Sound of Silence

 
Kad kočiš naglo, samo se još više zaletiš.
Kao kad se trudiš suspregnut smijeh ili plač jer trenutak nije primjeren. I onda pak il` prasneš u smijeh il` se rasplačeš kao beba. Jel vam se ikad prismijalo na sprovodu? E meni je. I išle su mi suze od smijeha. Al sam pokrila usta pa su mislili da plačem. Bilo mi je, naravno, nevjerojatno neugodno.
No dobro...ipak...zaboravimo gornji primjer...mislila sam reć da ne volem kad se moram pravit da sam kul, a nisam.
Ommmmmm...
Ja sam jako emotivna. I opaljena i sva sam si nekak čudna. Pogotovo kad sanjam, pa se probudim i vidim da zapravo nemam velikog ludog psa kojeg sam sanjala da imam. I još štošta. I onda sam cijelo jutro tužna.
I onda čitam knjige. O vampirima, izvanzemaljcima, vitezovima, vilenjacima, izgubljenim kraljevstvima. Zamišljam se u tim ulogama, na tim mjestima. Same pustolovine u mojoj glavi.
Ne volem kad imam predivnu pustolovinu i oazu na kraju pustinje, a nikoga nema da mu sve to pokažem i odvedem do oaze da se zajedno okrijepimo i nasmijemo pijesku i vrućini ležeći pored jezera, u sjeni drveta.
Neznam otkud mi toliki entuzijazam u zadnje vrijeme...a nije ni bitno. Bitno je da je tu. No opet u mom povećem manualu na 463 strani stoji da ne funkcionira u slučaju izoliranosti. On proradi kad izađem i vidim neka draga bića. I onda opet pokušavam biti kul. Pokušavam ga usmjerit na sebe...izrađujem nakit, crtam, pjevam, plešem, razmišljam kako da uredim stan...čak i kuham u zadnje vrijeme. I osjećam se dobro. No taj entuzijazam nije ni blizu onome kao kada se npr. igram spajdermena sa svojim nećakom ( tad izgledam jako šašavo :D ) ili kada šećem s nekime, kada se smijem s nekime, kada mogu bit šašava s nekime...zapravo...kad taj entuzijazam mogu podijeliti.
Prošli tjedan je bio entuzijastičan...puno lijepih razgovora...opuštajućih šetnji...par dragih ljudi...i puno šašavosti. I nema mi ništa ljepšeg od tog.
I onda se opet zamislim...nemamo svi jednake potrebe.
Svi smo u različitim filmovima.
Ja sam u Sci-Fi-Fantasy-ju i imam potrebu otkrivat nove svjetove i dijelit tu ljepotu s drugima.
Dok neki drugi žive u dramama. Thrillerima. Satirama. I ostalim žanrovima. I moji svjetovi im nisu toliko potrebni. Oni otkrivaju svoje ubojice, traže izgubljene emocije, prijatelje, osvećuju se svijetu, ljuti su, trče stalno, ismijavaju, nerviraju se...i još štošta. I to je normalno. Svaki žanr ima druge potrebe.
Ja sam malo prije šivala neku tkaninu. Zaokupljam se svim i svačim samo da trajem. Da taj entuzijazam ne poklekne radi mojih potreba na nekim planovima. I kad osjetim da više neću moći, samo izađem van. Bilo gdje. I šetam neznamkuda i neznamkamo samo da si razbistrim glavu...i sjednem u slastičarnicu i pojedem nešto slatko.
I sada bi najradije izašla u šetnju, bez obzira na kišu, al sam previše umorna. I uostalom, knjiga o još jednoj pustolovini čeka me pored kreveta. Jako me zanima gdje će sletjeti svemirski brod.
Eto...nakon pogledanog Satiricona još jedan šašavi log od mene.
Laku noć i duboki naklon do dna monitora.
:)

e bome takav log nisam očekivao od tebe...i još samo da priznam da mi se baš sviđa...ma fakat je skoz cool:)))

skroz (što ne volem tipfelere, mislim svoje!!!)

Da smo bliže,pozvala bih te u kratku šetnju...

ah, dama ne samo da je senzualna, već i sposobna uz svu ponesenost dotaknuti mudrost uvažavanja viđenja svijeta izvan vlastite perspektive... to zaslužuje ogroman naklon i lupkanje petama, šešir do poda... mudro, hrabro, dostojanstveno. :)

uh, ovo ću si spremiti, ako ti ne smeta, predobro :))

uh...dok mi se okrene stranica na ovoj kanti, već zaboravim šta sam htjela ono reć...a da...hvala. :)

Puno maste ubija na taste.Zato ide red hrane,red maste,drvored,red maste,red blue...ups opet krivo:)