Gospođa Bovary je remek-djelo realizma po realističnoj književnoj doktrini (studija karaktera, analiza osjećaja, izbor pojedinosti), po savršenom stilu, te po moralnoj pouci, Emma Bovary prikazuje duh cijele jedne epohe



Madame Bovary (hrv. Gospođa Bovary) je roman Gustava Flauberta iz 1857. godine (iste godine izlazi pjesnička zbirka Charlesa Baudelairea Cvjetovi zla koja je imala sličnu izdavačku sudbinu). Knjiga je doživjela buran uspjeh, ali je bila osuđena i proganjana zbog povrede javnog morala od strane pariškog suda za prijestupe. Oslobođena je zahvaljujući odličnom odvjetniku Senardu.

Gospođa Bovary je remek-djelo realizma po realističnoj književnoj doktrini (studija karaktera, analiza osjećaja, izbor pojedinosti), po savršenom stilu, te po moralnoj pouci (Emma Bovary prikazuje duh cijele jedne epohe, a ne samo romantičnim tlapnjama uništenu ženu).

Tema djela je ispraznost braka i malograđanske sredine. Isprepliću se motivi ljudske ograničenosti i osrednjosti. Izvor i građu za ovo djelo Flaubert je pronašao u nekom novinskom izvještaju koji mu je poslužio kao inspiracija (nije rijedak slučaj da književnici posežu za takvim oblikom inspiracije, npr. Dostojevski se služio sudskom kronikom).

Vrijeme i prostor obuhvaća kronotop provincijskog gradića s gustim ljepljivim vremenom koje plazi unutar prostora. Likovi su socijalno motivirani, socijalno reprezentativni. Pripovjedač je nepristran, njegova se osobnost ne zapaža, pisac se poistovjećuje s unutarnjim svijetom likova, služi se jezikom koji reproducira riječi ili svijest određenog lika, ali to ne naglašava posebno već pripovijeda u 3. licu.

Ovaj roman kritika često ocjenjuje kao životopis malograđanske preljubnice, epopeju provincijske bijede, a stilski kao antiromantičarski romanticizam. U razotkrivanju iluzija Flaubert zapravo razotkriva sebe i svoju intimu, što je najbolje izrekao rečenicom: 'Madame Bovary, to sam ja!'

Link

25.07.2015. u 18:22   |   Editirano: 25.07.2015. u 20:00   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

jebote, u kojem sam ili čijem sad filmu...?

Autor: darling03   |   25.07.2015. u 19:50   |   opcije


Darling, dosadno mi je, pa tražim inspiraciju
35 godina nakon nepročitane lektire? :))

Autor: ALAN4   |   25.07.2015. u 20:00   |   opcije


Ne razmem ti ja tu madame.Znaš ti nešto o Terezi Orlowskoj napisati.
Ona je u svoje vrime bila najbolja porno glumica.

Autor: ThoRex   |   25.07.2015. u 20:34   |   opcije


Rexy, to je malo zbog nobl štiha
Butržuazije na Iskrici, malo Jane Austin,
pa Honore de Balzac, Gustave Flaubert,
svi misle da su pisci na blogu, pa je vrijeme
da malo uče od klasika o ispraznosti
malograđanskog života...:))

Autor: ALAN4   |   25.07.2015. u 20:45   |   opcije


hm, lektira, lektira
bolje ikad, nego nikad :)

Autor: Petra-a-stijena   |   25.07.2015. u 21:40   |   opcije


Honore De Balzac? Taj je bio pravi,znao je napisati ljubavni roman
u jednoj noći.Umitnik ka i ja ali mi se neda pisati romane,to ću kad ostarim.
Čovik je uz litru crnoga malo po malo pijuckajući znao napisati takva djela
da su ljudi bili fascinirani.Najveća publika su mu bile žene.O daaaa,bilo je
tu puno ševe a i on je na konto svojih romana u tome znao profitirati.

Autor: ThoRex   |   25.07.2015. u 22:00   |   opcije


Mislim da bi Balzac bio ovdje
konstantno na ignoru i baniran.

Autor: ThoRex   |   25.07.2015. u 22:02   |   opcije


Troličnost kod žena je ka u mački.
Kod kuće jedno,na poslu drugo,
u glavi treće.Poput mačaka djeluju
trenutno i instinktivno,ne postoji
promišljanje već samo instinkt.

Autor: ThoRex   |   25.07.2015. u 22:04   |   opcije


I reči će da ih mrzim.Neeee,samo iznosim istinu.

Autor: ThoRex   |   25.07.2015. u 22:04   |   opcije


Ali ako ih takve prihvatiš možda napišeš roman kao Balzac.

Autor: ThoRex   |   25.07.2015. u 22:05   |   opcije


Dodaj komentar