bespućima moždanih vijuga

I sretnem je nakon nekog vremena opet na Iskrici... Ona je mene prva prepoznala... Kad sam shvatio da je to ona, srce mi je brze zakucalo, pojavio se tračak nade da će ponovo biti sve kao nekada...da ćemo se strastveno voljeti, ljubiti, dijeliti lipe trenutke, vjerovati jedno drugom....Nažalost, jedan njen postupak, jedna poruka me je vratila u surovu zbilju.....Ništa lipoga više među nama nikada neće biti....Dokazala je to po tko zna koji put....razumijem je, potpuno. Idem dalje...traziti sreću u životu.....