Čaša polupuna finog crnog vina

Htjela bih dopuniti cijelu svoju stilsku priču štiklama. Počele su me privlačiti one ubojite, tanke, oštre. Samo faza u nekom stilu koji mi se sad fura. https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcS8Jj4oG8_rtavWwnHd0su
_vl6_pZQrZ4xxoSESgPPgWaK5cqJX


Ali, visoka sam, skoro 180 cm i sa štiklama prave visine sam fakat jako uočljiva, previše.

A drugo - izgledaju mrak, daju onaj killer look, ali ne razumijem. To je takva patnja - ili nama, visokima, čija visina, težina i ostali parametri dodaju fizikalnom opterećenju stopala - sigurno nije ženi od 50 kg i 150 cm isto, kao meni s glavom iznad atmosfere i 70 kg.. možda je to.

Uglavnom, evo lake teme. Štikle - za ili protiv. Imam ja njih, ali razmišljam o ubitačnijim. A opet - neka ih netko drugi nosi. Ili, da ih imam u ormaru, za stilizirat se pred ogledalom, a onda pri izlasku navuć moje sigurne ravne cipele u kojima stojim na tlu punom težinom i stopalom? I to može.

I dalje ne razumijem. Što me spopalo. I zašto se žene muče. I ja bih ih nosila, ovakve - ali nisam spremna toliko patit. Zašto i kako netko je?

-zbog osjećaja, zbog onog tko nas gleda... može to biti ogledalo, može biti on/ona.

ima nešto i položaju tijela (noge) u štikli, ... ili je sve u glavi (očima promatrača).

Ma da, ali taj konflikt kako to super izgleda i koja je to muka me trenutno izjeda. Ljepota stvari mi još uvijek nije dovoljan argument za patnju... A opet - stvarno su vrhunske... Tja. U svemu ozbiljnom malo se bavim i trivijalnim razonode radi...

-sitnice i beznačajne stvari su začin (života).. kad se sve zbroji, važnije od velikih stvari. Treba u tome uživati (ne se previše ustezati) do mjere kad je ugodno (ovo može biti naporno)