Ručkić krčkić

...jer me tak često podsjeti koliko je udoban moj ofucani život.

Ono njihovo "On This Day"; ili nekakvi kolaži koje ti slože od slika. Evo, ova je ispala u takvoj nekoj montaži danas. I još puno drugih, a na svakoj sam sretna! I ja, i moje životinjke, i gosti. Bez poziranja; nenamješteno.

Uf. A baš me danas počela prati depra zbog kraja ljeta, i kak bum radila ovak kostoboljna, i koliko još dugo to mogu, i kaj kad više ne budem mogla... I onda vidim te slike, na kojima su me kosti isto tak boljele, i koje su uslikane radnim danom, i onda kad također nisam znala ni što ću sutradan, a kamoli za nekoliko godina.

Može se, dakle.

Sjećam se kak sam ovdje pisala o renoviranju tog svojeg stana, za malo novaca i puno domišljatosti, i kak me onaj neki tip spljuvao da to nije renovacija, ili adaptacija, kaj već, da on to zna, da za to treba promijeniti sve, podove, drveninu, kajtigajaznamkajsvene... I onda se on kokne mjesec-dva kasnije, a ja još živa, uglavnom zdrava i jako vesela u domu ofucanom svome!

Sjećam se i sebe, friške na Iskrici, kak sam spljuvala neku žemsku koja mi je rekla da ne znam uživati u malim stvarima, da kaj male stvari, pun mi je kufer maloga, treba netko željeti i veliko, i potrudit se oko velikoga... Ne znam kae s njom danas, ali ja sad vidim da smo OBJE bile u pravu: je, sad i ja uživam u malim stvarima, iako velike nisam zaboravila; a neke sam u međuvremenu i ostvarila. Mislim da nemreš odmah na malo; ja ne mogu. Bez tih par velikih, male bi mi vječno bile izvor nezadovoljstva.

Šteta kaj Iskrica nema takav neki vremeplov kao FB, pa da se prisjetimo sebe samih od prije jupi-huuu godina i uvidimo koliko smo se promijenili. A jesmo, htjeli mi to ili ne. OK, jasno mi je da mnogi ovdašnji baš i ne bi htjeli vidjeti kakve su ruine postali (ili ostali), ali vjerujem da ima nas koji bismo voljeli vidjeti kak je to STVARNO bilo onda i kak je sad.

Hehe, sad si mislim, za još 10 godina, pa ovo bu digitalni starački dom! Al kaj ima veze, ako nam je udobno i veselo. I dalje budemo zagrižljivi gebisima, ili implantatima, kak tko.

U stvari, jedna moja frendica stalno tvrdi da će za 10 godina gerijatrija biti dominantna potrošačka skupina i da će se sve vrtjeti oko nas, kompletan marketing i najveći dio ponude; i da treba ulagati baš u to - gerijatrijske proizvode i usluge. Iskrica bu onda opet in. I mislim da bi gdin Renić već sada trebao aplicirati za neke potpore i poticaje iz EU fondova.

Sudeći prema fotografijama, dom je udoban. Eklektičan i ima dušu, a dojam pojačavaju ova dva mala pozera. :)

Meni je taj FB vremeplov svakako dobar pokazatelj promjena. Izbacuje mi u zadnje vrijeme objave iz 2008. i 2009. i nemogu se načuditi kakvim sam se trivijlnim stvarima zamarala.

Moj profil je samo dvije godine star, tak da nemam puno toga. Imala sam ranije drugi profil, pod pravim imenom i prezimenom, ali kak poznajem previše ljudi, ispalo je da me uglavnom gnjave. Sad imam 14 frendova i baš mi je good! :-D Ali nemam baš nešt' ogromno materijala za uspoređivanje.

Gledam sad i ja malo ovu prvu fotku, i prisjećam se odluka koje sam donijela: neću blagovaonski stol (krasan, rašarafljen stanuje u podrumu), neka imaju životinjci mjesta za igru i izvaljivanje. Izvrstan (5)! Nisam podlegla konvencionalnosti i nisam si svakodnevicu podredila onim rijetkim prilikama kad u mojoj kući boravi više od troje ljudi, nego obratno: kad je tako, snađemo se. Bravo ja!

Međutim, stolić i foteljice u uglu nikad nisu zaživjeli u funkciji: zamislila sam tu nekakvo intimno ispijanje kave/čaja/rakije, ali jock, ispalo je da su ondje isključivo dekorativno. A podgužnjaci uspravljeni da ih ne dlakavi i ne zapišava mačketina.

Televizorčina je ogromna zbog još jedne moje pogreške: na taj najduži zid sam trebala ofrljiti trosjed, a telkač na zid koji se ovdje ne vidi, a koji je do prozora, štoćereć, nema odbljeska. Onda bih mogla udobno ležati na trosjedu i gledati što već želim, i to razmjerno izbliza. Ali jock, tu me obuzela navika pa sam na taj tv zid ofrljila radni stol, a trosjed je ukoso preko puta televizora, prilično daleko. Na koncu je ispalo jeftinije kupiti novi telkač nego naočale, pa eto... Eklekticizam, što bi rekla babilonska! ;-))

U kuhinji sam uglavnom sve pogodila, iako je tzv. "google stolić" ispred prozora naknadni dodatak: stari majstorski stol je skraćen u nogama, ali ne jako, dodani su veliki kotači i daska ispod glavne plohe i sad glumi kuhinjski otok, vrlo uspješno! Međutim, nemreš zarinuti stolce ispod njega, a ako nisu zarinuti, psetance harači po stolu, i zato su stolice odmaknute. "Google stolić" je dodan da bih za njim frkala pljuge i zjakala po susjedstvu, ali ga je uglavnom prisvojila macenda. Sad mi je za to prevruće, ali zimi je baš cool.

Gosti najviše vole moju kuhinju. Na ovim slikama se ne vidi, ali zbilja je prostrana (nekad je to bila sobetina) i sadržava super udobnu veliku fotelju, tik do police sa svim i svačim, na kojoj je i jako svjetlo. I ja volim sjesti u tu fotelju, iz koje se vidi i golemi tv, ali ne da bih ga gledala, nego za čitanje ili jednostavno sjedim i mislim si "life's good". Životinjke su potrgale jedan naslon za ruke, jer je na polici piksla s njihovim oblizekima, ali kaj sad... ne? Još uvijek je udobno. Imam i servir-kolica na kotačićima, tak da tko god tam sjedne ima sve što treba, a i apsolutnu pozornost faune.

Kad bi mi uletjela neka lova, možda bih srušila zid između kuhinje i boravka... Nisam ziher da bih, jer vidjeh kako to izgleda kod dvoje susjeda (hohštaplerski), ali to bi mi omogućilo pravi kuhinjski otok i više radnih ploha. Ovak imam "kitchenette", a mjesta ima za profesionalnu kuhinju, samo treba riješiti praktikalije tipa love. Ma, koliko ja kuham, i ovak je super!

Voljela bih svoj stan preurediti u ljetni i zimski: dvorišna strana bi bila ljetna, istočna je i puno ugodnija po vrućini. Ondje bih možda čak postavila i bazen, nevelik, ali dovoljan. Uz lovu, narafski ;-))

No, ne bude niš od toga. Najvjerojatnije ću kupiti neku kućicu izvan Zagreba. Porušiti većinu zidova i čak dodati pravi-pravcati krevet u boravak, jer nema mi niš ljepše nego se pošteno izvaliti i onda raditi što god me volja, čitati, gledati telku, jesti, telefonirati... Imam i tablet, ali ga nemam naviku koristiti, igdje, pa ni u krevetu. Ljeti bih voljela kuhati na terasi (roštiljati, točnije rečeno), a zimi imati sve nadohvat. A s obzirom da živim sama, da sve sama financiram i da nikome ne moram polagati račune, zakaj ne, nekonvencionalno ali baš po mojoj mjeri!

Vega bi baustelu tvarala :-)

Inace nemam facebok i neznam cemubi mi posluzio

Ja sam radila početničke greške na FB-u pa sam prihvaćala sve moguće zahtjeve za prijateljstvom. Došlo je do toga da sam imala hrpu ljudi koji su me tupili do iznemoglosti sa svojim stavovima i preodgajali. Također bi bila hrpa objava koje me ni najmanje ne zanimaju. Nakon toga sam počistila listu na prijatelje s kojima zaista želim razrgovarati i s kojima dijelim interese. Ima par njih koji imaju oprečne stavove o većini stvari, ali su ljudi s kojima volim razgovarati.
Tako da je sad to čisto ugodno mjesto :). Možda i previše zna odvući pažnju .

Ovo s kućom izvan Zagreba je i meni težnja. No, još je daleko :). Sad hoće li bit prije financijska neovisnost od posla ili lutrije, vidjet ćemo. Čini se jednako vjerojatno :)).