novo
puno prasine i zaboravljeno u nekom kutu mentalnog sklopa...
cekajuci na nastup i konacno otkrivanje, koje naslucuje neko novo vrijeme, budi se osjecaj spremnosti na korake obiljezene vec unaprijed...
sa sumnjom u realnost odredjenog postojanja, sklanjajuci paucinu s ociju uvidjam da dolazi...
blag dodir unutrasnjosti usporedjuje novinu sa poznatim i salje vojsku starih oziljaka da sprijece prolaz...
izazov nadjacava svu rezistenciju...
nezaustavljivo ide naprijed i odvodi me u neocekivano
23.02.2008. u 23:50 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
el ti drugrce znaš štas napisala, jer ja ništ ne kužim;)
Autor: ludomorka | 23.02.2008. u 23:54 | opcije
ovdje lud jebe zbunjenog...
Autor: Kontiky | 23.02.2008. u 23:54 | opcije
Da opet doživim rođenje,
Kao prije godinama odvojenog trena,
Da osjetim toplu ruku majke,
Da grije me ljubav njena,
No na kraju svega,
Čeka samo sjena,
Kao na kraju otužne bajke... :O)
Autor: Caulfield | 23.02.2008. u 23:55 | opcije
zanimljiv opis..
Autor: Arwen- | 23.02.2008. u 23:58 | opcije
lud...mislim da i nije tako komplicirano:)
Autor: gastarbeiterin | 23.02.2008. u 23:59 | opcije
Kont...zbunjenost se radja u nama kao i svi ostali osjecaji...:)
Autor: gastarbeiterin | 24.02.2008. u 0:01 | opcije
Arw...nekada poteku rijeci i opisu neke trenutne osjecaje na nekima manje razumljiv nacin...
Autor: gastarbeiterin | 24.02.2008. u 0:15 | opcije
bitno da su te riječi u tvojoj glavi tebi razumljive...
Autor: Arwen- | 24.02.2008. u 0:17 | opcije
He he...a ok je, rekla što sam htjela
I nemoj više da se skupi prašine. Ok??
Autor: Igracka_vjetrova | 24.02.2008. u 0:51 | opcije
Jako mi se svidja drugi dio pjesmice i mnogi se mogu prepoznati.U suštini čista realnost samo rečena kroz pjesmu.
Autor: 1-Titanic | 24.03.2008. u 17:08 | opcije