mala prodavaonica užasa

 
ukoliko je razum uopće ono što se tu broji.
što ikad uopće zaista brojim.
 
još jednom će se trebati prihvatiti starog postulata: udahnut, skočit.
razum? I don't give a dime.
 
I još sam tu.

 
 
pamet u glavu, balavico jedna!:))
 
:-**
 
 

 
 
recimo to ovako.
 
ima jedna bitka koju bi trebalo izgubit, da bi se kasnije dobilo rat.
 
al ja ne mogu. ne mogu i ne mogu. i ne mogu.
 
eto što je luzerski mentalitet :))
 
 
 
 
 

 
 
ima tu jedna faca.
zna mi dignut tlak do neslućenih visina. ponekad se svojski iznerviram. ponekad svojski iznerviram facu.
ponekad se međusobno svojski iznerviramo, i onda to šljaka ko švicarska urica poštelana na međusobno nerviranje.
 
al mu priznajem. da je faca.
nerviranju usprkos:D
 
majketi, kako se ja više ne nalazim u ovim logovima, fakat čovjek mora bit malo očajan da ih ide pisat:)))
 
 

Skupljenu u dlan, dlan bi je sakrio cijelu.
Da je itko ikada pisao bajke o pticama koje  poprimaju oblik žena, eto, baš takve haljine bi nosile. Zrak utkan u nitima, i jutra, i prvi proljetni cvjetovi, i komad sna o širokim zelenim prostorima stvorenim za šetnje, kad su sjene kratke i sunce na dohvat ruke.
U takvim haljinama probijale su se tek nikle ženske grudi, za njima su lelujali prvi muški uzdasi, i srce je bilo ogromno i svijetlo, lako za nositi.
Sada je ta haljina uz malo truda i pažnje da rubovi ne provire, bila točno takva da stane u dlan.
Otvorila ga je. Oslobođen pritiska, šareni smotuljak se rascvjetao, nabujao, prerastao ruku koja ga je držala i skliznuo na pod,  podsjetivši je na dokumentarce o cvijeću, kada u montaži ubrzaju rast biljčice od nicanja iz zemlje do otpadanja latica i uvenuća, sve u nekoliko sekundi.
Pokupila ju je, presavinula nekoliko puta i zatvorila natrag u ormar.
Osjećaj glatkoće pod prstima nije nestajao.
 
****
 
«Daj, zadigni je. Samo malo, iznad koljena»
Hihotala je, od nervoze.
«Mala! Ljeto će, opuštaj se. Brzo. Ajmo, do iznad koljena!»
«A što, misliš da će dalje i samo?»
«Neke hoće, neke neće. Po volji im.»
Bila je ljuta na haljine koje se ne zadižu same ni do iznad koljena. Ovako, sve mora sama, i pristanak, makar i bez riječi, ipak je samo pristanak.
Prstom je šarala krugove po koži iznad listova, a onda naglo ustala sa klupe, primila haljinu sa dva prsta za rub, zamislila da pleše kan kan, i prije nego je išta moglo zavijoriti spustila je natrag i sjela, prekriživši noge.
«Vauuuu. A reci mi, majketi, otkud ti takva rupetina na koljenu?»
«Kakva rupetina?» - zbunjenost nije popuštala.
«Pa ova na desnom. Igraš hokej? I onda se zamaskiravaš u haljinice?»
Instinktivno je ponovo zadigla rub haljine i zadubila se u promatranje svježeg trofeja sa jučerašnje vožnje biciklom. Čudno, ništa nije boljelo.
Sjeo je kraj nje, prstom polako okružio crvenkasti rub kože, prislonio nos u njenu kosu i ostao tako dok nije prodisala.
«Ustvari je to jedno sasvim solidno rabljeno koljeno. Mislim da ima i gorih.»
I dlanom zagladio haljinu natrag, kako je po svim propisima trebala stajati otpočetka.
 
****
 
Prohladna jesenja večer izazivala je drhtavicu duboko iz središta tijela. Zgrčila se cvokočući, kao bolesni žutokljunac izležen i izbačen iz gnijezda u neko sasvim suludo vrijeme kad ptice ni ne postoje.
Ogrnuo ju je jaknom.
«Šteta, volio sam tu haljinicu.»
Pred zgradom jaknu je savjesno vratila, pa otcvokotala po stepenicama do ulaza. Skinula je sve sa sebe, umotala se u poplune i preležala tako budna do dugo u idući dan. Prije sna, pomislila je samo kako je tuga hladna, ali da ju je lijepo nositi.
 
****
Petnaest godina kasnije, stiščući haljinicu u vlastitom dlanu, s osjećajem hladnog užasa u trbuhu, konstatirala je da u haljinicu više ne stane, i poklonila je Karitasu.
 

 
evo njih opet:))
ovo po defaultu mora bit sajt sa najvećim brojem ljubavnih luzera da bi uopće mogao egzistirat. mislim, čemu iskrica ak niste nesretno zaljubljeni i ucviljeni. znamo mi dobro čemu iskrica, ma koliko šutjeli o tome.
 
a onda oni: Sretno Valentinovooooo!!!!
i to sve u ružičastom
 
hehehhe, što se negdje šeretski smiju iza ćoška, znaju oni kom će čestitat:)))
 
 

 
 
iznjedren iz glinaste ilovače
pred podtlastog međuzemlja
stamen i kivan
tvrd ali gord
uspravan a dvonožan
 
sjecka luk.
nasitno.
sitnim vezom
za stoku ukrštenog zuba.
 
naslikan od niti čudesnih čarolija
iz bezdana vazdanske vaseljene
stvoren da uništit svaki ozon zraka
može
 
suva rebarca na luk meće.
 
"jebo sliku svoju"
-suzno reče.
 

 
 
Stvaranje i nestajanje svjetova zanimljiv je fenomen.  
 
Jasno su uočljivi udarni krateri, tragovi nekadašnje vulkanske aktivnosti i tektonski pomaci velikih područja.  
 
Moguće je da se, recimo, probudiš ujutro i shvatiš da su se preko noći kontinenti odvojili.
           

   
 
.. trebala bih biti sigurna da sam u pravu.  
Well, ide se dalje.
Što sam ono bila rekla? Mačke i čokoladni bomboni u 50toj?
 
Sounds good to me.
 
.. samo da progutam knedlu u grlu.
 
 

 
pun mi kufer:
 
1. poslova koji se ne obavljaju sami od sebe
 
2. ljudi koji ne misle sami od sebe
 
3. muškaraca koji misle samo na sebe
 
4. žena koje misle samo o drugima
 
5. djece koja ne rastu sama od sebe
 
6. staraca koji misle da misle
 
7. 24 sata dnevno koji nikako da se rastegnu na bar 48
 
8. umora koji pojede bar 12 / 24
 
9. vlastite potpune nemoći da organiziram organiziranje
 
10. ZIME.