisa,
mješavine bora i irisa.

I ponekad punu lunu gledam,
sjećanjima tada se predam.
Lijep je to bio san,
da uljepša mi sljedeći dan.

Lav ju for evr end mor,
vaša Klevr_mor!

TMT Show - GEOPOLITIKA LIVE
CHAT live
SAMO NA YT KANALU @MIRO SHOW

Link

Lav ju ol, vaša nevr_mor!
For šor!
Kisi-kisi! :D

Ionak me nema. Kao i da jesam. Ali nisam.
Baš nekome falim.
Ne fali ni Iskrica meni.
Ne ova. Ona stara da.
Malo. Ponekada.
Ali bilo je to prije dvjesta godina.
Skoro pa u doba Tita i lopova i pandura.
E, moj Alane Forde, skoro pa Perfectu, što li me snašlo u tuđini.
U tmini.
Čudni su putevi Gospodnji.
I on je čudan.
Zato su mu putovi čudni.
Nije mu lako, znam.
Ali neka se liječi negdje drugdje.

Za sada čilam ...

I nemojte misliti da vas ne volim, pogotovo one koje to iritira. :)))))

Idem citirat pa spat!

"Možda je sve što nas plaši, u najdubljem smislu, nešto bespomoćno što traži našu ljubav."

Rainer Maria Rilke

Koliko god da vam se možebitno gadilo,
Lav ju ol, forevr end mor,
Vaša klevrmor!

Kisi-kisi! :D

(poruka gazdama Iskrice - pa dajte bre da vas Bog lepo pogleda i da nam vratite emotikone i sve ostale šarene laže, a nedajbože da i unaprijedite sajt, isto koliko ste ga unazadili!)

Ups, zaboravih glaSbenu numeru pridodati. Same polake...

Link

Link

Sidili smo na veš-mašini i pili smo pivo,
Bilo nam je pusto pa smo rekli otić tamo di je živo,
Sred livade, di nas pukne,
Tamo di nas rukne
Pa nek gajba se raspukne.

I dalje nam pivo u ruci
Upali smo ko Hajduci
Neka, nek ljudima dah zašteka.
Tko ih šljivi, mi smo odali se pivi.
Al bi vodka,
Bila bolja od svakog pogotka
Na lotu,
Gađaš pravo da dobiješ stotku.
I što se desi,
Pala veš-mašina sa nebesi
I napravi takvu rupu da se svakoj blesi
Pričini da pada komet
Kojemu je bio dalek domet
Ili letjelica,
Poslala je neka strana lica
Pa ne mari
Di će da udari
Samo nek nered napravi.

Sastali se Gaja, Raja i Vlaja
Raspravljaju otkuda pojavi se ta zlaja,
I padobrani, šuplji ko proračun od lani,
Nitko ne mari, kakve su to stvari
Koje slete, a nisu komete
I naprave rupu veličine šuplje glave
Koja slavi što pametni ne slave.
I dižu zastave, ne crven-bijele-plave,
Nego onih boja, gdje nije Hrvatska moja.
Stoga odjebite, u skute se svoje sakrijte,
I pobjegnite, dok vam još vrijeme.
A što ne znači da vas neće stići breme
Vaših zala, al Hrvatka još ni propala.
I nikad neće, makar vodilo je smeće.

Tihotipkajući potiho po tipkovnici,
Pazivši da moje to ne poremeti nešto
Tiho i tiše od toga,
Nježnim dodirom dokaknuh enter,
Tipku za doći u center.

Kao da diram dirke klavira
Uz pomoć moju da lijepo svira
F5 i internet su pomoć na putu
Zalutalome u mračnome kutu.

Ground Control to Major Tom,
Tu sam ja, tu je tvoj dom.
Ako si zaboravio i želiš po tvom
Take your protein pills and put your helmet on.

And hold on!

Kizzz&Lovzzz to Piplzzzz!!

p.s.Pišem listu gostiju za tulum na drugome svijetu (u drugoj dimenziji - tumačenje za papke). Na ovoj noklici zemaljskoj već odavno je postalo predosadno za moj ukus, pogotovo u galaksiji Iskrica, a o tomu sam već tipkarila godinam prije, pa se nadam da će moj odlazak s ciljem pripreme vaših dolazaka uroditi nekim pogodnijim pogodnostima nego kakvi su trenutno beneficirani benefiti na benama-fitiranoj drekzemljici, koju više ni najočajniji balegar, kotrljan, skarabej, ili kako se već zove, ne bi kotljao, pa sve da mu priprijete iznenadnom smrću nagazom japanke kineskog turiste u dalmatinskoj zagori.

Naravno da vas ja lav mor end to i to.
Pitam se do kada ....
;D

Na kaj se furaš, buraz?
I kakve to tripove furaš, ha?
Buraz, kaj ti je?
Vrijeme je da zaboraviš je.

Do kad tak misliš, buraz?
Do kad misliš tripove furat, ha?
Ak ti je to tak ok, ak je, viči - jeiii-jeiii!
Al znam da nemreš.
Poznavajući te, mislim da si otiš´o si u kuraZ
I da hitna hitno potrebna ti je.

Buraz, daj saberi se, ništa gotovo nije.
Život brije dalje, buraz, a naše je snaći se.

Zato, buraz, digni svoju ćelavu glavu
prije nego li ti život stavi muda na tavu.
Da ne buš vikal, buraz, kak Matija Gubec,
Kad su mu, buraz, hteli zaprti gubec.

Stani pravo, buraz, i ne boj se,
Ionak bu nas isti kraj stigao sve.
I sve je, buraz, kad zbrojiš i oduzmeš - za kuraZ!

Disklejmr - molim lijepo trip ilevn i ostale da mi ne ukradu ove stihove, a da nisu platili tantijeme, da imam za kartu za Sljeme.

kisi-kisi itd. ;*