Kvačius vulgaris
Neizvjesno, neiscrpno. Pored svakog detalja postoje kvačice kojima se razmećem.
Crveni se na obzoru.
Mislim na ruke. Ruke u visini očiju razmaknutih snova kao prsti kroz koje te gledam. Podsjećaš me na zeleno. Imala sam jednom zelenu frulu. Nije bila čarobna, ali sam voljela misliti da jest.
Ne znam za crno-bijele kombinacije. Ne znam volim li previše šećer. Znam samo da mi je jednom leptir sletio na rame i da sam se osjećala okrunjenom.
Bio jednom mali prst koji je ispružen gledao drugi mali prst. Ne znam što se kasnije dogodilo.
Neka su slova zbilja pogodna za odmor. Lijepo se zavineš u S ili Š (ak spavaš s kapicom) i sanjaš šećer.
A kvačice volim iz čisto praktičnih razloga. ^Njima^ mogu štititi snove od oštrih slova.
Sklupčat ću se sada u stranicu nakon zadnje točke...
A ovdje ću zaspati...
Probudite me ujutro trepavicom...
12.04.2006. u 3:44 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar